JOŠ 60 DANA DO ZIMSKIH OLIMPIJSKIH IGARA: Sličnosti korejskog Pjeongčanga i Sarajeva

Brojne sličnosti sa olimpijskim Sarajevom

JOŠ 60 DANA DO ZIMSKIH OLIMPIJSKIH IGARA: Sličnosti korejskog Pjeongčanga i Sarajeva

07.12.2017 - 15:48
Repotraže

Kada sam 2007. godine tokom posjete Sjevernoj i Južnoj Koreji, u hotelu „Maremons“ u gradu Sokčo (Sokcho) na istočnoj obali Koreje, prisustvovao promociji Pjeongčanga (PyeongChang) za domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara (ZOI) 2014. godine odmah sam osjetio brojne sličnosti sa našim olimpijskim Sarajevom.

Iako u tom ciklusu nisu dobili domaćinstvo, uspjeli su u nastojanjima da budu domaćini 2018. godine, te je tako do početka ZOI ostalo još samo 60 dana.

Tokom učešća u radu Specijalne konferencije o pomirenju na Koreanskom poluostrvu na na licu mjesta uvjerio sam se u razmjere podjele između komunističke Sjeverne Koreje i kapitalističke Južne Koreje, ali i gostoljubivost koja liči na našu i po kojoj smo 1984. oduševili cijeli svijet.

Nažalost, ono što spaja Pjengčang i Sarajevo je i ratno ozračje, jer je ovaj zimski centar udaljen manje od 100 kilometara od granice sa Sjevernom Korejom, a cijeli region je pod stalnom prijetnjom izbijanja sukoba.

Južna Koreja - industrijski gigant s velikim razvojnim planovima

Za razliku od Sjeverne Koreje, Južna Koreja je visokorazvijena zemlja, s razvijenom elektronskom i automobilskom industrijom. 

Na svakom koraku grade se novi putevi, niču novi gradovi, ali se posebna pažnja posvećuje izgradnji imidža Koreje kao organizatora sportskih i privrednih manfestacija. Poznato je da je Seul 1988. godine bio domaćin Ljetnje olimpijade, te da je 2002. godine Južna Koreja bila suorganizator Prvenstva svijeta u fudbalu.

Sada će ugostiti i najbolje sportiste u zimskim disciplinama i potrudili su se da u svemu do sada nadmaše dosadašnje organizatore Zimskih olimpijskih igara.

Igre će trajati od 9. do 25. februara i biće 23. po redu. Inače u okrugu Pjeongčanga živi nešto više od 40.000 ljudi, a smješten je u planinama Taebaek, 180 kilometara istočno od Seula.

Vjetrovi rata

Korejsko poluostrvu bilo je poprište krvavog rata od 1950. do 1953. godine u kojem je uz velika razaranja poginulo više od tri miliona Koreanaca. 

Granica između kapitalističkog juga i komunističkog sjevera danas je najčuvanija granica na svijetu, te predstavlja posljednji ostatak "hladnog rata".

Razlika u životnim uslovima između sjevera i juga je očigledna, dok Južna Koreja predstavlja giganta u automobilskoj i elektronskoj industriji, teški uslovi života u Sjevernoj Koreji direktna su posljedica komunističkog režima, koji se nalazi pod sankcijama međunarodne zajednice zbog razvijanja nuklearnog programa.

Demilitarizovana zona

Demilitarizovana zona (DMZ) uspostavljena je nakon rata i proteže se 38. paralelom, dijeleći Koreansko poluostrvo na dva dijela. 

Duga je 248 i široka četiri kilometra, a s obje strane je dobro utvrđena i ograđena žicom, uz veliki broj raspoređenih vojnika, što ovo područje čini najnaoružanijom i najčuvanijom granicom na svijetu. 

Žičane barijere i zapreke postavljene su duž morske obale, kako bi se spriječila invazija preko mora, a danas služe prvenstveno za sprečavanje ilegalnih ulazaka, pogotovo ulazaka siromašnih sjevernokorejskih građana. DMZ je za posljednjih pedesetak godina bila poprište niza incidenata, koji su prijetili da prerastu u novi sukob. 

O kakvim ozbiljnim namjerama se radilo kada je riječ o planovima invazije Sjeverne Koreje na jug pokazuju otkriveni tuneli ispod demilitarizovane zone, od kojih je najveći treći tunel u distriktu Padžu (Paju). Tunel je otkriven 1978. godine, bio je dug 1.635 metara, širok i visok po dva metra, a za sat vremena se kroz njega u područje 52 kilometra sjeverno od Seula moglo iskrcati više od 10.000 sjevernokorejskih vojnika. 

Danas je ovaj tunel pretvoren u muzej, a turisti se željeznicom spuštaju do njegovog središta, koje je zapriječeno betonom. Tunel po svemu podsjeća na sarajevski ratni tunel, s tom razlikom da su ga domišljati južnokoreanci pretvorili u jedno od najposjećenijih turističkih mjesta u državi. 

Također i demilitarizovana zona, odnosno vojne osmatračnice otvorene su za turističke posjete. 

Duž demarkacijske linije do danas je otkriveno nekoliko sličnih tunela.

Rat u Koreji - stradanja i posljedice

Oružani sukob u Koreji vodio se između 1950. i 1953. godine.

Na strani Južne Koreje borile su se snage UN, predvođene SAD, Velikom Britanijom i Australijom, dok je Sjevernu Koreju opremom pomagao tadašnji Sovjetski savez, a Kina je poslala dobrovoljce nakon invazije snaga UN. 

Ovaj rat je okvalificiran kao građanski rat, a završen je 27. jula 1957. godine primirjem između Sjeverne i Južne Koreje, čime je granica vraćena na 38. paralelu, odnosno u stanje kakvo je bilo i prije rata. Demarkaciona linija, ustanovljena dogovorom sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu, išla je 38. paralelom, a iako je bilo planirano da se nakon završetka okupacije održe izbori i Koreja ujedini kao država s jedinstvenom vladom, ove je planove poremetila blokovska podjela svijeta ("hladni rat") te su, slično kao i u Njemačkoj, pregovori o ujedinjenju propali. 

Umjesto ujedinjenja, bivši SSSR i SAD ustanovili su suparničke i ideološki suprotstavljene vlade, odnosno države, koje su nazvane Sjeverna i Južna Koreja.

Prema svim kriterijima, rat je završio neodlučnim rezultatom, jer su Sjeverna, ali i Južna Koreja doživjele neuspjeh u pokušaju ujedinjenja, a na obje strane je poginulo više od tri miliona ljudi, uz velika razaranja. 

Pregovori su završeni 27. jula 1953. godine potpisivanjem primirja u Panmunjonu. 

Primirjem je određena demilitarizirana zona, duž linije fronta, zadržavajući tako "status quo". 

Obje države su koncentrirale značajne vojne snage na rubu demilitarizirane zone, čuvajući se tako od mogućeg napada i čineći granicu između Sjeverne i Južne Koreje najnaoružanijom granicom na svijetu. 

Tehnički, pošto je potpisano samo primirje između dviju država, rat još nije završen. 

Ipak, za nadati se da će ZOI u Pjeongčangu proteći u miru i da će sport i sportske vještine biti u prvom planu, a da će napetosti utihnuti barem dok gori olimpijski plamen.

Piše: Dževad ĆESKO/BNN.BA

Tagovi: