Jedan od najvrijednijih objekata orijentalne arhitekture gotovo deset godina čeka na svoju obnovu

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Jedan od najvrijednijih objekata orijentalne arhitekture gotovo deset godina čeka na svoju obnovu

27.01.2018 - 20:06
Ostalo

Stambena graditeljska cjelina - Hadžišabanovića kuća u Sarajevu nacionalnim spomenikom proglašena je još 2008. godine, kada je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ujedno i donijela niz mjera koje je bilo potrebno uraditi da bi se ovaj nacionalni spomenik očuvao. Nažalost, 2009. godine izbio je požar uslijed čega je ovaj - jedan je od najvrijednijih objekata orijentalne arhitekture, u cjelosti uništen. Ekipa BNN.BA posjetila je objekat da se uvjeri da li je i nakon skoro deset godina, nakon što je objekat uništen, išta poduzeto da se objekat sanira. Na mjesto nacionalnog spomenika zatekli smo i dalje samo ruševine, ostatke nekada izuzetno vrijedne graditeljske cjeline... 

Stambena građevinska cjelina Hadžišabanovića kuća u Sarajevu, u ulici Očaktanum, nalazi se u starom dijelu grada i sagrađena je sredinom 18. stoljeća. To koliko je ovaj objekat poseban govori i činjenica da je baš u ovoj kući snimljeno i nekoliko izuzetnih filmova kao što su "Miris dunja", "Azra" i "Valter brani Sarajevo".

Zanimljivo je da je kuća gorjela i 1929., ali je nakon nesreće ponovo adaptirana i vraćen joj je autentičan izgled. Posebna vrijednost ogledala se njenom enterijeru, u izborno očuvanim karakteristikama kuće u kojoj je posjednovala ugledna trgovačka porodica Hadžišabanović. Neprocjenjiva je šteta što je dijelovi pokućstva, kao što su perzijski tepih sa motivom kraljice od Sabe, ručno rađeno porculansko posuđe staro nekoliko stotina godina, zavjese, rezbarije, minderluci nepovratno uništeni.

 

Za obnovu nacionalnog spomenika Hadžišabanovića kuće u Sarajevu danas je potrebno više stotina hiljada KM. Međutim, iako se radi o objektu koji je izuzetne kulturološke vrijednosti, danas ovaj objekat stoji gotovo u cjelosti uništen.

Historijski značaj objekta...

Očaktanova ulica razvila se u osmanskom periodu kao sokak koji je povezivao dvije mahale: Šejh-Ferahovu ili Abdesthanu i Tabak hadži-Sulejmanovu ili Gurdinu mahalu. Ujedno, ovo je i najstariji poznati naziv ove ulice, a ime je dobila po sarajavskoj porodici Očaktana koji su u njoj imali kuću (današnja Hadžišabanovića kuća), navodi se u elaboratu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.  Porodica Očaktani u Sarajevu se pominje u prvoj polovini XVIII vijeka. Bili su trgovci i lihvari – davali su novac na posudbu uz kamate. Posljednji član porodice Očaktan bio je Muharemaga sa djecom Mehmedaga, Mustafaga, Aiša i Fatima. Muharemagini sinovi su umrli 1810. i 1815. godine bez potomaka. Muhameragina kćer Aiša udala se za jeničarskog serdengečdiju Abdulahagu Halilbašića, a mlađa Fatima se udala u porodicu Penjava. Fatima se pominje 1852. godine kao vlasnica dva samardžijska dućana u sarajevskoj čaršiji. Fatima je posljednji ženski član porodice Očaktana. Njenom smrću porodičnu kuću Očaktana nasljeđuju Penjave. Porodica Penjava se u Sarajevu pominje u prvoj polovini XVIII vijeka. Penjeve su bili trgovci, a kasnije zanatlije i jeničari. Član te porodice, hadži-Mustafa Penjava pominje se u boju kod Banje Luke 1737. godine. Tom prilikom zarobljeni su austrijski vojnici. Među njima se pominje neki Franc koji se hadži-Mustafi Penjavi ponudio da osavremeni njegovu pilanu na Palama, a da ga ovaj zauzvrat oslobodi. Franc je u Palama, u blizini izvora paljanske Miljacke navodno napravio malu pilanu na vodeni pogon koja je omogućavala jednostavniji i lakši rad. Pomenuti hadži Mustafa Penjava umro je 1769. godine. Iza hadži-Mustafe ostala su braća Muhamed, Mehmed i Ismet. Ismet je poginuo 1918. godine, a nedugo iza njega je umro i Muhamed kao posljednji muški član porodice. U ženskoj liniji ove porodice potomci su Hadžišabanovići.

