Stoljetne priče iz Gimnazijske ulice u Sarajevu: Iz njenih školskih klupa izašla su dva jedina bh. nobelovca

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Stoljetne priče iz Gimnazijske ulice u Sarajevu: Iz njenih školskih klupa izašla su dva jedina bh. nobelovca

12.01.2018 - 14:37
Ostalo

Ljepote Sarajeva vijekovima prožimaju mnoge pjesme, priče, putopise, filmove... Od davnina je ovo grad u kojem živi duh tolerancije i međureligijskog poštovanja koje svijetu može biti uzor. Jedino je to mjesto na tlu Evrope gdje se na tako malom prostoru prepliću sinagoge, džamije, crkve i druga arhitektonska zdanja, ostavštine slavnog Osmanskog carstva i silne Austrougarske monarhije. Sve te građevine, samo u Sarajevu, skladno raspoređene duž obala Miljacke, jedna uz drugu čine neodvojiv ambijent koji priča stoljetne priče...

Upravo zbog svog neobičnog sklada i jedinstvene energije koja prožima grad, Sarajevo su stoljećima pohodili mnogi neprijateljski namjernici. Ipak, uz duh kakav se rijetko gdje na svijetu osjeti, opstala su i najljepša arhitektonska zdanja u gradu na Miljaci.

Tako i danas u centru Sarajeva zubu vremena odolijeva najstarija i najočuvanija graditeljsku cjelinu školskih zgrada iz austrougarskog perioda. 

Na desnoj obali Miljacke u blizini Drvenija mosta našle su se: Prva muška realna gimnazija (kasnije nazvana i Državna klasična gimnazija, Prva klasična gimnazija, a danas Prva gimnazija) sagrađena davne 1890/91. godine prema projektu Karla Paržika i Augusta Butscha, Učiteljska škola sa osnovnom školom i konviktom (vremenom mijenjala naziv u Muška preparandija, Preparandija, Muška učiteljska škola, Trgovačka akademija, Osnovna škola ”Veselin Masleša”, danas Osnovna škola “Safvet-beg Bašagić“), sagrađena 1890-1891 prema projektu Karla Paržika i Karla Paneka te Mala realka (kasnije Ženska učiteljska škola, Mješovita učiteljska škola, a danas Umjetnička škola) sagrađena 1906. prema projektu Karla Paneka. 

Od tada do danas ova ulica nazvana Gimnazijska, mjesto je okupljanja, dječije graje i igre.

Iz školskih klupa ovih škola izašla su jedina bosanskohercegovačka dva dobitnika Nobelove nagrade – pisac Ivo Andrić i hemičar Vladimir Prelog. 

Zgrade je u to vrijeme podigla Austrougarska i to isključivo za namjenu školovanja. Sve su izgrađene u istoricističkom, pretežno neorenesansnom maniru u centru gradskog jezgra.

Proširenjem austrougarske monarhije na BiH 1878. godine, nova vlast je zatekla određen broj škola koje su nosile konfesionalna ili nacionalna obilježja. Austrougarska uprava je prvo pristupila uređenju nastave u osnovnim školama kada se prvi put otpočelo sa osnivanjem državnih narodnih osnovnih škola, propisujući ujedno nastavne planove i programe, zalažući se za obrazovanje u skladu sa zadacima okupacije, a predviđeno je da državne narodne osnovne škole pohađaju djeca različitih konfesija.

Austrougarska vlast je počevši od 1886. godine započela gradnju zgrada osnovnih škola koje su do tada radile u improvizovanim ili ranije zatečenim prostorima. Do 1906. godine, nova vlast je u BiH izgradila ukupno 105 zgrada osnovnih škola. Škole se tada grade i u Sarajevu i to prema tadašnjim evropskim standardima sa kabinetima prirodnih nauka i školskim bibliotekama, a profesori su dolazili iz svih krajeva monarhije.

Koliki je značaj austrougarska administracija pridavala školstvu u BiH, pogotovo u Sarajevu, dokazuje namjera da se u početnom stadijumu austrougarskog perioda izgradi kompleks školskih zgrada u centralnom dijelu grada kod Drvenije mosta. Sve te zgrade su podignute tokom druge polovine 19. vijeka ili tokom prve decenije 20. vijeka u neorenesansnom stilu koji je bio rezervisan isključivo za najreprezentativnije objekte.

Prvi izgrađeni objekat predstavljala je zgrada današnje I gimnazije. Naredbom Zemaljske vlade osnovana je Realna gimnazija u Sarajevu, a počela je s radom 06. novmbra 1879. godine.

Prve školske godine upisana su samo 42 učenika u prvi razred, i to 16 katolika, 10 pravoslavaca, 7 muslimana, 7 jevreja i 2 evangelika. Izložba đačkih radova na kraju prve školske godine 1879/1880, bila je kulturni događaj za grad i prva zvanična izložba koja je otvorena u Sarajevu. Tri godine kasnije, 1883. godine, u Trstu, Gimnazija je osvojila drugu nagradu na izložbi škola u austrougarskoj monarhiji, ostavljajući iza sebe gimnazije iz Beča i Pešte.

