Čuvar historije Bosne i Hercegovine: Historijski muzej BiH godinama čeka na svoju obnovu

"101. MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Čuvar historije Bosne i Hercegovine: Historijski muzej BiH godinama čeka na svoju obnovu

20.03.2018 - 13:38
Ostalo

Historijski muzej Bosne i Hercegovine važi za jednu od najvažnijih institucija koje su zadužene za kolektovanje i čuvanje vrijedne historijske građe naše zemlje. Međutim, nerijetko ovakve i slične institucije u BiH ili su prepuštene same sebi i izazovima vremena ili predugo čekaju na svoju obnovu i sanaciju. Iako je još prije četiri godine najavljena obnova vanjskog dijela Historijskog muzeja BiH, do realizacije tj. njegove cjelovite obnove još uvijek nije došlo. Vanjski izgled Muzeja nalazi se u znatno lošem stanju, ali čini da će godine čekanja, ipak, 'doći na svoje' (ako se u obzir ne uzme izgubljeno vrijeme). Kako je to najavljeno iz Uprave Historijskog muzeja, prve faze sanacije vanjskog izgleda objekta trebaju početi na proljeće ove godine. 

I dok nas uskoro ne obraduje vijest da je obnova objekta zvanično i započeta, BNN.ba vam donosi priču o osnivanju i samom značaju Historijskog muzeja BiH... 

Historijski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je po završetku Drugog svjetskog rata, 13. novembra 1945. godine, kao Muzej narodnog oslobođenja. Prvobitno je bio smješten u Vijećnici, nakon čega je1963. godine je preseljen u namjenski izgrađenu zgradu na Marijin Dvoru. Do danas je ovaj Muzej više puta je mijenjao ime i širio djelatnost; Od 1949. do 1967. zvao se Muzej narodne revolucije BiH, od 1967. do 1993. nosio je naziv Muzej revolucije BiH, a 1993. godine dobio je današnje ime – Historijski muzej BiH. Muzej tretira kompletnu historiju Bosne i Hercegovine od njenog prvog spominjanja imena Bosna u historijskim izvorima (u spisu “De administrando imperio“ Konstantina Porfirogenita iz 949. godine),  pa sve do danas. 

Historijski muzej BiH danas se bavi prikupljanjem, čuvanjem, istraživanjem, prezentacijom i promovisanjem kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Kolekcija Muzeja podijeljena je u šest zbirki – zbirku arhivske građe, zbirku fotografija, zbirku trodimenzionalnih predmeta, zbirku umjetničkih djela, stručnu biblioteku i dokumentacioni centar. Fond Muzeja broji oko 400.000 predmeta, među kojima su i brojni rariteti. Muzej je za javnost otvoren svaki dan od 9 do 19 sati. 

-Od "Muzeja narodnog oslobođenja" do Historijskog muzeja BiH-

Današnji Historijski muzej Bosne i Hercegovine, kao što smo to već napomenuli, osnovan je 1945. godine kao „Muzej narodnog oslobođenja“, kada je Predsjedništvo Narodne skupštine Bosne i Hercegovine donijelo Zakon o njegovom osnivanju. Od tada pa do 1950. godine, Muzej je bio smješten u prostorijama Etnografskog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Iste godine ustanova mijenja ime u „Muzej narodne revolucije Bosne i Hercegovine“, nakon čega je Muzej je prebačen u zgradu sarajevske Vijećnice. Tokom prvih godina rada, djelatnost je bila usmjerena na sakupljanju građe sa cijelog teritorija BiH, a predmete sakupljaju dobrovoljni aktivisti i aktivni sudionici narodnooslobodilačke borbe. Do 1963. godine, Muzej je bio smješten u sedam prostorija Vijećnice koje su služile kao administrativne prostorije i depo. Veći eksponati su bili smješteni u Željezničkoj radionici u Sarajevu. U takvim okolnostima počevši od 1949. godine, Muzej je povremeno organizirao izložbe koje su održane na drugim mjestima. Početkom rada, Muzej nije imao stručnih kadrova, a 50-ih i 60-ih godina, zapošljavaju se historičari, historičari umjetnosti, fotografi i arhitekti. Njihovo okupljanje podudara se sa pripremama za izgradnju namjenske zgrade, i pripremama za stvaranje stalne postavke, pod rukovodstvom Monija Fincija, koji je obavljao funkciju direktora, navodi se u elaboratu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Objekat Muzeja revolucije (Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine) predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja bosanskohercegovačke arhitekture iz perioda druge polovine XX vijeka.  Zgrada je izvedena tokom trećeg razdoblja razvoja savremene arhitekture u Bosni i Hercegovini, kada se osjetio veliki privredni zamah, koji je utjecao i na oblasti kulture, odnosno arhitektonskog stvaralaštva. Karakteristika toga vremena je da stručnjaci koji su gradili Sarajevo, a došli su iz drugih sredina, postepeno napuštaju Sarajevo. Na scenu stupa škola sarajevskog Arhitektonskog fakulteta koja će kreirati značajna savremena ostvarenja, vezana, između ostalog, za područje Marijin Dvora u Sarajevu. Na taj način područje Marijin Dvora postaje mjesto gdje se stvarao novi arhitektonski izraz, i to na mjestu spoja historijskog i novog dijela grada.

