Jedina žena urar u Sarajevu Lamija Saračević za BNN.BA: Od zanata se može dobro živjeti

Lamija Saračević, mlada i uspješna Sarajka

Jedina žena urar u Sarajevu Lamija Saračević za BNN.BA: Od zanata se može dobro živjeti

18.09.2015 - 14:14
Priča o tradiciji urarskog zanata u porodici Saračević počela je daleke 1947. godine i uspješno se njeguje već tri generacije. To je bila godina kada je majstor Ahmet odlučio da u rodnom Jajcu otvori prvu urarsku radnju, ne sanjajući da će taj posao prerasti u tradiciju dugu više od šest decenija. Njemu se 1969. godine pridružuje sin Sabahudin, te tako udruženim snagama nastavljaju da održavaju i usavršavaju vrijednosti, znanje, iskustvo i vještinu zanata, stečene dugogodišnjim radom.

Ove vrijednosti, znanje i iskustvo 2004. godine nasljeđuje kćerka Lamija, istovremeno nastavljajući tradiciju porodičnog zanata, ali i preuzimajući veliku odgovornost očuvanja reputacije koju su marljivim radom stekli njeni učitelji.

Ekipu portala Bnn.ba dočekali su ona i njen otac Sabahudin, koji je već u penziji deset godina i samo ponekad, kada je velika gužva pomogne Lamiji.Lamija nam je kazala kako se od ovoga zanata može jako dobro živjeti. Prilikom naše posjete njenoj radnji "Omega" u naselju Švrakino Lamija je završavala jedan i počinjala popravljati drugi sat. Sve vrijeme dok je s nama razgovarala bila je duboko skoncentrirana na posao. Kaže da je upravo to najbitnije.

 

Želja za bavljenje ovim zanatom 

Lamija je 2004. godine počela da radi u svojoj radnji "Omega" i ističe da nijedan drugi posao za nju ne postoji. Na opaske pojedinaca da ljudi koji završe zanat nisu dovoljno obrazovani, ova vedra i pričljiva djevojka se samo nasmije i odmahne rukom, kaže, oni koji je poznaju sve znaju, oni drugi neka nastave živjeti sa svojim ubjeđenima. 

"Želju za bavljenje ovim zanatom sam naslijedila od oca, bilo mi je jako zanimljivo gledati kako moj otac radi i popravlja satove. Radim već 10 godina, a završila sam Srednju školu metalskih zanimanja u Sarajevu 2004 godine, smjer urarstvo. Sjećam se, u to vrijeme ja sam bila jedini učenik urar u školi.Bilo je zlatara, optičara...Mi ovdje vršimo samo popravku satova, a za popravku je potrebno od 5 minuta do 5 sati zavisi kakav je kvar u pitanju, a cijene su razne zavisi šta neko želi.Opremu za opravku satova poručujem iz vana ,i ako hoćete da je kvalitetna morate i platiti.  Ja sam jedina urarka u Sarajevu, mislim da u Banjoj Luci ima još jedna žena, ali nisam sigurna da li radi.Ja jednostavno radim ono što volim. Svoju prvu mušteriju primila sam prije 17 godina, kada sam počela i zvanično raditi.I ljudi su malo čudno gledali na ovo što ja radim.Kada sam tek počela raditi dolazili mi je puno ljudi na opravku i govorili mi da ovo nije baš posao žensko, a sada su se ljudi navikli  jer već 10  godina radim ovo. U BiH se može živjeti jako dobro od ovog zanata i ja sam zadovoljna" kazala je Lamija za Bnn.ba.

 

Neprocjenjivo iskustvo

U Švedskoj je Lamija stekla neprocjenjivo iskustvo. Nažalost, u Sarajevu ne postoji edukacioni centar niti servis nekog jakog i poznatog brenda gdje bi mladi mogli sticati dodatna iskustva i znanja. Ne postoji ni prodavnica satova svjetski poznatih brendova.

"Bila  sam na treningu u Švedskoj u servisu Rolexa. Mjesec dana sam radila kod njih i educirala se. Svugdje je isti sistem rada, ja sam bila u servisu koji se bavi prodajom i popravkom satova ,nije isti osjećaj raditi ovdje i tamo. Bila sam jako iznenađena, jer se ovakve prilike vrlo rijetko, skoro nikada ne pružaju.Ali ono što bih istakla je da je ovdje zanimljivije raditi, ovdje sam okružena mušterijama, a tamo sam bila mentorima" istakla je Lamija, jedina žena sahadžija u BiH.

 

Pitamo je kako muškarci s kojima izlazi reaguju kada im kaže čime se bavi, a ona odgovara da su reakcije pozitivne. 

"Generalno ljudi postavljaju pitanja: Zašto baš to, zašto nisi studirala i slične stvari. Muškarci ponekad imaju komentar: Aha, žena koja zna šta su kombinirke", kaže Lamije kroz smijeh. 
 

Lamija nam priča da se dešavalo i to da ponekad ne zna popraviti neki sat, ali da se uglavnom radi o sukopocijenim satovima, te da takve mehanizme nije imala priliku vidjeti tokom obrazovanja i rada. 

 

Drugi posao

Gledajući dugogodišnji rad svoga oca Lamija kaže da je jednostavno zavoljela ovaj posao i da joj nikada nije ni padalo na pamet da odabere nešto drugo čime bi se bavila u životu. 

"Ne, nikada u životu, ovdje sam se pronašla. Mnogo ljudi me upita šta bi radila da ne radim ovo, ja im kažem da ne znam...Mislim da ne bih bila sposobna za bilo šta drugo, jednostavno nemam nikakvih drugih želja.Činjenica je da sam ja jako zadovoljna i sretna s ovim što sam odabrala da radim. Nikada nisam zažalila zbog toga. Ne mogu zamisliti sebe da sjedim u nekoj kancelariji i tipkam na tastaturi po osam sati dnevno. To nisam ja. Moj posao nekad zna biti naporan. Radim nekad i po 10 ili 12 sati dnevno. Puno se sjedi, ali ne žalim se", priča nam Lamija.

Lamija ima i poruku za mlade ljude koji tek trebaju odabrati čime će se baviti, kaže da biraju ono što zaista vole,da idu ka onome što vole i osjećaju da će moći raditi, a ne ono što im društvo ili porodica nameću.

 

Razgovarala: Azra F.

Izvor: 
Redakcija BNN.BA