Kojović za BNN: Država je najveći poslodavac, imamo najveći broj državnih službenika po glavi stanovnika

Predsjednik Naše stranke

Kojović za BNN: Država je najveći poslodavac, imamo najveći broj državnih službenika po glavi stanovnika

26.06.2015 - 14:12
Politika

Novi predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, sa čvrstim stavom za naš portal potvrđuje dosadašnje izjave za medije, da on i njegova partija nikada ne bi pristale na koaliciju sa strankama poput SDA i HDZ. Neuvjerljiv mu je i šok predstavnika Demokratske fronte nakon neuspjeha koalicije SDA-DF-HDZ, kao da se ne radi o strankama koje brutalno i decenijama unazađuju Bosnu i Hercegovinu.

Delegat federalnog Doma naroda i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo za BNN je govorio zašto Naša stranka ne vidi BiH kao savez etničkih država i zašto ne prihvataju koncept konstitutivnih naroda. Našu državu doživljava kao najvećeg poslodavca. Smatra da imamo najveći broj državnih službenika po glavi stanovnika, dok nemamo snažnu, pa čak ni osrednje snažnu, državu. Navodi i apsurde poput javnih institucija sa tri uposlena, poput muzeja Alije Izetbegovića, u čijoj skupštini, upravnom i nadzornom odboru sjedi skoro 20 ljudi.

Razgovarao: Jasenko KORJENIĆ, bnn.ba

Često u izjavama za medije kažete da Naša stranka nikada ne bi pristala na koaliciju sa strankama poput SDA i HDZ. Kakva je onda politička uloga Naše stranke, obzirom da je glasačko tijelo duboko opredijeljeno za nacionalističke partije?

To je tačno, naš stav je uvijek bio da ne želimo ulaziti u koalicije sa ideološki nekompatibilnim partijama i biti manjinski dio njihovih vlada. Razlozi, ukoliko ih nakon iskustava koja su u takvim aranžmanima imali SDP pa sada i DF, uopšte treba navoditi, su, ukratko, sljedeći: mi, za razliku od etničkih stranaka, ne vidimo BiH kao savez etničkih država, ne prihvatamo koncept konstitutivnih naroda jer takvo nešto ne postoji u međunarodnim ustavnopravnim standardima i više smo nego ubjeđeni da etničke elite koje upravljaju ovom zemljom već više od 20 godina nemaju ni partijski ni lični interes za napredak BiH ka EU i vladavinu zakona.

Kao i svaka politička organizacija koja djeluje u sistemu predstavničke demokratije, čiji je osnovni cilj da pravedno i adekvatno reflektuje različita politička ubjeđenja glasača, Naša stranka u zakonodavnim tjelima zastupa vrijednosti i interese svojih glasača.

Politička opredjeljenost biračkog tijela u BiH ili, kolokvijalno rečeno «zašto uvijek biramo iste” je rezultat politički stvorenog ambijenta a koji u značajnoj mjeri dovodi u pitanje demokratičnost i izbornog procesa i našeg ustavnog ustrojstva. Tu ne mislim samo na odredbe Ustava koje direktno propisuju diskriminaciju jednog dijela građana BiH nego i na upotrebu straha u oblikovanju volje glasača, zlupotrebu vjerskih zajednica i religije, generalno, politiziranje ratnim događanjima iz devedesetih, manipuliranje bolom porodica žrtava, partijsku kontrolu medija, javnih preduzeća i institucija, ideološku indoktrinaciju koja se sprovodi kroz javni obrazovni sistem, ucjenjivanje ljudi čija je egzistencija vezana za državni aparat, itd.

Demokratija se ne smije i ne može svesti na princip vladavine većine. Ona podrazumjeva,zapravo pretpostavlja, ne samo adekvatnu i objektivnu infomiranost glasača o pitanjima o kojima odlučuju nego i slobodu od ekonomskog, socijalnog ili religijskog uticaja na njihovu političku odluku. Njen kvalitet, sa stanovišta dugoročnog društvenog interesa se upravo i mjeri odnosom većine prema manjini.

Nažalost, partije na vlasti su zajednički u proteklih 20 godina sistemski, i bojim se dosta uspješno, radile na širenju epidemije apatije, cinizma i, u nedostatku boljeg izraza, zgađenosti građana prema politici. Takođe, stvorile su atmosferu u kojoj  se izbori doživljavaju kao kladionica u kojoj je cilj tipovati na pobjednika, a ne ono što izbori zapravo jesu a to je izraz ličnih političkih i drugih ubjeđenja glasača. Jednostavno rečeno, partije na vlasti su kreirale zakonski i životni ambijent koji reproducira uvijek iste ili slične rezultate za njih.

Govorili ste nedavno o raspisivanju prijevremenih izbora i promjeni Izbornog zakona u BiH. Šta bi Bosna i Hercegovina dobila sa promjenom Izbornog zakona?

