Cerić: Sport je najbolji ambasador države, želja mi je da se kvalifikujem za Olimpijske igre 2020.

Trofejna džudistkinja i najbolja sportistkinja 2017. u BiH Larisa Cerić za BNN.BA

Cerić: Sport je najbolji ambasador države, želja mi je da se kvalifikujem za Olimpijske igre 2020.

14.12.2017 - 12:26
Ostali sportovi

Larisa Cerić najbolja je sportistkinja 2017. godine u Bosni i Hercegovine i trofejna džudistkinja. Vlasnica je osam evropskih i dvije svjetske medalje. Ova mlada dama ponos je i svijetla tačka društva u kojem živimo i za BNN.BA govori o svome radu i postignućima.

Foto: Damir Džumhur (teniser) i Larisa Cerić (džudistkinja) najbolji sportisti 2017. u BiH

Dvadesetšestogodišnja Larisa Cerić rođena je u Travniku i živi Sarajevu. Još od malih nogu počela je da se bavi sportom. Danas je džudo njeno životno opredjeljenje i njena najveća ljubav.

„Još kao mala sam počela da treniram i jednostavno da bi se ovaj sport trenirao, morate to da volite, jer u džudo sportu nećete nikad zaraditi milione, te ako trenirate samo zbog novca, onda teško da ćete ostvariti svoj cilj. Hoći reći da, ako hoćete da trenirate džudo, morate da volite taj sport i da u jednu ruku budete i malo ludi. Ovaj sport zahtjeva mnogo rada, truda, odricanja i zalaganja. Teško je uskladiti neke stvari, jer je džudo ujedno i jako kompleksan sport. Morate imati tehniku, snagu, izdržljivost, pa i određene motoričke sposobnosti. Tako da, ovo je sport gdje ne možete reći da samo odete na trening i radite treninge džudoa, jer svaki dan moram raditi i kondicione treninge, treninge snage, izdržljivosti i naravno, pored svega toga, morate trenirati i džudo“, govori Larisa na početku razgovora za BNN.BA.

Motivacija je jako važan faktor za uspjeh. Larisu smo pitali šta je njena najveća motivacija. Kazala nam je kako uz svaki novi rezultat motivacija je neizostavna. Poseban „vjetar u leđa“ joj je i podrška njenih najmilijih, te tima ljudi sa kojima radi i trenira.  

„Motivaciju dobivam svakim novim takmičenjem, svakim novim rezultatom. Vidim da mogu i zbog toga i imam motivaciju. Vjerovatno da dođe do krize rezultata, da jednu godinu provedem bez rezultata, i motivacija bi opala. Ovako, sve dok sam u dobroj formi, naravno da imam i motivaciju da treniram. Također, uvijek sam imala i tim ljudi oko sebe, to je moja porodica, moji prijatelji, moj trener Branislav Crnogorac, kao i moje klubske kolege kao što je Arijana Jaha, koji su uvijek bili tu uz mene. Oni su jednostavno bili ti koji su me forsirali da idem dalje, pa i u trenucima kada ja nisam vjerovala u sebe, oni su bili tu. Ja uvijek kažem da ovo nije samo moj rezultat, nego rezultat svih nas. Znate. džudo nije kao drugi sportovi - ako trenirate košarku, rukomet ili bilo koji drugi kolektivni sport, treneri se mijenjaju, klubske kolege ostaju. U džudu je specifično, eto npr. U mom slučaju, ja jako dugo treniram sa jednim trenerom. Prije sam trenirala u Travniku i imala sam jednog trenera, a sada kada sam prešla u Sarajevo radim sa Crnogorcem. Mi smo  se toliko povezali da smo sada skoro kao porodica i to je jednostavno nešto što vas motiviše. Znate da je on uvijek tu i šta god da bude on će biti tu na mojoj strani i uvijek  će me podržati. Osjećam se zaštićeno, osjećam da imam snažnu podršku, što je u sportu jako važno“, govori dalje Larisa za BNN.BA.

Foto: Branislav Crnogorac (trener) i Larisa Cerić 

U sportu je posebno važna posvećenost i disciplina. Imati jasan cilj i fokus nešto je što zasigurno donosi rezultate. Larisa je od malena, pored ljubavi koju je imala za ovaj sport, imala i jasan cilj i viziju onoga šta želi. Vrijedno i posvećeno je radila, te tako rezultati nisu izostali.

„Ja sam uvijek bila posvećena sportu. Sjećam se u školi kada sam bila prva smjena,  uvijek sam prije škole išla da trčim ujutro. Poslije škole sam išla u teretanu, naveče sam imala džudo. Bilo je teško, ali uspjela sam da to sve uskladim. I da se opet rodim, opet bih isto izabrala. Smatram da nisam niti u jednom trenutku pogriješila i sve sam stigla. Završila sam i srednju školu i fakultet, nisam ništa propustila. Ne kajem se ni zbog čega“, kaže Larisa.

