Puhalo za BNN: U Republici Srpskoj me zbog vlastitih stavova smatraju plaćenikom

Psiholog bez dlake na jeziku

Puhalo za BNN: U Republici Srpskoj me zbog vlastitih stavova smatraju plaćenikom

22.06.2015 - 10:37
Politika

Srđan Puhalo, doktor psiholoških nauka a u javnosti poznat još kao kolumnista, bloger i politički aktivista na društvenim mrežama gdje se 'bez dlake na jeziku' bavi najaktuelnijim temama iz Bosne i Hercegovine i regiona. Njegovo polje interesovanja su istraživanja javnog mnjenja, socijalna i politička psihologija.

Kroz razgovor za naš portal željeli smo saznati zašto je omiljen u stranim ambasadama, a naročito u Ambasadi SAD-a, i zašto nije omiljen u Republici Srpskoj. Dotaknuli smo se i političkih figura poput Dodika, Izetbegovića i Vučića. Za premijera Srbije kaže da se još nikada nije iskreno pokajao za svoje djelovanje 90-ih, dok razliku između Dodika i Izetbegovića primijećuje od ideologije, vizije BiH, stila vladanja, retorike, do toga da popularnost Dodika polako blijedi u Republici Srpskoj, dok je Izetbegović na vrhuncu svoje političke karijere.

Razgovarao: Jasenko KORJENIĆ

Gospodine Puhalo, sve vrijeme otkako ste postali aktivista na socijalnim mrežama, pišući statuse u kojima prozivate sve redom u regionu, dalo se primijetiti da ste veoma uvaženi od strane američke administracije. Čak i kada na obilježavanju 4. jula u dvorištu Ambasade SAD-a u Sarajevu ne bude pozvan a niti prisutan Milorad Dodik, Vi ste tu. Šta to predstavlja? Da li to Amerikaci kao 'svijećom u mraku' po Republici Srpskoj traže osobe Vaših stavova?

Amerika je u meni prepoznala potencijal u svojoj paklenoj namjeri da uništi Republiku Srpsku i satanizuje Srbe kao narod. Oni znaju da sam ja psiholog i da poznajem vještine manipulacije ljudima i jednom prilikom su mi rekli da sam sa svojih 7900 foloversa na tviteru i 2900 prijatelja na fejsbuku razorniji po Republiku Srpsku od atomske bombe bačene na Hirošimu. Sa druge strane, oni su finansirali jedno moje istraživanje i vjerujem da je i to donekle uticalo da izađem na travnati teren njihove ambasade u Sarajevu. Znate Srbi se bolje snalaze na travnatim terenima, nego na šljaci što je i Đoković opet potvrdio na ovogodišnjem Rolan Garosu. Stvarno ne znam da li američka administracija voli moje stavove ili ne, ali volim da razmjenjujem mišljenja sa svima koji žele da ih čuju. Moram vam reći da sam pozivan i u druge ambasade i na sastanke, pa sam, iskreno, zbunjen i sam se pitam čije stavove zastupam i zašto. Mada je kod velikog broja ljudi u Republici Srpskoj uvriježeno mišljenje da ja nemam svoje stavove, već moje stavove kreiraju oni koji me plaćaju.

Upravo jedan vaš ironičan status glasi: „Pravi Srbin zna da Amerika gleda samo svoje interese, dok Rusija na prvo mjesto stavlja srpske interese". Želite li reći da su svi pravi Srbi de facto proruski orijentisani?

Ova opaska je nastala nakon izjave ruskog ambasadora Ivancova o Srebrenici i genocidu u kojoj sam pokušao da kroz jedan šaljivi ton poručim Srbima, a ovo se u stvari odnosi na sve narode i sve države, da svijetom vladaju interesi i da u politici nema mjesta za emocije. Želio sam im reći da nema vječnih prijatelja i neprijatelja, već da to varira kroz vrijeme i u zavisnosti od situacije. Biti naivan i vjerovati da te neka zemlja voli je politički naivno i pogubno. Realno Srbima su mnogo bliži Rusi od Amerikanaca i lako objasniti zašto je to tako, ali ta djetinja zaljubljenost nas u njih, praćena neralnim očekivanjima i pretjerivanjima se najčešće nama obijala o glavu.

Pošto bi administraciji SAD-a najviše odgovaralo da se na mjestu predsjednika Republike Srpske, nalazi neko ko forsira Vaše stavove, kažite nam šta bi ste Vi prvo uradili na toj funkciji?

Proširio bi ovlaštenja Predsjednika, podebljao slova Dejtona, ojačao policiju , pohapsio opoziciju, zabranio sindikate i NVO. Ne bih birao sredstva da se Srbi slože, množe i na mene lože, a međunarodnu zajednicu natjerao da žali za Dodikom.

Kako gledate na hapšenje Nasera Orića? Da li je potrebno da bude izručen Srbiji?

Ja mislim da je Naser Orić sretan što je uhapšen u Švicarskoj gdje je pravda i sudstvo nezavisno od politike u velikoj mjeri i koji će na osnovu činjenica i postupajući po zakonu riješiti njegov status. Sve ostalo je politikanstvo, populizam i manipulacija.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da želi doći u Srebrenicu na obilježavanje 20. godišnjice genocida, ako mu Bošnjaci zažele dobrodošlicu. Izetbegović je skoro poručio Nikoliću da ne dolazi u Sarajevo. Radi li se ovdje o provokacijama sa obje strane?