Dobila bi ono što imaju sve funkcionalne demokratije, a to je da u slučaju nepostajanja jasne parlamentarne većine i konsekventno nemogućnosti formiranje efikasne vlasti, građani i građanke imaju uticaj na način na koji ćemo izaći iz takvih pat pozicija. Nedostatak tog mehanizma, odnosno, nemogućnost rekonstrukcije zakonodavne i izvršne vlasti kroz vanredne izbore stimuliše trgovinsku demokratiju, odnosno, kupovanje glasova i što je najznačajnije ostavlja na vlasti reformski impotentnu vladu. Pod sadašnjim zakonskim okolnostima, glasači nemaju izbora nego da nijemo, sa strane, posmatraju vlade bez parlamentarne podrške i žale za unaprijed izgubljene četiri godine u kojima će se umjesto njihovih rješavati međusobni problemi partija i lidera.

Vlast na nivou Federacije BiH je konstantno u blokadama krivicom vladajućih stranaka. Koji su po Vama najveći razlozi spomenutih blokada, pa i raspada koalicije SDA – DF – HDZ?

Razlozi, oni suštinski, su očigledni i svi spadaju u kategoriju, ideološka i moralna inkompatibilnost, a konkretan povod je lakoća s kojom su SDA i HDZ zaobišli, tačnije prekršili, zakon o imenovanju upravljačkih struktura u javnim preduzećima. Neuvjerljiv je, barem meni, šok s kojim je DF to doživio, kao da se ne radi o strankama koje to rade brutalno i decenijama. Moje shvatanje je bilo da su oni i ušli u tu Vladu kako bi bili opozicija takvom ponašanju u izvršnoj vlasti. Ako je to bio motiv DF-ovog ulaska u vlast onda ne razumijem zašto su izašli iz vlasti kada su SDA i HDZ napravili ono što su svi očekivali. Na kraju krajeva, kada stvari postavite principijelno ja, recimo, smatram, da više ljudi, dakle Vlada, treba da potvrdi imenovanja u javnim preduzećima, a ne jedan čovjek, odnosno, nadležni ministar. Ali to je sada irelevantno jer je DF s punim pravom reagovao na kršenje zakona, pa makar se radilo o lošem zakonu. Vrlo je malo ili nimalo ideologije u SDA i HDZ. Vi, analizirajući njihove poteze u vlasti ne možete doći do shvatanja po kojim političkim principima oni funkcionišu. Oni naravno jesu desnica, čak, rekao bih, ekstremna desnica, jer manipulišu religijom i strana im je ideja da bi država morala biti sekularna i tretirati sve svoje građane i građanke jednako, ali u praktičnim potezima, posebno onim ekonomskim, njihovo djelovanje je haotično i ide od desničarskih do ekstremno ljevičarskih poteza pri čemu uspijevaju i iz jedne i iz druge ideologije implemenetirati ono najgore, ono što je dokazano da ne funkcioniše. I tako imate abnormalno napuhan javni sektor, imate najveći broj državnih službenika po glavi stanovnika, državu koja je ubjedljivo najveći poslodavac, a nemate snažnu, pa čak ni osrednje snažnu, državu. Imate javne institucije sa tri uposlena, recimo muzej Alije Izetbegovića, u čijoj skupštini, upravnom i nadzornom odboru sjedi skoro 20 ljudi. I logično, kao posljedicu takvih politika imate apsurdnu situaciju da BIH ne samo da ne ide naprijed, prema EU, nego se, gledano i po ekonomskim i svim drugim pokazateljima, zapravo kreće unazad kroz vrijeme. Lideri ovih partija nisu neintelegentni ljudi i njima je potpuno jasno da je njihovo lični materijalni standard i njihov uticaj u društvu moguć samo u ovakvoj, nefunkcionalnoj, korumpiranoj državi. Skoro je pa neprirodno očekivati od njih da rade u pravcu EU integracija jer bi za njih lično i partije koje predstavljaju to bio kraj i odlazak u istoriju. 

Nedavno je u Skupštini Kantona Sarajevo usvojen  budžet, dok je Naša stranka glasala protiv istog. O čemu se tu radi? U kakvom stanju je trenutno politička situacija u KS?