Hadžišabanovići su dobili ime po hadži-Šabanu, kazandžiji, umrlom 1762. godine. Hadži Šaban je popravio Hovadže Durakovu džamiju na Baščaršiji. Imao je dvojicu sinova; Mula Saliha (umro 1774. godine) i Abdulaha ili Avdiju, te kćer Umu. Njegov sin Mula Salih uzima prezime Hadžišabanović. Njihova stara kuća bila je na Ploči, u blizini Šejh Muslihudin džamije, u nekadašnjem Bašića sokaku. Ovaj sokak je prozvan po Hadžišabanovićima oko 1882. godine.

Hadžišabanovići su se u kuću u Očaktanovoj ulici preselili nešto prije 1850. godine. Ovaj posjed je u porodicu Hadžišabanovića dospio putem miraza porodice Penjava. Na osnovu popisa sarajevskih zanatlija iz 1848. godine uviđa se da porodice Hadžišabanovića nema među kazandžijama . Pretpostavlja se da su se u to vrijeme ili nešto ranije počeli baviti trgovinom. Kazandžijski esnaf je prvi esnaf u Bosni i Hercegovini iz kojeg zanatlije prelaze u trgovce. Ovaj prelaz desio se početkom XVIII vijeka ili čak nešto ranije. Trgovina nekadašnjih kazandžija bazirala se na uvozu i prodaji bakra, kalaja i svih kazandžijskih proizvoda. Dolaskom austro-ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu u njenom privrednom i društvenom životu nastaju velike promjene. Promjene nastaju obezbjeđivanjem pravnog poretka, garantiranjem lične i imovinske sigurnosti, unošenjem većih količina novca i kapitala, podizanjem nužnih komunikacija, otklanjanjem privredne izoliranosti zemlje i forsiranjem savremenih metoda rada. Prvo vrijeme vladavine austro-ugarske monarhije karakteristično je po kolonijalnom korištenju prirodnih bogatstava zemlje i stvaranja tržišta za fabričku inozemnu robu. Ovakve okolnosti su određivale i stepen razvijenosti pojedinih privrednih radinosti – povlašćivanje krupne industrije koja ima kolonijalni karakter, prevaga trgovine nad zanatstvom, zaostajanje proizvodnih snaga u poljoprivredi uslijed zadržavanja feudalnih odnosa. Porodica Hadžišabanović krajem XIX ili početkom XX vijeka mijenja svoju djelatnost. U tom periodu dolazi do napuštanja trgovine bakrom, kalajom i kazandžijskim proizvodima, te se aktivnije posvećuju drvnoj industriji, odnosno pilani osnovanoj na Palama prije 1737. godine. Njihovo preduzeće nosi naziv „Pilane Braće Hadžišabanovića“. Asim Hadžišabanović 1924. godine ima na Palama (Koran) jednu parnu i dvije vodene pilane. Vodene pilane radile su sa jednim venecijanskim gaterom, dok je parna radila sa dva gatera. Pilane su prerađivale drvo iz svojeg ugovorenog područja u Ravnoj Planini u količini od 6.000 m godišnje. Trajanje koncesije im je bilo na šest godina. Pored ovih pilana na Palama, Hadžišabanovići su prema riječima zadnjeg potomka porodice, Almase Hadžišabanović (Asimova kćer), imali pilanu u Fojnici i pilanu pored Fojnice (4 km od Fojnice). Hadžišabanovići su bili vlasnici ovih pilana do završetka Drugog svjetskog rata . Karton spomenika, pruža neke podatke o dataciji nacionalnog spomenika (ali se ne poziva na izvore): „Ova je zgrada sagradjena u 18 vijeku i dokumentarno je zajamčeno da je postojala 1751 god. i pripadala porodici Odžaktana, poznatih lihvara. ...“. Imajući u vidu istraživanja Hamdije Kreševljakovića, u kojima se pominje i geneza vlasništva nad današnjom Hadžišabanovića kućom: „Hadžišabanovići su se preselili nešto prije 1850. u Odžaktanovu kuću, kojoj su i danas vlasnici. Do te kuće i drugog posjeda došli su po mirazu od Penava, koji su bili oženjeni od Odžaktana“ , možemo donijeti zaključak da kuća potječe iz XVIII vijeka.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

BNN.BA