Brusa bezistan: Ostavština Rustem-paše, velikog vezira Sulejmana Veličanstvenog porijeklom iz Sarajeva

Objekat koji je služio za prodaju svile

Brusa bezistan: Ostavština Rustem-paše, velikog vezira Sulejmana Veličanstvenog porijeklom iz Sarajeva

28.10.2017 - 13:04
Ostalo

Brusa bezistan još jedan je od objekata koji spada u bogato kulturno - historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine i dio je BNN-ove “101. medijske priče o nacionalnim spomenicima u Sarajevu”. Ovaj monumentalni objekat davne 1551. dao je izgraditi Rustem-paša, veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog koji je porijeklom iz Sarajeva (ili okoline). Objekat je tada služio za prodaju svile koju je sam osnivač proizvodio u Bursi.

Brusa bezistan nalazi se na desnoj obali rijeke Miljacke, u središtu trgovačkog jezgra  Baščaršije. Sa sjeverne strane je oivičen ulicom Ćurčiluk Veliki, sa zapadne strane ulicom Bazardžani, sa istočne strane ulicom Abadžiluk, a sa južne strane ulicom Kundurdžiluk. 

Brusa bezistan građen je od kamena i pokriven sa šest kupola i dvije manje kupolice. Masivni stupovi unutar bezistana imaju konstruktivnu ulogu, a iznad kojih su kupolice koje su služile su za čuvanje arhivskih dokumenata i sidžila. Tokom opsade Sarajeva 1992.-1995.. Brusa bezistan je oštećen, da bi poslije obimnih sanacionih radova tu danas smještana Stalna postavka Muzeja Sarajeva, što ovom objektu visokih vrijednosti kulturnog naslijeđa čini dalji opstanak mogućim.

Kako to ističi iz Muzeja Sarajeva, u koncepcijskom pogledu stalna postavka Muzeja zasnovana je na hronološkom principu i izlaganje arheološkog materijala, podjeljen na tri osnovna dijela: prahistoriju, antiku (tu je izložen nastariji motiv ljiljana u BiH) i srednji vijek. Na galeriji bezistana su izloženi eksponati iz osmanskog perioda (izložena najskuplja oprema osmanskog ratnika) i vremena austrougarske uprave u Sarajevu.

Procvat i graditeljska ekspanzija Sarajeva

„U popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine najnaprednije naselje koje su Turci zatekli u župi Vrhbosni bio je srednjovjekovni trg Tornik ili Utorkovište. Mjesto, koje izgradnjom Isa-begovih zadužbina počinje da dobija urbanu fizionomiju čitljivu i u urbanoj matrici današnjeg Sarajeva, prema  turskim izvorima iz 1462. i 1468/9,  stiče status kasabe, odnosno šehera, i pominje se pod nazivima Staro Trgovište ili Stara Varoš, Trgovište, Saraj, Saraj-ovasi, Saraj-kasabasi Bosna-saraj. Godine 1507. naselje se prvi put pominje pod imenom Sarajevo, navodi se u elaboratu koji je priredila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a u kojem se opisuje i samo dobro - nacionalni spomenik Brusa bezistan.

Procvat i graditeljsku ekspanziju Sarajevo doživljava u 16. vijeku, navodi se dalje u elaboratu. Privredni život se razvijao u znaku trgovine i zanatstva. U Sarajevu su prisutni dubrovački trgovci koji svojom poslovnom preduzimljivošću i vezama doprinose razvoju sarajevske trgovine. Uvoze se razna tekstilna roba, riža, papir; visoko se cijeni čoha. Izvoze se vosak, živa stoka, koža. Da bi se unaprijedila trgovina, sagrađena su tri bezistana: Mehmed-begov bezistan, Gazi Husrev-begov i Rustem-pašin (Brusa bezistan).

