Delalić: Ademović mi je rekao da Ugljena treba likvidirati; Garaplija: Dokaze o ubistvima "Ševa" dali smo Ademoviću

Prljavi obavještajac koji zataškava svoju prošlost

Delalić: Ademović mi je rekao da Ugljena treba likvidirati; Garaplija: Dokaze o ubistvima "Ševa" dali smo Ademoviću

12.04.2018 - 08:40
Politika

Nije nikakva tajna da je tajna služba Bosne i Hercegovine, potom njenog federalnog dijela, od osnivanja pa sve do danas, bila pod punom kontrolom SDA. Za vrijeme vlasti SDA i njene tajne službe, odnosno šefova ove prljave mašinerije (Nedžad Ugljen, Bakir Alispahić, Kemal Ademović), događala su se brojna ubistva, prljave antidržavne radnje, planiranje atentata i zataškvanje istih. Iako su danas Ademović i Alispahić naklonjeni i priklonjeni drugim strankama, oko ubistava i zločina koje su počinili za SDA i dalje saglasno šute optužujući jedni druge za suprotna krivična djela. Tako zamajavaju tužilačko-istražne organe, upućuju poruku šefovima za koje su odrađivali najprljavije poslove, a svako pojavljivanje novih dokaza pokušava zataškati plasiranjem drugih priča koje služe za skretanje pažnje sa fokusa - procesuiranje ubistava u koja su umoiješani.

Nakon što je ratni šef SDA-ove tajne službe, Nedžad Ugljen, izvršio brojna krivična djela za račun SDA, a najzloglasnije krivično djelo jeste pokušaj ubistva osnivača i komandanta Armije Republike BiH generala Sefera Halilovića, vrhuška SDa odlučila je da Ugljena treba likvidirati, kao i njegove prve ubice - Nedžada Herendu i Dragana Šošića.

Kako bi se završio prljavi posao, na čelo tajne službe umjesto nevinom krvlju uprljanog Bakira Alispahića, dovodi se Kemal Ademović, okrutni SDA-ov jastreb u čijoj jedinici se početkom 1992.godine, izvršilo prvo okupljanje jedinice za likvidacije "Ševe", što je Ademoviću od početka bilo poznato.

Ademović odmah traži spisak jedinice "Ševe", iako je od početka znao da traži jedno ime - Nedžada Herendu. Kada mu Ugljen, nakon dužeg oklijevanja, predaje spisak, Ademović shvata da Ugljen izbjegava dostavljanje opasnih pisanih tragova nakon čega pripadnici Ademovićevog AID-a, vrše hapšenje Herende.

Herenda priznaje sve zločine "Ševa", naravno sa njima direktno povezuje cijeli tajnopolicijski i vojnoobavještajni aparat, a podaci o Herendinom ispitivanju uredno se predaju Ademoviću koji ih otada, do danas, zataškava. Agent koji je uhapsio Herendu, Edin Garaplija je o podacima koje je dobio od "Ševinog" ubice Herende, a predao ih Ademović na redovnim sastancima koje je Garaplija potanko opisivao u svojim izjavama, kasnije će izjaviti sljedeće: 

On (Herenda) navodi da je zajedno sa Šošić Draganom, na Vrbanja mostu, likvidirao jedan mladi  par, djevojku i momka, koji su kasnije u sredstvima informisanja prozvani “sarajevski Romeo i Julija”. A u sredstvima informisanja je plasirano da su ubijeni sa srpske strane. Herenda je bio precizan i rekao da su se on i Dragan nalazili na prostoru bivše zgrade “Steleksa”, odnosno Elektrotehničkog fakulteta, i da su tu zamaskirani, sa te pozicije gađali na Vrbanja most...Kada sam ga pitao ko je stajao iza tih naredbi, on mi je uvijek na prvome mjestu navodio Ugljen Nedžada, a zatim mi je rekao da su sa aktivnostima “Ševa” bili upoznati i Bakir Alispahić, Asim Dautbašić, Enver Mujezinović, pa čak u jednom momentu i vojna struktura, odnosno generali Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević...Kao najupečatljvije zlodjelo, ako ga tako mogu nazvati, u tim aktivnostima Herende i grupe “Ševe”, meni  je ostalo zapamćeno, pokušaj atentata na Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije, kojeg su Herenda, Dragan Šošić i lice pod nadimkom Makedonac pripremili u naselju Ciglane gdje je bio smješten Halilović. Herenda mi je rekao, da su ulazne podatke dobili od Mire Poštić, koja je radila na praćenju telefonskih linija generala Halilovića, a po nalogu Envera Mujezinovića, šefa Sektora SDB Sarajevo. Herenda i druga dvojica iz  grupe su noć ranije ostavili eksplozivnu napravu koju je donio Makedonac ispod balkona stana generala Halilovića, odnosno ne sjećam se da li je tačno rekao ispod ili iznad, ali uglavnom radilo se o balkonu vanjskom, po prethodnom planu i naredbi koju su dobili od Ugljena, aktivirali su napravu daljinski...

