Istanbul - život se vraća u biser sa Bosfora

Ekipa BNN-a obišla Turski biser nakon nedavnih nemilih događaja

Istanbul - život se vraća u biser sa Bosfora

06.08.2016 - 09:41
Repotraže

U Turskoj je sve u redu. Mirno je i čini se sve pod kontrolom. Na svakom koraku je policija, a da se skoro nešto "čudno" događalo može se zaključiti po, ipak, velikom manjku turista u ovom prelijepom gradu kao i po većem prisustvu turskih zastava i političkih poruka, koje se nalaze na svakom petom autu u Istanbulu i na skoro svakom mostu. Istanbul je preživio pokušaj vojnog udara malene grupe unutar vojske. Sve se vraća u normalne tokove života, jer Turci nemaju vremena sa vanredna stanja. Jednostavno, život teče dalje i vraća se na stare staze. 

Život se vratio u grad. Tako bi se kratko, u jednoj rečenici, mogao opisati današnji Istanbul nakon niza terorističkih napada, a potom i najžešćeg udara na slobodu Turske - propali pokušaj vojnog udara koji je pokušala malena vojna hunta unutar turske vojske. 

Ipak, taj posljednji događaj ostavio je užasne posljedice po turizam Turske. Iako je država uzela sve konce u svoje ruke, iako je sve vraćeno u potpuno normalne tokove života, ljudi se jednostavno boje ili čekaju još neki rasplet događaja u Turskoj, baš onako kako turisti danas, nakon svega, zaziru posjetiti i Pariz. 

Na ulicama je veliki broj državnih zastava Turske koje su i inače bile istaknute širom Istanbula. Danas su na velikom broju auta, na gotovo svakom istanbulskom mostu, u kafićima, restoranima i gotovo da možete udahnuti turski patriotizam kojeg bi, kada bi se izvozio, vrijedilo kao vrijednost i odnos prema vlastitoj državi uvesti i u Bosnu i Hercegovinu. 

Na najposjećenijim istanbulskim turističkim kvartovima, Sultan Ahmet, Ortakoy, Arnavutkoy, Bosfor turista ima znatno manje. Manje grupe Kineza, puno manje Arapa, te poneki i zapadni turisti su došli u Istanbul. Mogli su se vidjeti i na historijskom dragulju Istanbula, nekadašnjoj crkvi, potom džamiji Aja Sofiji u kojoj nije bilo previše turista te se karta za ulaz unutra može kupiti doslovno odmah, bez čekanja. 

Na mjestu gdje je zimus na Sultan Ahmetu izvršen teroristički napad ponovo su turisti. Policija je svuda okolo ali ne možete osjetiti napetost niti jednog trenutka boravka u Istanbulu. Jedino što vas neumorno podsjeća da se ovdje skoro nešto događalo jeste nedostatak turista što, opet, sa druge strane nije uticalo da Turci, i pored pada njihove nacionalne valute "turske lire", smanje svoje cijene usluga i roba već i dalje, prkosno ali na trenutke i drsko drže visoko svoje cijene praveći se da se ništa ne događa. 

Turci su i dalje gostoljubivi. Ipak kada ste u taksiju pažljivo vas pitaju šta mislite o situaciji u Turskoj, kako vam izgleda i volite li ili ne njihovog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana. Brine ih ekonomija dok su z državu svi spremni položiti živote i to se jedino čini neupitnim u svemu onome što je snašlo Tursku. 

Zanimljivo, ponovo se može primjetiti i povratak ruskih turista u Istanbul. Da li je to posljedica nove normalizacije odnosa Rusije i Turske, otopljavanja ovih političkih odnosa a hlađenja odnosa sa zapadom, teško je reći mada se čini kao vrlo izgledan razlog. 

Ipak, bez obzira na politiku i ono kroz šta je Istanbul skoro prošao, to je danas sasvim siguran grad koji nije izgubio niti jednu svoju čar o kojoj se toliko pisalo i govorilo. Sa viškom ili manjkom turista Istanbul je jedan od najljepših gradova svijeta, a Turci nisu imali vremena da budu dugo u stanju prevelikog emotivnog naboja. Vratili su se svojim poslovima i sa svojim auta, tramvaja, mostova i kuća, isticanjem zastave Republike Turske poručuju da su svoji na svome. I taj prizor je zaista lijepo gledati dok pijete nezaboravnu tursku limunadu ili probavate brojne slane i slatke delicije kojima su tuci jednako vješti kao i u čuvanju svoje države. 

Zato je uvijek lijepo doći u Istanbul, jer se tamo osjećate kao poželjan gost i jer tamo, ako već niste, uvijek možete vidjeti/naučiti kako je život zaista čudo. A Turci ga, zaista, umiju živjeti i drugima pokazati kako se živi. 

M.Kundačina/BNN.BA