Godine 1958. Sarajevo postaje predmet velikog interesovanja arhitekata sa područja nekadašnje Jugoslavije. Tada je raspisan konkurs za izgradnju „Muzeja revolucije“, prvog objekta takve namjene. Prva nagrada je dodijeljena predstavnicima tadašnje Zagrebačke škole, trojici mladih projektanata Borisu Magašu, Edi Šmidihenu i Radovanu Horvatu. Ti projektanti su predstavnici treće generacije Zagrebačke škole, a za njihov odgoj su zaslužni pedagozi predstavnici druge generacije Drago Golić i Vladimir Turina.

Urbanistički preduslovi za gradnju Muzeja revolucije su prethodno stvoreni 1954. godine, kada je raspisan konkurs za izradu idejnog urbanističkog rješenja Marijin Dvora. Na tom konkursu, Juraju Najthartu i saradnicima je dodijeljena prva nagrada. Rješenje je predviđalo gradnju individualnih objekata „bez shematizma, smještenih na jednu parkovsku vrpcu, kako bi odavali utisak plastičnih šara. Tako grad postaje Grad ćilim“. Uz Narodnu skupštinu i postojeći Zemaljski muzej, planom su bili predviđeni objekti Narodne biblioteke i Muzeja oslobođenja (kasnije revolucije). Gradnja objekta je izvršena od strane Građevinskog preduzeća „Vranica“ iz Sarajeva do 1963. godine. Radovi na izgradnji su započeti oktobra mjeseca 1959. godine, i završeni jula 1963. godine.

Prva stalna postavka Muzeja svečano je otvorena za javnost na Dan ZAVNOBiH-a, 25. novembra 1966. godine. Naredne, 1967. godine ustanova mijenja ime u „Muzej revolucije Bosne i Hercegovine“, na osnovu posebnog Zakona o Muzeju revolucije iz iste godine.

Poseban vid izložbene aktivnosti Muzeja predstavljala je realizacija mreže muzejskih ustanova u Bosni i Hercegovini utvrđenih u Generalnoj koncepciji mreže muzeja NOR-a i revolucije u BiH iz 1971. godine. Tadašnji Muzej revolucije BiH je kao organizovana muzejska ustanova na prostoru BiH pružao pomoć srodnim institucijama oko sakupljanja i sređivanja građe, utvrđivanja tematskih struktura i sličnim poslovima. Godine 1973. direktor Nedim Šarac potpisuje „Prijedlog programa za dovršenje Muzeja revolucije BiH (izgradnja druge etape)“ koji nije realiziran.

Godine 1975., povodom 30. godišnjice rada Muzeja, predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je Muzej revolucije BiH Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.

Uprkos omeđenosti razdobljem i tematikom, sakupljačka djelatnost Muzeja je izlazila iz njegovog tematskog okvira, zahvaljujući inicijativi stručnjaka koji su sakupljali i predmete, koji su po svom sadržaju i karakteru dokumentirali i one segmente društvene stvarnosti koji se nisu mogli podvesti pod radnički pokret, NOB i socijalističku izgradnju. Zbog sadržajne i historijsko-naučne neodrživosti – izdvojenosti iz historijske cjeline i zastarjele muzeološke prezentacije, krajem 80-ih i početkom 90-ih godina XX vijeka Stručni kolegij Muzeja postavio je kao prioritetni zadatak promjenu naziva Muzeja. Tokom posljednjeg rata u BiH (period 1992 – '95) Muzej se našao u blizini linije fronta i pričinjena je znatna materijalna šteta na objektu. U tako složenim okolnostima, preostalo osoblje Muzeja je nastavilo sa radom i uspjelo je spasi od propadanja najveći dio zbirki.

Foto: Mozaik „Balada o Bosni“ srbijanskog slikara i akademika Mladena Srbinovića

 

Na proljeće sanacija vanjskog izgleda Historijskog muzeja

Uprava Grada Sarajeva krajem 2017. godine posjetila je Historijski muzej BiH kada je ovoj instituciji uručena vrijedna donacija u iznosu od 100.000 KM.

Tom prilikom je istaknuto da je želja da se u funkciju stave svi objekte od kulturno-historijskog značaja, te da je jedan od najznačajnijih objekata upravo Historijski muzej BiH. Kako je to najavljeno iz Uprave Historijskog muzeja, donacija od 100.000 KM će biti usmjerena ka sanaciji vanjskog izgleda Muzeja, te bi tako radovi na sanaciji fasade trebali početi na proljeće ove godine, kada počne sezona građevinskih radova. 

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

Pripremila: A. Rovčanin/BNN.ba 

 

BNN.BA