Najznačajnija zadužbina Rustem - paše u njegovom kraju

Brusa bezistan je izgrađen 1551. godine. Njegov osnivač je Rustem-paša koji je  porijeklom iz Sarajeva ili iz njegove okoline. Brusa bezistan je, svakako, njegova najznačajnija zadužbina podignuta u njegovom rodnom kraju.

U Brusa bezistanu, odmah po njegovom dovršenju, 1551, prodavali su se skupocjeni tekstilni proizvodi, a vezir Rustem-paša, pored državničkih poslova, bavio se i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo prema svili iz Brusa koja se prodavala u ovom bezistanu objekat je i dobio ime Brusa bezistan.

Godine 1658. u Sarajevu su boravila dva francuska putopisca Poullet i Quiclet, koji su ostavili veoma zanimljive opise Sarajeva iz tog vremena:

"... Veliki trg ili čaršija je čudo. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan, naći je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i vrlo lijepih tržnica, zatvorenih, koje se noću zatvaraju kao zemaljske palače; zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno (draps), vosak, platno, koža, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka, i druga roba i radovi iz zemlje." 

Ipak, s vremenom Brusa bezistan je osiromašio, prestalo je da se trguje skupocjenom robom, a dućani, koji su poput prstena okruživali bezistan, iz svojine Rustem-pašina vakufa su prelazili u posjede malih sopstvenika. Naime, od prihoda bezistana ubiranih za iznajmljivanje dućana u njima trebale su se izdržavati zadužbine vakifa, a upravljanje tim sredstvima se ubrajalo u službu mutevelije vakufa. Kada je riječ o muteveliji Rustem-pašinog vakufa, njegovo sjedište nije nikada bilo u Sarajevu, nego u Istanbulu, a u Sarajevu je postojao samo njegov zastupnik. Nakon 1878.  Rustem-pašin mutevelija se nije brinuo za Rustem-pašine zadužbine u Bosni, što je, svakako, glavni razlog za dijeljenje i rasparčavanje tog vakufa.

Polovinom 19. vijeka dućani unutar bezistana su pripadali staretinarima, a spoljni dućani su bili u ruševnom stanju i zamjenjivani drvenim. Nakon austrougarske okupacije ovaj bezistan je pretvoren u magacin vojničkih uniformi i u tu svrhu služio je sve do 1902. godine. Nakon toga, jedno vrijeme se nije upotrebljavao, a zatim je ponovo postao trgovina manufakturne robe, sve do 1926, kada je ponovo bio zatvoren. Neposredno pred početak II svjetskog rata u njemu je bio smješten parni mlin, poslije se ponovo koristio kao magacinski prostor, a u kasnijem periodu je desetak godina, sve do 1968, korišćen kao tržnica mliječnih proizvoda. Godine 1967. započeli su radovi na sanaciji, restauraciji i adaptaciji objekta za potrebe savremene trgovine. Radovi su se izvodili prema projektu inž. arh. Husrefa Redžića i inž. arh. Radivoja Jadrića sredstvima Stambenog preduzeća Sarajevo. Godine 1968, poslije konzervatorsko-restauratorskih radova, otvoren je unutrašnji dio bezistana u kome je smještena robna kuća suvenira i kućne radinosti “Bosna-folklor”. U nastavku ovih radova izvodi se rekonstrukcija dućana sa sve četiri strane bezistana.

Tokom rata 1992-1995. objekat nije pretrpio znatnija oštećenja, jer nije direktno pogođen većim projektilima. Nakon Projekta uređenja Brusa bezistana za muzejsku postavku 2000-2001, enterijer Brusa bezistana je preuređen tako da je dobio funkciju stalne postavke  Muzeja grada Sarajeva.

Dodatna vrijednost Brusa bezistana je i ta da je zadužbina Rustem-paše Hrvata iz 1551. godine, jedini primjerak potkupolnog bezistana na prostorima bivše Jugoslavije.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

Pripremila: A. Rovčanin / BNN.BA

BNN.BA