Smajović za BNN: Uspijevam živjeti od umjetnosti jer se prodajem u svijetu

Umjetnik, slikar i kaligraf

Smajović za BNN: Uspijevam živjeti od umjetnosti jer se prodajem u svijetu

03.06.2015 - 16:04
Izložbe

Sarajevski slikar i kaligraf, u intervjuu za naš portal govori o počecima karijere slikara kaligrafa, vrste umjetnosti koja na ovim prostorima postoji nekoliko stoljeća, ali još uvijek za nju nema mjesta na ovdašnjim visokoobrazovnim institucijama. Cijenjen i nagrađivan širom svijeta, posjeduje status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo, što za njega predstavlja samo 'titulu', jer kako kaže ne uspijeva živjeti od ove umjetnosti u BiH, nego isključivo prodavajući svoja djela širom svijeta. Samo u Hong Kongu deset kupaca posjeduje njegova djela iz oblasti art kaligrafije. O čemu smo sve razgovarali čitajte u nastavku teksta!

Razgovarao: Jasenko KORJENIĆ / BNN

Kako ste se počeli baviti ovom vrstom umjetnošću?

Radi se o vrsti umjetnosti koja se na ovim prostorima baštini nekoliko stotina godina. Međutim, ja sam napravio jedan mali iskorak i počeo sam da radim inovativniju stvar koja se naziva art kaligrafija. Ono što je karakteristično za nju je to da se ne drži striktno esnafskih pravila, nego se na temelju opšte kaligrafije nadograđuje kroz slikarsku umjetnost. Zato sebe nazivam slikarom kaligrafije.

Ranije ste se bavili grafičkim dizajnom, pa ste se povukli iz te branše. Koliko Vam je to služilo ka daljnjem razvoje kaligrafske karijere?

U životu sam prvo, još kao dijete, naučio pisati arapskim slovima, pa onda latinskim. Zatim sam vremenom počeo slikati i bio sam jako dobar u tome. Imao sam želju pohađati umjetničku školu, ali sam na kraju završio sarajevsku Prvu gimnaziju. Ostala je vječna tuga za umjetničkom školom, pa sam tako poslije srednjoškolskog obrazovanja počeo da radim sam i posvetio se grafičkom dizajnu. Bio sam dugo u tom okruženju, tražeći se, kako bih vidio u kojem polju sam najjači. Shvatio sam da umjetnost nije samo tehnika, nego je to stil života i razmišljanja. Uz mnogo rada na sebi i uz trunku talenta se razvijamo i sigurno da će rezultati izaći na vidjelo. Tako je tekao moj put iz grafičkog dizajna ka art kaligrafiji u kojoj sam se uspio ostvariti.

Kako bi ste savjetovali druge, pogotovo mlade ljude u BiH koji se zanimaju za kaligrafiju? Koliko se uopšte ova vrsta umjetnosti promoviše na našim prostorima?

Škola za kaligrafiju ovdje ne postoji, a ono što postoji je sve nekako u pokušaju. Čuo sam da bi u nekoj doglednoj budućnosti mogao da se otvori odsjek kaligrafije na Akademiji likovnih umjetnosti.

Kakav status uživate u rodnom Sarajevu kao kaligrafski umjetnik? Poznato nam je da imate status slobodnog umjetnika u Kantonu Sarajevo?

Kada sam počeo sa kaligrafijom, već sam bio u slikarstvu, pa sam izašao toga i počeo samostalno da se bavim i da izlažem svoja djela. Obišao sam skoro cijelu Evropu, izlagao sam u Aziji i na Arapskom poluotoku. Ništa to nije slučajno, sve se zasluži radom. A ulogu istaknutog samostalnog umjetnika u Kantonu Sarajevo, također sam dobio prije šest godina svojim radom i zalaganjem. Zašto ne?

Jer, kada imate internacionalne samostalne izložbe, i borite se pod zastavom države, normalno je u svakom društvu da dobijete jedan takav status, koji je u ovom slučaju za mene više titularan, nego što imam neke koristi od toga. Da sam na birou, imao bih socijalno osiguranje, kao što imam i ovamo, nemam nikakve prihode od ovog statusa! Za nekoliko dana putujem u Teheran, gdje će mi domaćini uručiti nagradu. Nije bitno koja, ne bih da se hvalim time, jedino što je bitno da će tamo iza mene stajati bosanska zastava.

Možemo slobodno zaključiti da vam kaligrafija otvara mnoga vrata zemalja širom svijeta. Gdje ste do sada bili? Kako Vas prihvataju i kakve su kritike?

Nije meni Ministarstvo kulture Kantona Sarajevo otvaralo vrata, nego sam ih ja sam otvarao. Ja sam tamo samo jedan od mnogih umjetnika na spisku, čak možda i neprimijećen. Kada govorimo o međunarodnim izložbama i promocijama, mislim da je tu servis Google najmjerodavniji, dovoljno je ukucati moje ime i prezime, pa se sve može vidjeti, a prije svega gdje sam boravio,  šta sam izlagao, u kojem društvu i u kojoj galeriji. Sve od Dubaija, Abu Dhabija, Teherana, Berlina, Luzerna, Brisela, Roterdama, Eindhovena i mnogih drugih gradova. Baš prije nekoliko dana sam izlagao u Beogradu, u jednoj od beogradskih najjačih galerija 'Cvjeta Zuzorić' u kojoj izlažu samo velika imena.