Budžet za 2015 nije donesen u decembru, u zakonski predviđenom roku i Skupština je, nakon isteka odluke o privremenom finansiranju morala usvojiti prijedlog budžeta koji je izradila prethodna Vlada na čelu sa SDA. Čak je i premijer Konaković tom prilikom rekao, da on ne bi glasao za takav prijedlog budzeta. Skupština je tada dala premijeru i novoj Vladi tri mjeseca da pripreme novi prijedlog koji će jezikom novčanih iznosa reflektovati ono što je premijer najavio u svom odličnom ekspozeu. Međutim, pred Skupštinom se, nakon ta tri mjeseca, pojavio prijedlog koji se toliko malo razlikovao od prethodnog da ga samo uz veliku pomoć mašte možete okarekterisati kao rebalans. Radi se minornoj korekciji na strani prihoda koaj je rezultat povećanih prihoda na nivou FBiH. Čak i zakon o budžetima dopušta da ovakve, male korekcije, koje su manje od 10% ukupnog budžeta, izvrše vlade i ne traži da ih zakonodavna tijela sankcionišu svojom odlukom. A tih dodatnih 13 miliona, za koje mi tvrdimo da su fatamorgana i rezultat neinformisanog entuzijazma i razdraganosti zbog osvajanja fotelja su potrošeni na nove policajce, gumene metke i pancir prsluke...Budžet je, takođe, ozvaničio sva nelegalna upošljavanja koja su se dogodila u vrijeme pred i neposredno nakon izbora. Ljudi su, u zgradi kantonalne Vlade, dakle nema govora da nisu znali, zapošljavani i u vrijeme odluke o privremenom finansiranju, što zakon izričito zabranjuje. Mogao bih ovako nastaviti još dugo, nabrajajući štete javnom interesu i poreskim obveznicima koje je ovakav budžet ozakonio a da se pri tome ni ne dotaknem onoga što je još važnije a to je da se bavim propuštenim šansama, odnosno, svim onim što je ovaj budžet mogao i morao uraditi za budućnost Kantona Sarajevo i ljude koje žive u njemu, a nije. Na sjednici na kojoj se usvajao budžet niste mogli čuti nikoga ko je pohvalno govorio o prijedlogu i s pravom se postavlja pitanje ko je zapravo predlagač. Njegovi najveći kritičari, barem za vrijeme trajanja TV prenosa sjednice, su bili poslanici iz partija koje čine vladajuću koaliciju, odnosno, Vladu. Apsurdno, i da se ne radi o najvažnijem dokumentu koji donosi jedna vlada, smiješno, na onaj predratni nadrealistični način. 

Naša stranka je proteklih godina uspjela da se nametne i adaptira u glavnom gradu BiH, možete li nam reći kako se ideologija i program Naše stranke prihvataju u drugim dijelovima BiH?

Sarajevocentričnost Naše stranke je tema koja je dominirala na našem nedavno održanom kongresu i, moram reći, s razlogom. Mi smo odmah nakon osnivanje Naše stranke, 2008. godine, izgradili organizaciju koja je imala odbore u preko 50 opština po cijeloj BiH. Sasvim sigurno je jedan od razloga što mnogi od ovih odbora nisu preživjeli do danas to što ljudi koji su se u početku uključili u rad stranke nisu s potrebnom ozbiljnošću shvatili ono što je naš osnivač, Danis Tanović, mislio kada je rekao da ovo neće biti trka na sto metara nego maraton. Ali razlozi, ma koliko razložni, nisu opravdanje i mi smo odlučni da taj period ostavimo iza sebe i da krenemo na oživljavanje organizacije van Sarajeva. Već smo podigli nove odbore u Banjaluci, gdje imamo jednu zaista hrabru i odlučnu ekipu na čelu s Snježanom Grbić, uopet smo digli Bosanski Petrovac, imamo iskusne ljude u Bihaću, a Tuzla sa Zvjezdanom Karadžinom, pa zatim Zenica i Gračanica su, po mom mišljenju, ovaj put spremni da uđu u lokalnu vlast na sljedećim izborima. Podigli smo, što nam je posebno važno, i odbor u Mostaru.

Mi ćemo, ja sam to obećao na kongresu, putovati gdje god postoje tri čovjeka koji su spremni razgovarati o idejama socijalliberalizma i dio svog slobodnog vremena i energije posvetiti Našoj stranci. Mi nikad nismo i ne nudimo poklone za ulazak i angažman stranci. Ne nudimo zaposlenja u upravljačkim strukturama javnih preduzeća, ne obećavamo naklonost u tenderskim procedurama a tražimo ozbiljan, dosljedan angažman. Mi smo svjesno ušli u jedan, možda donkihotovski, politički projekat sa željom da zaustavimo političku dezintegraciju zemlje, da ukinemo diktaturu konstitutivnih naroda nad građanima i građankama BiH i da se svi zajedno izborimo za slobodu od siromaštva, od neznanja i strahova iz devedesetih.

Obzirom na vodeći kadar stranke koji se uglavnom školovao ili živio godinama u inostranstvu, Vi pokušavate da u zaostalo bh. društvo prenesete iskustva i kulturu življenja tamošnjih zemalja. Koliko  se takvi 'proevropski' svjetonazori prihvataju u našem društvu?

