Ema ima Down sindrom, ali i pregršt medalja iz gimnastike

Priča djevojčice koja ni u čemu ne zaostaje za vršnjacima

Ema ima Down sindrom, ali i pregršt medalja iz gimnastike

21.03.2018 - 12:47
Repotraže

Svijet danas obilježava 21. mart kao Međunarodni dan osoba s Down sindromom. Na ovaj dan vrijedi dati pažnju onima koji se svakodnevno uspješno bore sa svim životnim izazovima koje susreću. Petnaestogodišnja Ema Agić iz Sarajeva pohađa redovnu nastavu i osnovnu školu, trenira ritmičku gimnastiku, igra tenis, skija... Iako ima Down sindrom, Ema ni u čemu ne zaostaje za svojim vršnjacima. 

Emin život je, već prvih dana nakon dolaska na svijet, počeo sa proslavom i veseljem koje je prati svakog dana... 

"Ema je rođena u osmom mjesecu nakon izrazito uredne prve trudnoće. U roku od 12 sati nakon poroda, ustanovljeno je da slabije diše, da ima problema sa srcem, te da nema refleks dojenja, pri tome su nam doktori rekli da sumnjaju na Down sindrom, što je kasnije i kariogram potvrdio. Ema je provela prvih 17 dana života na neonantologiji, i onog momenta kada su je otpustili iz bolnice, mi smo bili presretni. Odmah smo napravili veliko slavlje za naše prijatelje i rodbinu, okrenuli smo janje da proslavimo rođenje našeg prvog djeteta. Tako da je Emin život, nakon prvih stresnih dana borbe, počeo sa proslavom i veseljem, koje je prati, možemo to reći, gotovo svakog dana", govori za BNN Emina mama, Maida Agić.

Suočavajući se sa novim životnim poglavljem, ulogom majke i djeteta sa Down sindromom, Emina porodica susrela se sa nizom uspješnih priča.

"Odmah smo se bacili na čitanje literatutre o Down sindromu i naišli smo na niz veoma uspješnih priča. Sve te priče su imale jednu jedinu pouku - samo stalan rad sa djetetom donosi rezultate. Tako da smo veoma brzo krenuli sa fizioterapeutskm tretmanom, a sa devet mjeseci je krenula i kod logopeda. Suprug i ja smo kod kuće jako mnogo radili sa njom, sve kroz igru, razne pjesmice, pokrete, ponavljanja... Uskoro smo se uključili u rad udruženja "Život sa Down sindromom FBiH", preko kojeg smo mnogo dodatno naučili i povezali se s drugim roditeljima. Također smo preko udruženja dobili još veći uvid u to kako je inkluzija najbolji mogući način na koji jedno dijete s Down sindromom može da napreduje i da dostigne svoj potencijal", kaže Emina mama.

Ema je napredujući u svakom smislu u trećoj godini krenula u redovan vrtić, a njene odgajateljice su je prihvatile otvorenog srca i uma.

Kroz vrtić se Ema spremala nekoliko narednih godina za školu, a njen napredak je bio nevjerovatan, kaže njena mama. Učila je pjesmice, pravila ponašanja u grupi, da crta, da pleše...

Istovremeno je trajao i logopedski tretman, svake sedmice po jedan čas, uz još neke povremene programe. Nakon vrtića uslijedila je redovna škola - školi smo se najavili godinu dana ranije, i kroz taj period se škola pripremala za Emin dolazak.

Ema je danas učenica osmog razreda Treće osnovne škole na Ilidži.

"Ema je prvih 5 godina imala veoma angažovanu učiteljicu koja je napravila uspješnu atmosferu podrške unutar razreda. Ema nema asistenta u nastavi, u dva navrata je bio asistent po mjesec-dva, međutim, i učiteljica i mi smo primjetili da je to za Emu ograničavajući faktor, a ne poticajni, pa nismo više ni tražili ni institirali na asistentu. Ta naša odluka se pokazala kao pun pogodak, jer je Ema savladala mnogo životno važnih vještina snalaženja u školi i među vršnjacima, kao i široj okolini", kaže njena mama.

Emina interesovanja su veoma široka, a osim škole i ritmičke gimnastike, Emina najveća strast je youtube. Ima niz omiljenih youtubera, i sama jednog dana želi postati youtuberka. Odnedavno joj se sviđa i tenis, pa tako jednom sedmično odigra i sat i po tenisa.

"Dosta smo istraživali o tome koji je sport najpogodniji za osobe s Down sindromom, i nekako smo često nailazili na sportsku i ritmičku gimnastiku, u svijetu se čak održavaju turnici uz ritmičke gimnastike baš za osobe s Down sindromom. Kada je Ema bila drugi razred, odveli smo nju i njenu mlađu sestru Sarah na trening u Klub ritmičko-sporstke gimnastike "Olimpik". Imali smo iskren i otvoren razgovor sa trenericom Merimom, koja je vodila grupu za najmlađe, i to je bio početak jedne uspješne priče. Krenuli smo s treninzima dva puta sedmično, i kako je Ema prelazila iz jedne starosne grupe u drugu, tako se povećavao i broj treninga. Nakon osam godina treniranja, Ema trenira pet puta sedmično, u grupi je koju vodi predsjednica kluba, trenerica Hidajeta Glavinić, između ostaloga i iskusan prosvjetni radnik. Ema učestvuje u svim događanjima u klubu, i do sada se takmičila nekoliko puta sa vježbama bez rekvizita, kao i sa loptom i obručem. I uvijek uz pjesme Zdravka Čolića, svog omiljenog pjevača. Često osvoji i medalje. Osim velike podrške od strane trenerica i menadžmenta kluba, Ema ima i nevjerovatnu podršku od ostalih članica kluba kao i njihovih roditelja - kada Ema nastupa, svi navijaju iz sveg srca. Za Emu je ritmička gimnastika stil života", kaže njena mama.

Ona ističe kako svim roditeljima djece sa Down sindromom savjetuje da se pridruže udruženju "Život sa Down sindromom FBiH" gdje se roditelji i djeca druže kao porodica, zajedno jačaju, uče i napreduju.