Školska godina 1903/04. će ostati zabilježena kao godina kada se u Državnu veliku gimnaziju u Sarajevu upisuje Ivo Andrić, koji će kasnije dobiti Nobelovu nagradu za književnost. Prenosi se kako je taj svjetski priznat umjetnik pisane riječi, bio dobar đak, ali da je zbog matematike ponovio šesti razred gimnazije.

Drugi Bosanac i rođeni Sarajlija dobitnik Nobelove nagrade Vladimir Prelog, kasnije svjetski poznati hemičar, također je pohađao gimnaziju. Njegov otac, dr. Milan Prelog, predavao je u sarajevskoj Prvoj gimnaziji i jedno vrijeme bio njen direktor.

Ostalo je zapisano u školskom protokolu da je 20 novembra. 1880, zavedena molba čiji je sadržaj bio: ”Ravnateljstvo sprovodi molbenicu učenika drugog razreda Mustafe Teufikbega, rodom iz Banja Luke, kojom on moli da mu Vis. Ces. Kr. Zemaljska vlada dozvoli da se oženi i da može u školu kao oženjen dolaziti.” Učenici i profesori i danas tvrde kako je ova molba odbijena, a učenik isključen iz škole.

Ženskoj djeci u početku nije bio omogućen upis, sve do školske 1919/20. godine. 

Državna velika gimnazija u Sarajevu je pred početak I svjetskog rata postala žarište aktivnosti organizacije “Mlade Bosne” koja se protivila prisustvu austrougarske vlasti u BiH. Iz tog razloga je najprije septembra 1914. godine bio obustavljen rad svih đačkih udruženja, da bi se nakon toga austrougarska administracija odlučila za potpunu obustavu nastave u školskoj 1914/15. godini.

Na Dan škole, 6. aprila 1992. godine, započeta su ratna dejstva, tako da predviđena proslava po prvi put u drugoj polovini 20. vijeka nije održana. Bez obzira na takvo stanje, I gimnazija u Sarajevu je radila cijelim tokom rata, od 1992. do 1995. Škola je istovremeno postala utočište za izbjeglice.

U poslijeratnom periodu I gimnazija u Sarajevu je nastavila da egzistira kao jedna od devet sarajevskih gimnazija. U njoj se svake godine školuje oko 800 učenika, a zadržala je i svoj multietnički karakter.

Nakon zgrade današnje I gimnazije, 1892. godine dovršen je objekat današnje Osnovne škole kod Drvenija mosta. Prethodno je naredbom Zemaljske vlade u Sarajevu 1882. godine otvoren učiteljski kurs, koji se 1886. pretvorio u redovnu Učiteljsku školu. Ta škola je svoje reprezentativno sjedište dobila 1891. godine u Gimnazijskoj ulici, između zgrade prve muške gimnazije i Drvenija mosta na Miljacki. Objekat je namjenski građen u periodu 1890-1891 po nacrtu Karla Paržika i Karla Paneka, a u sastavu Učiteljske škole radila je osnovna škola.

Tokom posljednjeg rata u BiH (period 1992-95) objekat je granatiran i oštećen, a 12. oktobra 1993. godine škola dobija današnje ime Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić" po jednom od najvažnijih modernih bosanskih književnika i kulturnih radnika. 

Graditeljska cjelina zaokružena je u ljeto 1906. godine, dovršetkom gradnje škole u koju je danas smještena Srednja škola primijenjenih umjetnosti, a gdje je prvobitno bila smještena Mala realka, na uglu današnje Gimnazijske ulice i Ulice branilaca grada.

Prvi namjenski projekat za taj objekat je izveden 1895. godine od strane Karla Paneka, kada je u tu školu bilo planirano smjestiti Novu mušku osnovnu školu. Projektant Panek je zajedno sa Karlom Paržikom, samo godinu dana ranije završio projektovanje i izvođenje Muške učiteljske škole u istom nizu, a projekat nove škole je bio vrlo sličan prethodnom.

Nakon Drugog svjetskog rata škola mijenja naziv u Učiteljska škola "Nurija Pozderac", ali ta škola uskoro prestaje sa radom. Nakon toga u objekat je konačno smještena Srednja škola primijenjenih umjetnosti, danas poznata pod nazivom Umjetnička škola u Sarajevu

Tokom druge polovine 20. vijeka Srednja škola primijenjenih umjetnosti snažno se uključuje u podsticaj razvoja likovnih i primijenjenih umjetnosti.

Početkom rata u BiH (period 1992-95), gotovo dvije trećine nastavnika i učenika su izbjegli, a u školi se odvijala uglavnom konsultativna nastava i nastava po skraćenom programu, i pored činjenice što su unutar objekta smještene izbjeglice. Objekat je više puta pogođen, razoren je krov, oštećeni su fasada i unutrašnjost.

Ipak, ova ambijentalna cjelina je opstala do danas, a sve zgrade zadržale su svoju namjenu. Ulica Gimnazijska koja administrativno dvije sarajevske općine (Stari Grad i Centar), u svakodnevnom životu i dalje spaja ono najljepše: mladost, ljubav, druženje, prijateljstvo i znanje. Još dugo će ove škole buditi najljepše uspomene, ali i stvarati nove.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2011. godine graditeljsku cjelinu školskih zgrada iz Gimnazijske ulice proglasila nacionalnim spomenikom zemlje.

Pripremila: Amina Zornić/BNN.BA

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

 

BNN.BA