Meni nije jasno zašto je Vučić podoban da dođe u Srebrenicu, a Nikolić nije podoban da posjeti Sarajevo. Ovo opet nije stvar principa već stvar dnevne politike, u kojoj Izetbegović želi da pokupi poene kod Bošnjaka. Ja mislim da bi se Nikolić trebao pojaviti u Sarajevu, a Vučić u Srebrenici jer to bi bilo dobro i za Srbiju, BiH i cijeli region. Moramo ići dalje uvažavajući žrtve i ne izbjegavajući sve probleme koje stoje pred nama.

Bez obzira na sve kako Vi gledate na vladavinu Aleksandra Vučića u Srbiji? Od mladog političara koji je za Šešeljom hodao po Trebeviću ratne 1992. Godine, revidirao je stavove i postao 'proevropski Srbin' koji koketira sa Berlinom, Vašingtonom i Moskvom. Prilikom posjete Sarajevu izjavio je da poštuje suverenitet BiH, ali da niko ne smije dirati u cjelovitost Republike Srpske. Koliko je vjerovati u njegovu politiku pomirenja i stabilnosti u regionu?

Nisam siguran koliko je to iskreno, jer malo je nacionalista i šovinista na Balkanu koji su se iskreno pokajali i promijenili. Naravno, ovakva  retorika je poželjna i dobra za cijeli region, ali nekako mi se čini da još nismo vidjeli iskreno pokajanje Vučića za svoje djelovanje 90-ih. Mnogo je tabua koji ga prate i nikako da se otvore prvenstveno u Srbiji. Možda je Srebrenica dobro mjesto da prepoznamo iskrenost kod Vučića u odnosu na BiH i sve ono što se dešavalo tokom 90-ih.

Od rata pa do današnjih dana etničke grupe u Bosni i Hercegovini sve snažnije imaju potrebu da slave i veličaju druge zemlje koje smatraju svojom kolijevkom. Sarajevom se maše turskim zastavama, u Banjoj Luci standarno se Republika Srpska pripaja Srbiji, dok Hrvati u Bosni na sve načine žele reorganizirati hrvatski entitet kojim bi ozvaničili raskol sa Sarajevom. Na kraju se postavlja pitanje opstanka suvereniteta BiH?

Naravno, ali ja mislim da je tu ključna uloga bošnjačkih političara, a evo i zašto. Već desetak godina mi slušamo istu priču Srba i Hrvata o ugroženosti od strane Bošnjaka i ima tu donekle i istine. Ako je Bošnjacima stalo do BiH, a vjerujem da jeste, oni tu BiH moraju da naprave takvom da se i Srbi i Hrvati u njoj osjećaju komotno, pa čak da i Bošnjacima bude malo tijesno. Da sam na mjetu Bošnjaka pokušao bi da eliminišem strah Srba i Hrvata od njihove dominacije i pokušao da politiku učinim relanijom tj. da natjermo ljude da počnu da misle o zadravtsvu, školstvu, nezapolsenosti, privredi ali na nivou BiH, a ne u okviru svojih etničkih grupa. To bi svakako ojačalo bosanskohercegovačko društvo.

Obzirom da živite u Republici Srpskoj, možete li nam opisati iz Vaše perspektive kako razmišlja građanstvo manjeg bh. entiteta? Do kada će im nacionalni ponos biti važniji od ekonomskog prosperiteta?

Dok god budu osjećali da mogu da izgube Republiku Srpsku ili dok god vjeruju da je Republika Srpska u opasnosti od Bošnjaka ili međunarodne zajednice, a ne od siromaštva, nezaposlenosti, odlaska mladih ljudi, mortaliteta i sl. U Republici Srpskoj biti Srbin nije toliko važno jer tu su Srbi u većini, Srbin se postaje prelaskom u Federaciju BiH ili napuštanjem granica BiH. Jer tada srećemo druge i drugačije i onda naš etnički identitet postaje važan.

Nakon utakmice fudbalskih reprezentacija BiH i Izraela izjavili ste: „ Za nas u Republici Srpskoj sinoć nije pobjedila BiH već je izgubio Izrael! Šta je sa onima koji u Republici Srpskoj slave pobjede BiH? Smiju li se javno deklarisati?

Ne znam šta znači javno deklaristi? Ako to znači da li smiju da gledaju utakmicu u kafiću i glasno da navijaju mislim da to nije nikakav problem, ako mislite da je to slavlje na ulicama onda nisam siguran da je to moguće. Ja još u Banjaluci nisam vidio osobu sa zastavom BiH na ulici kako proslavlja pobjedu reprezentacije BiH. Izgleda da ljudi još uvijek porcjenjuju da nije vrijeme za to, a da se navija za BiH navija se ali nekako intimno s vrlo kratkim dometom ispoljene radosti.

Javnost poznaje Vaše izjave, poznato je šta Vam smeta i šta ne podržavate u RS-u, možete li bez 'dlake na jeziku' komentarisati političku situaciju u Federaciji BiH? Kakva je razlika između Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića?

Naravno da mogu ali ja imam problem sa politikom u BiH pošto se ona obavlja po kafanama, na sijelima i za njeno razumijevanje je veoma važno poznavati njenu sivu zonu (trečeve, kafanske priče i ogovaranja). Ja takvih informacija nemam o politici i političarima u Federaciji BiH pa mi je onda mnogo teže i analizirati politiku na pravi način. Razlika između Dodika i Izetbegovića je velika od ideologije, vizije BiH, stila vladanja, retorike, do toga da popularnost Dodika polako blijedi u Republici Srpskoj, dok je Izetbegović na vrhuncu svoje političke karijere.

Izvor: 
Redakcija / BNN