Nakon što Garapliju uhapse, jer je uhapsio i navodno pokušao ubiti Herendu, Ademović se, po maniru kuakvičijeg jajeta, pokušava distancirati od Garaplije i cijele grupe u emu mu svesrdno pomaže SDA. Garaplija se izvodi na suđenje ali ne i Ademović koji je naredio cijelu akciju i zataškao dokaze iz nje te do danas nijedno tužilaštvo nije željelo da procesuira Ademovića.

Dokazi su jasno upućivali da je Garapliju na zadatak uklanjanja Herende poslao Ademović, ali SDA otada do danas, štiti Ademovića od bilo kakve krivične odgovornosti jer cilj je bio ukloniti dkaze o političkim ubistvima, a ne proširiti lepezu ibistava koja bi se istraživala. Zato se, i pored dokaza da je Garaplija djelovao po Ademovićevoj naredbi, Ademović pravosudno štiti da preko njega, zapravo,, se ne bi došlo do onih koji su njemju naredili uklanjanje dokaza i počinilaca političkih ubistava u ratu, prvenstveno pokušaj ubistva generala Sefera Halilovića.

Svi funkcioneri AID-a, još tada, znaju i saopštavaju istražnim organima da je akcijom uklanjanja tragova  zločina"Ševa", rukovodio direktno Ademović, koje tužilaštva ne procedsuiraju niti optužuju.

Boriša Delić na okolnosti izuzimanja automobila za potrebe Garaplije i njegove grupe izjavljuje: “Direktor AID–a mi je rekao da bi dva vozila BMW trebalo dati na upotrebu Garapliji jer je to zahtjev SDA. Ne mogu se tačno sjetiti, ali mislim da je rečeno da je sve to u funkciji predizborne kampanje SDA. Normalno je da sam prihvatio ovaj prijedlog.”

Još jedan funkcioner tajne službe, Asim Fazlić, će na okolnosti angažovanja Garaplije prema Herendi, jasno ukazati da je riječ o Ademovićevom direktnom naređenju:  "U zadnje vrijeme do dolaska na mjesto direktora AID-a Kemala Ademovića poznato mi je da je Garaplija Edin radio u odjeljenju za praćenje srpskih medija.  U neko doba, po dolasku Kemala Ademovića za direktora češće sam ga susretao pred kabinetom istog, očito je pošao raditi i neke druge stvari, koje nisam bio upoznat. Poslije njegovog osumnjičenja i privođenja saznao sam za njegov angažman u PA za šta nisam bio konsultovan niti obaviješten. Takođe o stavljanju sredstava, pa ni auta, njemu na raspolaganje."

Izajva Nedžad Ugljen: "Garaplija je mjesec-dva prije kidnapovanja Herende više boravio u njegovom kabinetu nego bilo koji od pomoćnika, nelogično i odudara od svih regula AID-a. Garaplija je po izričitom naređenju Ademovića postavljem na mjesto podcentra u PA i pored toga što nema odgovarajuću školsku spremu, kako bi mu se učinila dostupnim sredstva izvršenja  automobil itd. Pravljenje lažnog naloga Garapliji Edinu u vezi nepostojećeg puta u Tuzlu od strane sekretara Hajdarevića nije moglo proći bez naredbe ili znanja Ademovića."