Ja nikad nisam niti ću ikada pristati na kvalifikaciju da smo mi zaostalo ili kako to latinoamerički i azijski diktatori često obrazlažu, društvo nezrelo za demokratiju. Ne pristajem na to da smo mi, Bosanci i Hercegovci, po bilo čemu drugačiji od drugih, recimo, Amerikanaca ili Norvežana. Često imam ovakve diskusije po ambasadama i uvijek zagovornike takvih teza izazovem na sljedeći test; kažem im, vi izaberite bilo kojeg našeg građanina ili građanku i prebacite ih u Norvešku, Švedsku ili Ameriku. Ako ih, kada ih odemo posjetiti nakon 6 mjeseci, po bilo čemu uspijemo razlikovati od susjeda sa kojima žive, ja ću priznati da smo mi drugačiji od drugih. Nas, BiH, od zavšetka rata pa do danas međunarodna zajednica stalno tretira kao zemlju sa posebnim potrebama i ja vjerujem da smo se upravo zbog toga i počeli ponašati kao zemlja sa posebnim potrebama. Ali to jednostavno nije tačno. Nema u svijetu, de facto, niti jedne zemlje u kojoj ne žive ljudi koji pripadaju različitim etničkim grupama ili vjerskim zajednicama. Nema niti jedne zemlje u Evropi, pa ni u svijetu, koja u svojoj istoriji nije doživjela tragediju sličnu onoj koja je nas zadesila devedesetih. Svugdje i uvijek gdje je proizvodnja straha dio političke strategije, a uticajni ljudi vjeruju u tezu da cilj opravdava sredstva  glasači, donose iracionalne odluke. Pogledajte Ameriku 2004. Većina Amerikanaca je znala da se ekonomija urušava i da je rat u Iraku baziran na lažima iz Bijele Kuće i onda imate Busha koji iz džpa izvlači fotografiju srušenog tornja Svjetskog biznis centra u New Yorku i poruku, hoćete li da vam se opet dogodi? I amerikanci, koji su najracionalniji, potpuno pragmatični, glasači ga opet izaberu.

Mi, kao što su i drugi, moramo naći snage u ovoj zemlji da prevaziđemo te strašne rane koje je nacionalizam ovdje nanio ljudima, a to možemo samo ako izgradimo sistem koji će učiniti da se ljudi, bez obzira na svoju etničku i vjersku pripadnost ili nepripadnost, osjećaju bezbjedno na svakom pedlju naše teritorije i ako steknu iskustveno uvjerenje da zakoni i državne institucije svakog građanina i građanku tretiraju ravnopravno. Više od dvije decenije sam radio kao novinar agencije Reuters. Obišao sam, zaista, mnogo zemalja po svijetu, većinom onih u kojima su ljudi ratovali. I sve što znam i sve što sam vidio i naučio mi kaže da smo mi, bosanci i hercegovci, u principu isti kao i svi drugi i da bi se u okolnostima u kojima recimo žive Šveđani i mi ponašali, racionalno i civilizovano, kao i oni. Isto kao što bi se i oni, da su prošli ono što smo mi prošli i da žive u okolnostima u kojima mi živimo, oni ponašali kao mi. Vrijeđa me i ne dozvoljavam da iko kaže da smo zaostali ili glupi ili lijeni ili ne znam ni ja šta. Ako bih se i upustio u takva nepravedna i neosnovana generalizovanja onda mislim da smo zbog iskustava koja smo prošli i uprkos kojima smo sačuvali mozak i srca izuzetni, posebni i da će vrijeme koje dolazi to nepobitno pokazati. Pratite li uspjehe naših klinaca i klinceza matematičara? Mislite li da oni imaju podršku države, društva, kakvu imaju njihovi vršnjaci iz drugih, razvijenih, EU zemalja? Ne mislite li da je nevjerovatno da uprkos svim preprekama I falinkama naseg društva oni odu u Grčku, na jedno ozbiljno međunarodno takmičenje iz matematike, i osvoje prvih pet mjesta?

Mi imamo, ne pitajte me kako, izuzetne, sjajne, mlade generacije. U svemu su bolji od moje I starijih generacija. Njihovo vrijeme nezaustavljivo dolazi I s tim I vrijeme jedne nove, drugačije, bolje BiH. Oni će, uvjeren sam, svojim postignućima dokrajčiti taj stereotip o Bosancima i Hercegovcima.

Na posljednjem kongresu Vi ste izabrani za predsjednika stranke. Hoćete li poduzimati neke promjene i koja će Vam biti osnovna načela u političkom djelovanju?

Naša stranka je od početka bila timski projekat i sve važne odluke su se donosile na sastancima nadležnih stranačkih organa. Predsjednik je bio i sada je samo prvi među jednakima i takvu ću organizaciju, nadam se, predati onome ko bude došao poslije mene.

Izvor: 
Redakcija / BNN