Ramazan u Jerusalemu kroz priču Bosanke: Nit između vjere i politike nigdje na svijetu nije tanja nego u ovom mjestu...

U gradu koji je svetište pripadnika triju monoteističkih religija

Ramazan u Jerusalemu kroz priču Bosanke: Nit između vjere i politike nigdje na svijetu nije tanja nego u ovom mjestu...

21.06.2017 - 16:45
Repotraže

Ramazan koji je na izmaku poseban je u jednom od najstarijih gradova na svijetu - Jerusalemu kojeg i Izrael i Palestina smatraju svojim glavnim gradom. Ovaj grad svetiše je pripadnika triju monoteističkih religija, a kroz historiju kao i danas mjesto je sukoba i razdavanja, ali i povezivanja vjernika. U njemu je odabrani muslimanski mjesec provela Bosanka Aida Šudić koja je za BNN podijelila svoj doživljaj ramazana u Jerusalemu kroz lijepa, ali i ona loša iskustva koja je doživjela...

Aida svoj doživljaj ramazana u Jerusalemu započinje Kur'anskom Surom Al-Isra'Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.' (Al-Isra, 1)

"Pored Mekke i Medine je Jerusalem - treće sveto mjesto za muslimane. U ovom gradu ramazanska atmosfera je specifična. Ovaj grad mjesto je noćnog putovanja Poslanika Muhameda s.a.w.s. i mjesto prve kible prema kojoj su se muslimani klanjali. U Jerusalem u ramazanskim danima hrle hodočasnici iz različitih dijelova svijeta, a ponajviše sam ih upoznala iz Južne Afrike i Velike Britanije.

 

Istočni Jerusalem u kojem žive muslimani je za Ramazan okićen šarenim lampama i čestitkama za mubarek mjesec ramazan. Život se odvija ubrzano sve do podne namaza nakon koje se sve smiruje, nastaje zatišje zbog velikih vrućina na ovom mjestu. Većina dućana zatvorena je između podne i ikindije, da bi se poslije ikindije sve polahko budilo i osjetile se pripreme za iftar.

Tada se u pekarama starog grada peče hljeb, prži falafel u vrelom ulju, redaju se baklave i ostali slatkiši, a nekih 20 minuta pred iftar na ulicama nastaje haos: vozila žure kućama, stvaraju se zastoji i gužva koja kulminira akšamskim ezanom i pucanjem topa na Salahuddeenu, jednoj od glavnih ulica Istočnog Jeruzalema. Najkasnije deset minuta poslije ezana sve je mirno, čuje se samo cvrkut ptica i nigdje nikog nema na ulicama. Jedini trenutak mira u ovom blagoslovljenom gradu...

Za vrijeme ramazana vakuf mesdžida Al-Aksa ljudima u potrebi daruje iftar u haremu, a ostali donose šta žele i iftare se vani u hladu maslina ili na drugim platoima mesdžida Al-Aksa. Jednu večer iftarila sam s prijateljima i porodicom iz Bethlehema uz poznato jelo maqluba, divni povjetarac ispod maslinovih drveća i arapske slatkiše.

Palestinci sa Zapadne Obale su vrlo sretni kad upoznaju muslimane iz drugih krajeva svijeta, jer su oni pod okupacijom i nemaju mogućnost da sami putuju, a svakako gaje posebnu ljubav i empatiju za narod BiH, koji je prošao sličnu patnju i zemlja nam podjelom doživljava sličnu sudbinu.

Pred jaciju se vraća život na ulice Istočnog Jerusalema. Otvaraju se dućani, prodaje se svježi sok od narandže ili mrkve, peku se i prodaju palačinci i razne poslastice na trotoarima grada, a vjernici hrle u mesdžid Al-Aksa na teravih namaz.

Nit između vjere i politike nigdje na svijetu nije tanja nego u ovom mjestu, svetom za sve tri monoteističke vjere bazirane na Ibrahimu a.s.. Ta vrlo tanka nit i političke tenzije svakodnevno se odražava na život muslimana ovog grada.

Redovne kontrole od strane izraelskih vojnika i arapskih sigurnosnih radnika pri ulasku u mesdžid Al-Aksa, naoružane okupacione snage na svakom ćošku i tenzije koje kulminiraju na dan džuma namaza, gdje se par stotina hiljada vjernika okupi na molitvi.

Džuma namazu u petak 17. juna godine prisustvovalo je do 300.000 vjernika. Tenzije i napetost se osjete, pa čak i vide svugdje u Istočnom Jesuzalemu, a okupacione snage tog petka uvećale su svoj broj skoro deset puta više nego inače...

Do tog dana su muslimani sa Zapadne Obale imali privremenu dozvolu da posjete grad Jerusalem i klanjaju u mesdžidu Al-Aksa. Nažalost, tog petka desio se incident u kojem je jedan Palestinac usmrtio izraelskog vojnika, da bi oni uzvratili ubijanjem trojice Palestinaca i zabranom Palestincima Zapadne Obale da budu u Jerusalemu. 

Dok sam koračala prema haremu, hiljade i hiljade vjernika su koračali u suprotnom pravcu prema autobusima koji ih vraćaju na checkpoint Kalandija i u Zapadnu Obalu. Tenzije su do kasno iza teravije još uvijek osjećale u gradu, vraćanjem s teravije se čula pucnjava i bacanje takozvanih zvučnih bombi od strane okupacionih snaga.

Ipak, pored svih tenzija, problema, opasnosti i negativnosti u Jerusalemu, Allah je usadio ljubav i čežnju za ovim blagoslovljenim gradom i vrlo sigurno mogu reći da - ko ga jednom posjeti, želi opet da se vrati u njega..."

*
Za muslimane širom svijeta, džamija el-Aksa predstavlja treće mjesto po važnosti. Jevreji ovaj lokalitet nazivaju "Hram na brdu" tvrdeći da su na tom mjestu nekada bila dva istaknuta jevrejska hrama. Izrael je okupirao Kuds (Istočni Jerusalem) 1967. godine, tokom Bliskoistočnog rata. Jednostrano je anektirao sveti grad 1980. godine, proglasivši ga glavnim gradom samoproglašene jevrejske države. Međunarodna zajednica nikada nije priznala ovaj čin. Palestinci optužuju Izrael da vodi agresivnu kampanju "judejizacije" grada, s ciljem da poništi njegov arapski i islamski identitet i konačno iz njega protjera sve Palestince. Sukobi izraelskih snaga te Jevreja sa palestinskim vjericima na ovom mjestu su česti, a najčešće i smrtonosni. Dobro naoružani izraelski vojnici kontrolišu sve i određuju ulaske i izlaske iz grada. Stanovnici su suočeni i sa strogim pravilima ograničenja kretanja, a zabranjuje im je i ulazak na određena područja.