Zločin protiv čovječnosti i genocida stvar je zločinačke politike, ne slučajnosti!

Sutra izricanje presude za najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata

Zločin protiv čovječnosti i genocida stvar je zločinačke politike, ne slučajnosti!

21.11.2017 - 11:58
Kolumne

Evo nas u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. Napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru, kazao  je Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS) 11. jula u Srebrenici, čime je pred kamerama najavio zločine nad civilima tzv. „sigurnosne zone“ Ujedinjenih nacija (UN-a). Sutra će 'pak tom istom Mladiću, više od dvadeset godina kasnije, biti izrečena presuda za najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskoga rata.

Optužnica Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije protiv Mladića podignuta je 25. jula 1995. Optužnica kojom se Ratko Mladić tereti za genocid podijeljena je u dvije tačke. Jedna se odnosi na 1992. godinu i osam bosansko-hercegovačkih opština: Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Foču, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor i Sanski Most. Druga tačka obuhvata ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka oko Srebrenice i nanošenje teških patnji desetinama hiljada žena, djece i staraca prisilno preseljenih iz tog područja u julu 1995. godine. Poseban dio optužnice odnosio se i na četverogodišnju opsadu Sarajeva - granatiranje grada i snajpersku vatru na civilno stanovništvo. Mladić je optužen za granatiranje ulica, stambenih zgrada, institucija i bolnica, u kojem je poginulo ili ranjeno preko deset hiljada građana, među kojima veliki broj djece i žena. Tužioci navode njegovu naredbu: "Otvorite vatru i udrite tako da ih raspametite!"

Ipak, na sudu pred Haškim tribunalom Ratko Mladić našao se tek nakon 15 godina skrivanja, u svojoj 76 godini života. U skrivanju ratnog zločina stajala je i čitava država – Srbija, uglavnom poklonjenici velikosrpske ideologije.

Ipak, kako to piše piše Mihael Martens “novi reformski orijentisani šef vlade Zoran Đinđić pustio je da budu uhapšene neki ljudi nižeg ranga iz klike ratnih zločinaca, a u junu 2001. izručio je čak Slobodana Miloševića Haagu. Ali Đindić kontroliše samo dio zemlje. Njegov politički protivnik, jugoslovenski predsjednik Vojislav Koštunica, protivi se saradnji sa Haškim tribunalom, a uspostavio je vlast nad tajnom službom, u kojoj su glavnu riječ vodile stare snage. Šef tajne službe Rade Bulatović, danas ambasador Srbije u Ukrajini, pobrinuo se – sa svojih 2000 zaposlenih – za to da Mladić ostane nedodirljiv. (…) Kada je u martu 2003.  ubijen i Đinđić, zato što je stara garda strahovala da bi on mogao da ozbiljno poradi na evropeizaciji Srbije i kooperaciji sa Haagom, izgledalo je kao da su za Mladića došla bolja vremena – dok se Kosovo 2008. nije proglasilo nezavisnim, a Vojislav Koštunica potom tome izgubio vlast u Beogradu. Šef tajne službe Bulatović uspjeva da se održi neko vrijeme, no, nekoliko mjeseci kasnije, srpskom predsjedniku Borisu Tadiću, koji hoće da upotpuni Đinđićevo djelo, uspjeva da preuzme kontrolu nad tajnom službom. Već nekoliko dana nakon Bulatovićeve smjene u julu 2008., uhapšen je Karadžić kojeg je stara tajna služba opskrbila novim papirima (… ) Mladića u maju 2011. nalaze bolesnog u jednom selu nedalko od rumunske granice”.

U Sarajevu radio kao metalostrugar

Ratko Mladić rođen je 12. marta 1942. godine u selu Božinovići u općini Kalinovik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nakon čega je u Sarajevu radio kao metalostrugar. Vojnu akademiju okončao je 1978. godine u Beogradu. U Skoplju potom službuje do januara 1991. godine, dva mjeseca prije oružanih sukoba hrvatskih policajaca i snaga samoproglašene Srpske Krajine. Juna 1991. određeno mu je prekomandovanje u Knin koji je tokom rata u Hrvatskoj bio glavni grad nepriznate Republike Srpske Krajine. Smatrajući njegove rezultate u Hrvatskoj zaslugama, krnji politički vrh i oficiri naklonjeni velikosrpskom kursu koji u tom trenutku predvodi Slobodan Milošević unaprjeđuju ga i postavljaju na mjesto glavnog komandanta vrhovnog štaba Druge vojne oblasti Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Sarajevu.

Nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Ratko Mladić je (ponavljamo) optužen  za najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskoga rata!

Suđenje od 530 dana i sa dokazima od 591 svjedoka

Suđenje bivšem komandantu VRS-a Ratku Mladiću počelo je 2012. godine, trajalo je 530 dana tokom kojih su prikupljeni dokazi od 591 svedoka, od kojih se 377 pojavilo na sudu. Mladić je optužen za genocid nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice tokom 1995., progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, koji je, prema navodima optužnice, dosegao razmjere genocida u nekoliko drugih općina tokom 1992. godine, teroriziranja lokalnog stanovništva u opkoljenom Sarajevu i uzimanje pripadnika UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

Prema optužnici, koristio je vojne snage za sprovođenje udruženog zločinačkog poduhvata predvođenog od političkog rukovodstva bosanskih Srba i bivšeg predsjednika Radovana Karadžića, s ciljem stvaranja države u kojoj bi Srbi imali prevlast.

Naizad, kako je to u intervjuu za BNN.BA ranije kazala  Florence Harmann, zločinačke politike nisu slučajnost i kao takve se i moraju obilježiti!

“Možda ne možete riješiti pitanje mržnje ili osvete ličnih odnosa među ljudima, ali zato možete zločinačke politike obilježiti kao takve, označiti da to ne ostane nekažnjeno  i da se ne može prihvatiti da jedna država ili organizirana grupa daje  novac, obuku, oružje, te da ‘pranjem mozga’ dovede do toga da ljudi masovno učestvuju u jedan kriminalni projekat i postanu sami  počinitelji zločina. Zločin protiv čovječnosti i genocid, za što u Haškom tribunalu postoje dokazi, kada je u pitanju Bosna, stvar je zločinačke politike, ne slučajnost“, kazala je  ranije u intervjuu za BNN.BA Florence Harmann, ovrćući se na presude Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Piše: Aldina Rovčanin/BNN.BA

Izvor: 
BNN.BA