Nakon što su uspijeli zataškati Ademovićevu odgovornost u slučaju Herenda, Ademović nastavlja po zadatku dobijenom od strane SDA - ukloniti tragove i počinioce politički ubistava i zločina u periodu 1992-1995. Naredni na listi za uklanjanje bio je Neždad Ugljen, koji je i sam bio ubica vodeći terorističku grupu "Ševe" i prenoseći im naređenja za politička i druge vrste ubistava.

Ugljen je zao o čemu se radi, da se uklanja kao izvršilac gnusnih ubistava i pokušao se spasiti govoreći da žele da ga ubiju. Također, zanimljivio, o mogućnosti njihovog uklanjanja, radi zajedničkog saučešća u političkim ubistvima, Ugljen obavještava samo pripadnika "Ševa", teroristu Dragana Šošića i šefa ratnog MUP-a Bakira Alispahića. Bilo je jasno da su shvatili da zločini koje su zajedno izvršili, SDa želi staviti pod tepih uklanjanjem njegovih izvršilaca.

Ademović za ubistvo Ugljena pokušava pridobiti sarajevskog kriminalca, Ramiza Delalića zvanog "Ćelo". O tome će Delalić 2006/7 godine svjedočiti direktno govoreći da ga je Ademović nagovarao na Ugljenovo ubistvo:

Ramiz Delalić “Ćelo”: "Shvatio sam da Ademović pravi uvod za nešto veće što hoće da mi kaže, pa je na kraju i rekao da predsjednik Predsjedništva BiH zbog Nedžada Ugljena ima velikih problema, ne može da spava i da ovog treba likvidirati. Odmah nakon toga je rekao kako Ugljen, Alispahić i još neki idu tako daleko da misle kako trebaju preuzeti vlast, jer je u to vrijeme predsjednik bio bolestan. Pitao sam Kemu je li državni vrh upoznat sa ovim što mi predlaže, na šta on uzvraća: ‘Ramize, jeste’."

Zanimljivo, vozilo kojim je prevožen Herenda, oružje kojim je ubijen ili je trebalo da bude ubijen Ugljen, AID je gurao prema Delaliću kojeg su, moguće, željeli kasnije ptužiti za ubistva i tako sa sebe skinuti prljavu ulogu a prebaciti je kriminalca koji je bio saradnik tajne službe - Delalića.

I pored medijske buke, brojnih dokaza u istražnim procesima, vlast SDA i Ademović neće se zaustaviti u izvršenju ubijanja onih koji su prethodno ubijali za SDA. Nedžad Ugljen će biti likvidiran u naselju Aneks i pored desetina upozorenja zvaničnim organima, pa i Ademovićevom AID-u, da ga se prati i pokušava ukloniti. Nakon što je Delalić dao izjavu i kazao da je Ademović nagovarao Delalića na ubistvo Ugljena, uskoro potom ubijen je i Delalić a jedini profit od njegovog ubistva imao je Ademović tako što je prestao biti osumnjičen za Ugljenovo ubistvo.

Iako danas formalno osnivač i pravi rukovodilac takozvane stranke "Narod i pravda", Ademović i dalje baštini duboke veze sa SDA-om, njenim vrhom s kojim ga povezuju likvidacije i uklanjanje dokaza o političkim ubistvima. Danas ovaj prljavi obavještajac koristi sve metode zataškavanja svojih zločina, krije informacije o svim političkim ubistvima o kojima ima potpuna saznanja i dokaze i na taj način trguje u javnom i političkom prostoru.

Formalno suprostavljeni SDA, Bakir Alispahić, Enver Mujezinović i Kemal Ademović, raspoređeni u i oko više stranaka preko kojih štite svoje finansijske i pravosudne interese, sasvim sigurno svi zajedno "baštine" krvava, brutalna politička ubistva kao svoje pravo naslijeđe s kojim plaše tužioce, javnost, policiju i trguju u brutalnom unutarbošnjačkom ratu. Bez dileme, samo ako svi završe u zatvoru, to je znak da Bosna i Hercegovina ima konce države u svojim rukama jer dok su god oni na slobodi, a žrtve se progone, to je znak da našom zemljom vlada ista mafija koa je ubijala prethodnih decenija.

Izvor: 
BNN.BA