Zgrada Jozefa Zadika Danona u Sarajevu, neodvojiv dio ambijentalne sredine Titove ulice

"101. MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Zgrada Jozefa Zadika Danona u Sarajevu, neodvojiv dio ambijentalne sredine Titove ulice

19.03.2018 - 17:19
Ostalo

Zgrada Jozefa Zadika Danona na uglu ulica Mula Mustafe Bašeskije i Kaptol u Sarajevu jedan je od najreprezentativnijih primjera najamne stambene zgrade iz prvog perioda stvaralaštva u doba austrougarske vlasti u Sarajevu kada se pretežno gradilo u duhu historicizma. Josip Vancaš, kao već dokazani projektant na području Sarajeva, projektuje ovu stambenu zgradu u neorenesansnom stilu, koji je u Sarajevu primjenjivan kod objekata posebnog značaja. Objekat je građen najkvalitetnijim građevinskim materijalima iz tog perioda, prema propisima novog Građevinskog reda za zemaljski glavni grad Sarajevo iz 1893. godine. Ambijentalna vrijednost građevine je vezana za gradsku ambijentalnu cjelinu Titove ulice u Sarajevu...

Gradnja zgrade Jozefa Zadika Danona vezana je za početno razdoblje austrougarskog perioda, kada je došlo do snažnog razvoja graditeljske, poduzetničko-industrijske i trgovačke djelatnosti u Sarajevu.

Takav razvoj događaja je dodatno potpomognut usvajanjem novih građevinskih propisa, odnosno Građevinskim redom za Zemaljski glavni grad Sarajevo iz 1893. godine. Ti propisi nadopunjuju prvu građevinsku regulativu koju uvode nove vlasti - „Bauordnung“, koja je bila na snazi od 1880. do 1893. godine. Novim propisima iz 1893. godine, razrađeni su propisi prema kojima se primjenjuju građevinski materijali do tančina i donesene su  precizne norme u pogledu dimenzioniranja novih objekata.

Sve zgrade, javne bezuslovno, a privatne po pravilu, morale su se graditi od kvalitetne pečene cigle ili kamena, pokrivati vatrootpornim materijalom, a stepeništa su morala biti građena od kamena ili nekog drugog vatrootpornog materijala, podaci su Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. 

Novim građevinskim redom, zgrade za stanovanje su, pored prizemlja mogle da imaju još najviše dva sprata, dok se u ulicama I klase (širina ulice od 15 metara), izuzetno mogao dopustiti i treći sprat, uz usklađivanje sa susjednim zgradama. Građevinskim redom je propisana i širina ulica, ali i trotoara prema objektima.

Josip Vancaš projektuje stambeno-poslovnu zgradu za Jozefa Zadika Danona 1896. godine, na građevinskoj parceli koja je do te godine pripadala porodici Kestenđić. 

U tom periodu Josip Vancaš predstavlja afirmiranog projektanta koji se prethodno nametnuo na sarajevskoj arhitektonskoj sceni ostvarenjima poput projektovanja i izvedbe sarajevske Katedrale i Zemaljske vlade.

Projekat zgrade Danon u Sarajevu pripada prvoj stvaralačkoj fazi Josipa Vancaša, koji će u četiri decenije rada izvesti 102 stambena objekta, 70 crkava, 13 zavoda i škola, 10 državnih i općinskih zgrada, 10 zgrada banaka, 7 palača, 6 hotela i kafana, 6 industrijskih postrojenja, 7 enterijera i oltara i 10 adaptacija objekata. Prve Vancaševe realizacije u Sarajevu su vezane za historicizam, što predstavlja logičan slijed događaja, s obzirom na akademsku naobrazbu i aktuelne umjetničke tokove u evropskoj arhitekturi.

Sve njegove realizacije vezane za period do početka XX vijeka će biti dosljedne na tragu tog umjetničkog usmjerenja, a tek kasnije autor ulazi u doticaj sa drugim umjetničkim pravcima.

Devedesetih godina XIX vijeka stambeni problem narastajućeg broja stanovnika grada je postao akutan, a najvećim dijelom se rješavao izgradnjom najamnih stambeno-poslovnih zgrada u centralnom dijelu Sarajeva.

Mlada domaća buržoazija, kao i bogatiji stranci su prepoznali unosnu djelatnost izgradnje reprezentativnih stambeno-poslovnih najamnih zgrada, čijom je izgradnjom do početka XX vijeka urbanistička fizionomija grada bila već uveliko izmijenjena, te je centralna zona Sarajeva već imala izgled srednjoevropskih gradova.

Od izgradnje i useljenja objekta, 1897. godine, pa do kraja austrougarskog perioda (1918. godina), kao i tokom čitavog perioda između dva svjetska rata (1918 – 1941 godina) na objektu nisu vršene dogradnje ili druge vrste prepravki, osim radova redovnog održavanja. Isto važi i za namjenu objekta, koja je bila poslovno – stambena, odnosno poslovno – najamna. 

Godine 1928. zgradu nasljeđuje Salamon Danon, sin umrlog Jozefa Zadika Danona. Tokom II svjetskog rata, objekat nije oštećen.

Objekat je nacionaliziran 1961. godine, ali ne mijenja poslovno – stambenu namjenu, osim što stambena funkcija više nije imala najamni karakter. Tokom druge polovine XX vijeka, u poslovni prostor na uglu ulica Mula Mustafe Bašeskije i Kaptol, smješten je gradski restoran.

Tokom zadnjeg rata u BiH (period agresije na BiH od 1992. do 1995) oštećen je krov objekta, koji je u periodu nakon 1995. godine opravljen. U istom periodu nije izvršena promjena namjene zgrade, osim što je poslovni prostor adaptiran u prodavnicu modne konfekcije.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2010. godine ovu historijsku građevinu proglasila nacionalnim spomenikom zemlje.

Iste godine je Komisija konstantovala da je konstruktivno stanje vanjskog zida na zapadnoj strani zgrade Jozefa Zadika Danona - upitno. Također, u zoni stubišta na spratovima primjetne su pukotine koje su najvjerovatnije posljedica vibracija nastalih usljed vrlo intenzivnog saobraćaja, odnosno učestalog prolaza tramvaja duž ulice Mula Mustafe Bašeskije...

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

BNN.BA