Na posljednjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo poslanici su izglasali dopunu Zakona o istaknutim samostalnim umjetnicima, tako što će svi umjetnici koji su na spisku da bi opravdali podršku, morati džabe pjevati, svirati i slikati u čast Kantona. Kako će se na Vas to odraziti?

Upućen sam da ću izlagati na Baščaršijskim noćima.

Kakve su impresije publike u Beogradu?

Pa slušajte, niko vam neće reći bravo majstore! Što se tiče struke, kaligrafi koji su tu bili čestitali su mi. Kaligrafi koji rade ćirilicom kada vide moje radove oni iste ne moraju razumjeti, ali oni prepoznaju suštinu te umjetnosti. Meni je bilo lijepo, upoznao sam nove ljude i podijelio iskustva sa njima.

Koje su Vaše najdraže ili najistaknutije nagrade koje ste osvojili širom svijeta?

Prvu nagradu sam osvojio u Lahoreu u Pakistanu u oblasti art kaligrafije. Za mene je to bio veliki uspjeh, jer tamo je to jako teško, iz razloga što u tim zemljama kaligrafija je među istaknutim granama umjetnosti u kojoj ordinira stotine hiljada kaligrafa.

Boraveći u Teheranu sam vidio kojoj klasi pripadam, gledajući šta rade tamošnji kaligrafi. Što se tiče nagrada reći ću da ja izbjegavam da konkurišem za nagrade, jer ja ne gledam umjetnost kao sportsko trčanje. Najveća nagrada mi je to što u Hong Kongu imam desetak prodanih radova i da ne govorim o ostatku svijeta. To su najmjerodavnije nagrade kada uspiješ svoj rad prodati i živiti od njega. Moram istaknuti da ne živim od budžeta Kantona Sarajevo, koji meni ne može priuštiti avionske karte na putovanja kako bih promovisao vlastite radove, a tek da mi otplate troškove izrade pozivnica i vizit kartica!

Dakle, može se živjeti od kaligrafije?

Može kada se prodam vani. Ovdje u Bosni i Hercegovini je to teško izvodljivo, obzirom na katastrofalnu situaciju, pa koliko god ljudi voljeli ovu umjetnost, teško im je odvojiti novac. I meni bi bilo teško da sam na njihovom mjestu. Ja isto volim automobil Mercedes, ali ga nemam. Vozim ono što mogu da vozim. Moram se držati svojih standarda i cijena, da ne bih uvrijedio kupce koji već posjeduju moje radove.

Opišite nam trenutke dok radite? Kako pronalazite inspiraciju i kakve poruke širite kroz kaligrafiju?

U principu, kaligrafija je izvorno arapska, dakle pisana arapskim jezikom. Nastala je tako što se prepisivao i uljepšavao sadržaj iz Kur'ana, da bi potom vremenom postala kao zvanična vrsta umjetnosti. Pošto je Kur'an veliki, rijetko je da kaligrafi cijeli sadržaj prepisuju. Tu se radi o lehvama na kojima se nalaze manji opšte poznati ajeti i sure iz Kur'ana. Ja lično lehve doživljavam kao savremene 'stikere', što bi se reklo.

Naveo bih da u Islamu ne postoji vrsta umjetnosti, koja će vam dati do znanja kao što je slučaj u drugim religijama koje njeguju ikonografiju kojoj se ljudi klanjaju.  Vrlo je jasna granica koja razdvaja figurativnu umjetnost od ove vrste umjetnosti pisanja. U islamskoj kaligrafiji je bitna samo poruka koja predstavlja Božiji govor. Ljudima često objašnjavam da im lehva neće pomoći, može im samo probuditi osjećaje.

Obzirom da ste često na putu, uvijek se vraćate u rodno Sarajevo. Na tim drugim dalekim destinacijama susrećete se sa drugačijim kulturama i ambijentima, zdravijim prilikama za normalan život i rad. Kako nakon svih tih iskustava gledate na Bosnu i Hercegovinu u kojoj različite religije umjesto da približavaju ljude, one ih konstatno sukobljavaju? Takve različitosti skupa sa nacionalističkim nabojem na neki način stvaraju utopiju od BiH?

Islam kao Islam, danas više nije popularan na Istoku, a pogotovo na Zapadu. Kako da to objasnim? Naime, u Bosni i Hercegovini nikada nije bila problem vjera. Jedno je vjera, drugo je religija, dok je nešto sasvim treće politika. Dakle, od vjere su se ovdje napravile religije, a iz religija su se napravile sekte ili bolje reći partije. Tu vječnu netrpeljivost između kršćanstva, hrišćanstva, islama i judeizma, koja negdje lebdi u zraku pravi vjernici ne poznaju. Pravi vjernik je u tom smislu pravi, pa koja god vjera bila u pitanju, oni ne mogu biti ljuti na drugu vjeru, mogu je samo razumjeti i mogu je poštovati, a stvarati te neke animozitete između religija, to je bespotrebno i smiješno.

To se upravo događa u Bosni i Hercegovini?

Naravno, ali to se ne događa samo ovdje, to je tako danas u čitavom svijetu. Čak su i na Istoku Islam podijelili na partije. Kada tamo izlažem, ne želim da pričam ni o čemu drugom osim da sam umjetnik i musliman. Sve ostalo je sektašenje. Kada me u Teheranu pitaju jesam li šiit ili sunit, kažem im da nisam ni jedno ni drugo, dajem im samo do znanja da sam vjernik. Svijet jeste poludio i još će više da poludi. Sada živimo relativno fino, a do kada, to ostaje da se vidi.