Bajtal: Treba pustiti činjenicama da govore same, presude su rezultat istrage

Politički analitičar, profesor filozofije i sociologije za BNN.BA

Bajtal: Treba pustiti činjenicama da govore same, presude su rezultat istrage

30.11.2017 - 12:26
Intervjui

Ovih dana bh.javnost uzburkana je izricanjem presuda Haškog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Ratko Mladić osuđen je na doživotnu kaznu zatvora, dok su u predmetu "Prlić i drugi" osuđeni: Jadranko Prlić (25 godina zatvora), Brune Stojića (20 godina), Slobodana Praljka (20 godina), Milivoja Petkovića (20 godina), Valentina Ćorića (16 godina) i Berislava Pušića (10 godina zatvora). Iako su presude izrečene, u bh.javnosti javile su se različite interpretacije presuda. Sa Esadom Bajtalom, političkim analitičarem i profesorom filozofije i sociologije iz Sarajeva razgovarali smo o aktuelnim dešavanjima. Najviše nas je zanimalo kako će se, po njegovom mišljenju, jedno ovakvo stanje odraziti na sveukupnu situaciju u našoj zemlji, na dijalog političkih predstavnika...

BNN.BA: Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv bivših političkih i vojnih vođa samoproglašene Herceg-Bosne – Jadranka Prlića i drugih zrečene su presude; Jadranko Prlić (25 godina zatvora), Brune Stojića (20 godina), Slobodana Praljka (20 godina), Milivoja Petkovića (20 godina), Valentina Ćorića (16 godina) i Berislava Pušića (10 godina zatvora). Potvrđen je udruženi zločinački poduhvat u kojem je učestvovalo političko i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom te zemlje. Sa druge strane Dragan Čović, član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kaže kako je ta presuda neprihvatljiva, pravno neutemeljena i neprincipijelna itd.. Kakav je Vaš osvrt konkretno u ovome slučaju, kada su u pitanju tako različite interpretacije onoga što je Haški sud već presudio?

Bajtal: Nema tu šta posebno da se kaže, izuzev da se pusti logici i činjenicama da govore same. Haška presuda, o kojoj je riječ, rezultat je istrage i rada brojnih pravnih i drugih eksperata. Kao takva zasniva se na iskustvenim činjenicama. Ideološki improvizovane, te pravno i stručno nekompetentne izjave, nešto je sasvim drugo.

Uostalom, svako ima pravo, pa i Dragan Čović, da kaže šta god hoće. Ali, imati pravo i biti u pravu, dvije su sasvim različite stvari. Naravno, ozbiljni ljudi vode računa o tome. Njima nasuprot, oni drugi, dozvoljavaju sebi luksuz stručno neutemeljene improvizacije, a sve u skladu sa vlastitim interesom koga stavljaju ispred interesa zajednice i društva u cjelini.

Konačno, nekompetencija, kod nas, kad je politika u pitanju, nije nimalo slučaj, nego neka vrsta uobičajenog voznog reda. Inženjeri, psihijatri, pjevači, veterinari, stomatolozi ... i ko sve ne, krajnje amaterski-improvizovano, bave se tom vrstom djelatnosti. Istovremeno, brojni pojedinci od struke: politolozi, pravnici, sociolozi i drugi kompetentni ljudi su, ili bez posla, ili ćameći tamo negdje u zapečku, prepušteni sami sebi, vode borbu za goli opstanak.

BNN.BA: Različito se interpretirala i presuda u slučaju Mladića?

Bajtal: Dakle, kao što već rekoh, improvizacija je manir nekompetentnih, i oni to potvrđuju od prilike do prilike. Tome u prilog, od čitavog mnoštva te vrste, navedimo samo primjer ili dva: Kad visoko pozicionirani oficiri poput Perišića, ili generali poput Gotovine, Markaća ... dobiju oslobađajuće presude, onda se na Haag gleda kao na sud pravde i istine. U slučajevima druge vrste, Haaški tribunal, u politikantski tempiranim izjavama, automatski i krajnje nekritički postaje politički sud, čije presude se izvrgavaju otvorenom odbacivanju i etno-navijačkom preziru njima pogođenih klero- i etno-struktura.

To najbolje govori o inteligenciji, mentalnom sklopu, karakteru i moralu onih koji čine to što čine. Naime, niko pametan, moralan i karakteran, tj. onaj ko drži do sebe, ne bi, u situaciono identičnim kontekstima, pristao da, vrijednosno i logički oprečnim iskazima, sam sebe pravi budalom.

Tome, dakle, sa stanovišta elementarne logike i morala, svaki daljnji komentar postaje suvišan. Ostaju nam samo šutnja i čuđenje.

BNN.BA: Kako će se ove presude dalje odraziti na sveukupnu situaciju u našoj zemlji, na dijalog političkih predstavnika?

Bajtal: Nema sumnje da će politički neodgovorni improvizatori, i ove, kao i brojne ranije presude, kapitalizirati ne samo u svoje dnevno-političke, nego, i posebno, u predizborne svrhe, kako bi se, uprkos porazno lošem stanju društva, i daje zadržali na svojim pozicijama. Na koje, već poodavno, nemaju pravo, obzirom na moralno i radno-rezultatski katastrofalno stanje u zemlji. Na građanima je da to prepoznaju ili ne. I da, jezikom izborne logike odbace sve one koji su ih zavili u crno, napravivši od njih građane druge najjadnije zemlje u svijetu, kako su pokazali rezultati nedavnog međunardnog istraživanja.   

BNN.BA: Smatrate li da se presude interpretiraju u javnosti kako bi se podigle  tenzije?

Bajtal: Naravno, i to je sasvim jasno već iz odgovora na prethodno pitanje. U osnovi svega je implikacija činjenice, da ispod maske tzv. „nacionalnog interesa“, iza koga se kriju, sasvim smišljeno, planski i praktično, živi i djeluje interesni nacionalizam.

Shodno rečenom, etno-interesne vladajuće grupe, bh. javnosti  se, lažno predstavljaju kao političke stranke. Više od dvije decenije životnog iskustva s njima i poraznim učincima njihovog djelovanja, to sasvim jasno, nedvosmileno praktično pokazuju i potvrđuju.

BNN.BA: Na hrvatskoj strani je presuđivano za udruženi zločinački pothvat, dok na srspkoj strani nema takve presude, kako vi gledate na to?

Bajtal: Pa, koliko znamo, odobravanjem „zatamnjenih stranica“ tobožnje državne tajne Srbije, gospođa Carla del Ponte, napravila je, svojevremeno, bezočno nemoralan deal sa nekim haaškim strukturama. Time je, nažalost, i sigurno ne bez interesa po vlastiti džep, onemogućila uvid Tribunala u najvažnije ratne dokumente srbijanske krvavo-agresorske politike. Dokumente, koji potrđuju upravo istu vrstu zločinačkog pothvata, i direktnu odgovornost srpske strane za genocid u Bosni i Hercegovini.

Očito, ne živimo u moralnom svijetu, i Srbija je, samo, za razliku od Hrvatske, imala više diplomatsko-političkog uspjeha na prljavom, međunarodno sramnom i dobro razrađenom tržištu mešetarenja pravdom i istinom.

Uprkos tome, i Hrvatska i Srbija, optužuju Tribunal za političku dimenziju njegovog djelovanja, koju su same aktivno kreirale. I, konačno, zahvaljujući kojoj su, neki srpski i hrvatski optuženci (istina, ne svi), državni miljenici, oslobađajućim presudama, za razliku od drugih, nemiljenika, debelo profitirali.

O čemu, dakle, govorimo!

Izvor: 
BNN.BA