„Neki rezultati koje sam postigla, da bi sva ova priča krenula, bilo je Evropsko prvenstvo za juniore. Do tada niko iz naše zemlje nije bio ni blizu medalje, obično su ispadali već u prvom krugu. Ja sam tada trenirala u Travniku, potom otišla na Evropsko juniorsko takmičenje i osvojila peto mjesto. To je tada bio veliki rezultat. Naravno, sada kada osvojim peto mjesto nisam zadovoljna, ali za taj početak bila sam zadovoljna. Nakon toga dobila sam poziv od sadašnjag trenera da dođem u Sarajevo da treniram, uz ponudu da ću imati bolje uslove za treniranje, samim tim i za dalje takmičenje. Sjela sam sa svojim tadašnjim trenerom i sa roditeljima, i tako smo se odlučili na dalji korak. Tada  sam imala sedamnaest godina i stvarno mi je bilo teško doći i odvojiti se od roditelja i prijatelja i doći u Sarajevo, ali opet kažem da se niti u jednom trenutku nisam pokajala. Kada pogledam iza sebe i šta sam danas sve postigla, stvarno mi niti u jednom trenutku nije žao zbog toga“, za BNN.BA govori Larisa.

„Druga značajna nagrada za mene bila je kada sam se 2009. godine izborila i postala juniorska prvakinja svijeta. Mnogo je takmičenja iza mene, ali ova dva su mi posebno draga i uvijek će mi ostati u sjećanju“, prisjeća se Larisa.  

„Osvojiti svjetsko juniorsko zlato je stvarno velika stvar u džudo sportu, naročito ako dolazite iz Bosne i Hercegovine. Jer realno, mi smo mala zemlja i nismo imali toliko sportista koji su se isticali u ovome sportu. Mi smo sada relativno visoko rangirani, ne samo zbog mene. Tu je bio i Amel Mekić, Aleksandra Samardžić, Harun Sadiković i dr.. To su generacije koje su napravile dobar rezultat i zahvaljujući kojma smo jednostavno u svijetu džudo sporta sada prepoznatljiviji nego prije recimo sedam ili deset godina“, dodaje Larisa.

Ipak, put do medalje nije jednostavan. U sportu se nerijetko dešava da dođe do povreda, što su posebno teški trenuci za sportaša. Procesi oporavka znaju biti dugi i teški, nakon čega je potrebno mnogo rada i truda da bi se vratili u kondiciju. Larisa nam priča kako je i ona u svojoj karijeri imala težak period iza sebe.

„Medalja i ima i onu svoju takoreći tamnu stranu. Sportaši najbolje znaju šta sve prođu da bi napravili dobar rezultat i osvojili medalju. Ja sam imala dvije operacije koljena, dvije rehabilitacije i dva procesa oporavka. To je bilo jedno ponovno kretanje od nule i možda čak i ispod nule. Kada sam trebala da ostvarim najbolje rezultate, ja sam morala da se oporavljam. Ipak, što je najvažnije, nakon svega toga uspjela sam da se vratim i postala sam prvakinja Evrope sa 23 godine“, govori Larisa.

U nastavku razgovora Larisa nam je otkrila da je njan krajnji cilj - Olimpijske igre, Tokio 2020. godine.

„Moj cilj je da u narednim godinama treniram što intenzivnije, kako bih mogla napraviti još bolje rezultate, te se u konačnici kvalificirati na Olimpijske igre 2020. godine u Tokiju. Trudit ću se da dam sve od sebe, da se maksimalno spremim i da pokušam da napravim što bolji rezultat. Naravno, još uvijek je rano pričati o tome, ali jednostavno to je moj cilj za naredne dvije do tri godine, a znamo da 'ko sanja, taj i dosanja'“, otkriva nam Larisa. 

Same kvalifikacije na Olimpijske igre jako su skupe, te obzirom na to jako važna će biti podrška i nadležnih državnih organa. Sport je bez sumnje najbolji ambasdor jedne države, te se tako Larisa nada da će nadležni imati sluha za to. 

„Nekako se čini da smo svi mi džudisti više prepoznatljivi u drugim sredinama, nego u svojoj zemlji. Nama konstantno stižu ponude da pređemo i predstavljamo druge zemlje, međutim mi smo prije svega patriote. Sve dok vjerujemo da se situacija u Bosni i Hercegovini može promijeniti, što je sigurno moguće, ako bi na čelnim funkcijama došli ljudi kojima je sport važan, i koji znaju koliko je rada i truda uloženo u tu medalju. Naravno, uvijek spomenem one koji nas podržavaju, iako se generalno malo sredstava izdvaja u sport. Ali, neko ko je uvijek bio uz nas je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, donekle i Federalno ministarstvo kulture i sporta. Kvalifikacije za Olimpijske igre jako su skupe. Potrebno je prvo dvije  godine ići na turnire, sakupljati bodove za kvalifikacije. Nakon toga se prave liste, gdje samo 16 najboljih djevojaka iz cijelog svijeta može da se takmiči na Olimpijskim igrama. Obzirom da se takmičenje održava u Japanu, to iziskuje velike troškove. Nama je najlakše kada su takmičenja u Evropi, jer mi možemo sjesti u kombi i doći. Kada je van Evrope to je već teže, a naročito jer tu nisam samo ja. Takmičenja će se održavati i poslije mene, potrebno je razmišljati i o mlađim generacijama koje itekako imaju šta da pokažu. Aleksandra, Harun, Toni, Anđela sigurno će jednog dana biti vrhunski šampioni, ali naravno ako budu imali podršku države, jer bez novčanh sredstava se ne može ništa. Uzalud nam je što mi treniramo, ako nećemo moći učestvovati na takmičenjima“, zaključila je Larisa Cerić, trofejna džudistkinja i najbolja sportistkinja 2017. u Bosni i Hercegovini u razgovoru za BNN.BA.

Pripremila: Aldina Rovčanin/ BNN.BA 

Izvor: 
BNN.BA