"Kad sretneš Hanku...": Kako je nastala jedna od najljepših sevdalinki svih vremena

Među ovdašnjim meraklijama kaže se da "nema meraka ni sevdaha" bez pjesme o Hanki

"Kad sretneš Hanku...": Kako je nastala jedna od najljepših sevdalinki svih vremena

26.05.2017 - 14:38
Ostalo

Mnoge su bosanskohercegovačke sevdalinke nastale na osnovu stvarnih događaja i davnih dešavanja, posvećene ljubavima koje su se desile, i onima koje su zauvijek ostale neprežaljene. Među ovdašnjim meraklijama kaže se da "nema meraka nit' sevdaha" bez pjesme o čuvenoj Hanki, Hani Korjenić iz Čajniča zvanoj "Carica", djevojke na osnovu koje je napisana jedna od najljepših sevdalinki svih vremena, a koju je opjevao Safet Isović...

Prenosi se da je najpoznatniju sevdalinku na ovim prostorima, "Kad sretneš Hanku", napisao jedan od najpoznatijih tekstopisaca narodne muzike BiH u to vrijeme, Rade Jovanović.

"Jedne večeri, vraćajući se iz kafane, Rade Jovanović je na ulici sreo staricu, prisjetio se ljepotice koju je volio, pa je uz flašu rakije napisao pesmu 'Kad sretneš Hanku', koju je kasnije otpevao Safet Isović", prisjeća se pjesnikova supruga Vukica.

Dva prijatelja i prelijepa djevojka Hanka glavni su protagonisti antologijske pjesme koja i danas živi kao najljepši trag jednog davno prošlog vremena: Rade Jovanović iz Goražda, Safet Isović iz Sarajeva i konobarica i zavodnica Hanka čije pravo je ime bilo Hana Korjenić iz Čajniča - odavno nisu među živima. Ipak, sevdalinka "Kad sretneš Hanku" ne živi danas samo u BiH, već svuda po svijetu.

"Zbog nje je Zijo danima pio/Zbog nje je Salko u vodu skako/
Zbog nje je Ibro hapsane ribo/Zbog nje je Bego u mezar lego/
Zbog nje su noži parali srca/ Zbog nje se lila momačka krvca..."

Prenosi se da je duga priča o tome kako se goraždanski pjesnik Rade Jovanoć zaljubio u Hanku, napisao joj pjesmu i mnogo godina kasnije poklonio je prijatelju Safetu, a ovaj sa njom osvojio Bosnu i ostatak Juge, pa kako je poslije, kad je Rade umro, Safet nosio njegov kovčeg, a za njim put goraždanskog groblja Kolijevke išlo još 15.000 Srba i Bošnjaka.

Volio je Sabrija Korjenić što mu je kćerka Hanka postala ljepotica, što su svi momci iz Čajniča s večeri bili na ulici da je vide u šetnji... Ali, malo kasnije, kad se Hanka preselila u kafane, pa još kad je počela s pjesmom drugovati i momačka srca ranjavati, Sabrija se grdno razočarao. Hanka je svojom ljepotom, stasom i glasom osvajala Čajničane, mnogi momci zbog neuzvraćene ljubavi dižu ruku na sebe, pa je čajnički šeret Latif Moćević prozvao Carica. Krenuli su i momci iz obližnjeg Goražda, Foče, pa čak i iz Višegrada da vide tu zanosnu ljepoticu. Prenosilo se kako je njena ljepota bila prirodna i rijetka, da je bila visoka, crne kose, bijelog tena i crnih krupnih očiju...



Vidjevši da je "đavo odnio šalu", da su zbog njegove kćerke i glave počele padati, Sabrija je Hanku odveo u Sarajevo i udao za bogatog trgovca iz čuvene familije Užičanin. Jedne kasne večeri, s kraja šezdesetih, vraćajući se iz neke goraždanske kafane, pjesnik Rade Jovanović je uzeo olovku i otvorio flašu pića... Sutradan ujutro, njegova supruga Vukica zatekla je na stolu praznu flašu i list papira na kome je bila pjesma sa nekoliko stihova.

"Nigdje još ne bi takvoga stasa 
nit ljepših usta, umilnog glasa
od pjesme njene slavuj umukne
od puste želje srce da pukne..."

"Kao i svi muškarci u Goraždu i Čajniču, i moj Rade bio je svojevremeno lud za tom Hankom. Jedne večeri, pri povratku kući, sreo je na ulici neku staricu pa je uzeo olovku i počeo da piše. Nekoliko godina kasnije čula sam na radiju Safeta Isovića kako peva: 'Kad sretneš Hanku, sijedu baku, u mahali, u sokaku".. - pričala je Vukica.

Safet Isović je prvi put otpjevao "Hanku" na Beogradskom saboru 1973. Mnogi novinari su tada zapisali da je publika u Domu sindikata dugo protestovala što je žiri "Hanki" i Safetu dodijelo tek treću nagradu.

Međutim, ono što žiri nije učinio, učinili su kasnije ljubitelji sevdalniki, pa je "Hanka" postala hit nad hitovima. Sedam godina kasnije muzički kritičari bivše Jugoslavije su u anketi Radio Beograda sevdalinku "Hanku" proglasili narodnom pjesmom decenije. A jednog aprilskog dana, dok su hiljade Goraždana ispraćale na vječni počinak Radeta Jovanovića, čulo se da je Hanka hit vijeka u Bosni.

Poznati sarajevski novinar Vehid Gunić jednom je napisao: "Ono što je za svjetsku kinematografiju film 'Građanin Kejn', to je pjesma 'Kad sretneš Hanku' za narodnu muziku".

U Čajniču se, kažu, i danas priča šta su sve momci radili zbog neuzvraćane Hankine ljubavi, a mnoge djevojke zbog njene ljepote i danas nose njeno ime. 

Na groblju Kolijevke iznad Goražda, one iste 1986. godine, kad je sahranjen Rade, pored njegove grobnice posađena su dva jablana. Oni su danas ogromni i na svakom vihoru se povijaju, kao u jednoj od njegovih najljepših pjesama "Jablani se povijaju"...

BNN.BA