Careva ćuprija u Sarajevu: Nekad važan gradski most, danas oronuli spomenik

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Careva ćuprija u Sarajevu: Nekad važan gradski most, danas oronuli spomenik

09.01.2018 - 13:03
Ostalo

Prije 121 godinu, davne 1897. na Miljaci je sagrađena Careva ćuprija koju je dao podignuti bosanski sandžakbeg i osnivač Sarajeva, Isa-beg Ishaković. Taj stari kameni most srušen je nekoliko puta u poplavama, a na kraju je regulacijom korita rijeke Miljacke srušen, da bi dvadesetak metara uzvodno bio podignut postojeći koji predstavlja pionirski pokušaj upotrebe armiranog betona u mostogradnji na rijeci Miljacki. Taj spomenik je do danas sačuvao svoje autohtono ime, ali ne izgled...

Careva ćuprija smještena je između Šeher-ćehajine i Latinske ćuprije, a neposredno uz kompleks Careve džamije i Isa-begove banje.

Godina 1462., kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovića, smatra se godinom kada se Sarajevo počinje razvijati kao urbano mjesto. Tada Sarajevo postaje utemeljen grad koji se tokom 15. i 16. stoljeća razvija dolinom Miljacke. 

Isa-beg Ishaković je prvi bosanski namjesnik i u  15. stoljeću gradi na lijevoj obali Miljacke džamiju, a zatim most preko Miljacke, koji je nazvan Carevom ćuprijom. Od polovice 15. stoljeća, kada se nakon prodora Osmanlija naglo razvija grad Sarajevu, kad carigradski drum postaje okosnica čitavog Balkana, a Sarajevo najvažniji grad sjeverozapadnog područja osmanske imperije, dolina Miljacke je toliko frekventna prometom da se uređenju komunikacija posvetila velika pažnja. Na Miljacki je u osmanskom periodu postojalo trinaest mostova, od kojih su pet bili kamene građevine.

Nukleus novog grada postavljen je uz rijeku, uz jasnu diferencijaciju dviju osnovnih funkcija: administrativo-političke i privredne, koje se osovinski vežu Carevom ćuprijom. Prvobitni položaj ovog objekta aksijalno je povezivao vrata Careve džamije, na lijevoj obali i vrata Kolobara-hana, na desnoj obali.

Prema vakufnami sačinjenoj između 1. februara i 3. marta 1462. godine, Isa-beg Ishaković podigao je uz ostale objekte i most, a za njegovo i održavanje ostalih objekata uvakufio je mlinove u selu Brodac, hamam, han, dućane, te veći broj zemljišnih posjeda na području današnjeg Sarajeva i okoline.

Pod imenom Isa-begova ćuprija ovaj most spominje se još oko stotinu godina nakon nastanka u dokumentu napisanom u augustu 1557. godine. Zna se da je Careva ćuprija srušena krajem 1619. godine u poplavi kada je Miljacka porušila šest kamenih mostova. O ovome govori i jedan dokument iz Zadarskog arhiva, datiran 4. januara 1620. godine. Već sljedeće godine dolazi do obnove mosta. 

U velikoj poplavi dana 15. novembra 1791. godine stradaše, kako je to Mula Mustafa Bašeskija zabilježio, svi sarajevski mostovi osim Šeher-ćehajine ćuprije. Hadži Husein-aga Haračić sagradio je opet kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu.

Prvi radovi na regulaciji korita izvedeni su od Latinske ćuprije do mosta Ćumurija. Uporedo sa radovima na utvrđivanju obala otvorena je longitudinalna saobraćajnica nazvana Apelovim kejom. Ovaj naziv kasnije dobija čitava desna obala Miljacke.

Godine 1893. uređena je obala s obje strane i to od Čobanije do Skenderije, ali intenzivniji radovi počinju tek 1896. godine kada je u cjelini izgrađen dio od Latinske ćuprije do zgrade Vijećnice. Ovom intervencijom postavljeni su temelji i stupovi. Zidanje kamenom izvršeno je u dužini od 3,5 kilometara.

Stari Carev most porušen je 1897. godine, da bi odmah dvadesetak metara uzvodno bio sagrađen novi carev most i to u osovini ulice koja vodi prema Konaku.

 

Ovaj most bio je u pionirski pokušaj upotrebe armiranobetonske konstrukcije u mostogradnji Austro-Ugarske monarhije. Most je prema nekim podacima izgrađen po projektu češkog inženjera J. Pelikana/Šustera, a dovršen je 1897. godine.

Carev most i danas čini jedan armirano-betonski luk. Konstrukciju stubova uzvodno i nizvodno dodatno ojačavaju obalni zidovi izvedeni također od krečnjaka. 

Most je u periodu između dva svjetska rata preimenovan u Most Bogdana Žerajića, sve do 1992. godine, kada mu je vraćeno izvorno ime. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Carevu ćupriju 2009. godine proglasila je nacionalnim spomenikom.

Danas se most nalazi u lošem stanju. Konstruktivni elementi mosta, armiranobetonska konstrukcija mosta je oštećena i vidljive su mnogobrojne pukotine, čemu doprinosi i intenzivan saobraćaj koji se odvija preko mosta, i to u oba smjera.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

BNN.BA