Kuća Alije Đerzeleza, heroja usmenih legendi iz 17. vijeka

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Kuća Alije Đerzeleza, heroja usmenih legendi iz 17. vijeka

07.02.2018 - 11:59
Ostalo

Sarajevo će 16. stoljeće i period ranog osmanskog vladanja pamtiti kao zlatno doba grada na Miljacki. I naredno stoljeće Sarajevo je živjelo kao najbogatiji grad zapadnog Balkana, nakon Dubrovnika. U vremenu tadašnjih dobrotvora, sultanskih namjesnika i heroja čija su se imena prenosila najviše usmenim predanjima, ostat će zabilježeno i ime Alije Đerzeleza. U Sarajevu, sjećanje na ovu legendu, još uvijek čuvaju starogradske mahale...

Alija Đerzelez predstavlja narodnog bošnjačkog heroja čije je junaštvo i život prepričan u epovima. Prema njima, lik Đerzeleza oblikovan je na osnovu stvarne historijske osmanske ličnosti - Gurz Ilyasa. Tako se Gurz, odnosno Đerzelez, prvi put spominje u pjesmama u 17. vijeku. 

Osim pjesama, u to vrijeme je među muslimanskim svijetom u Bosni i u Budimu bila veoma rasprostranjena usmena tradicija, od duge maštovite priče do kratkih predanja – legendi. O živoj narodnoj tradiciji o Gurz Ilyasu u Budimu u to vrijeme, svjedoči i putopisac Evlija Čelebija.

Prema predanju, heroj Alija Đerzelez je bio izuzetno pobožan, a pogotovo je klanjao prije boja. Prepričavalo se tako da su neprijatelji na sve načine pokušavali da ga dokrajče, a onda su od neke starice čuli da se Alija može ubiti samo na namazu - pošto je obavljao namaz u takvoj skrušenosti da ga ni strah da će izgubiti život ne bi omeo u tome.

Neprijatelji su mu, dok je još bio na namazu, navodno odsjekli glavu. Pisalo se kako je ban Derenčin odsječenu glavu poklonio ugarskom kralju, koji je naredio da se ova ukopa na Budimskom brdu, koje je od tada pozvano Gerzelez (Đerzelez) brdo. Na tom brdu je u Đerzelezovu slavu, koji se istakao pri zauzeću Budima, sultan Sulejman podigao tekiju.

Kao godina njegove pogibije uzima se 1491., i to, prema jednoj verziji, tokom borbi oko tvrđave Sokol na Plivi, i prema drugoj - nedaleko od te tvrđave, u polju današnjeg sela Gerzovo.

Tako se ime Đerzeleza stoljećima provlači kroz epove, sevdalinke i liriku, ali i historiju. Opisan je i kao borac, sevdalija, onaj kojeg odlikuju junaštvo i ljepota. U svima ovim predanjima Đerzelez je prisutan kao nevidljiva ličnost, fikcija, a kroz historiju je najviše poetske zagonetnosti proizilazilo iz dileme koliko je ovaj lik stvaran, historijski i realističan, a koliko je on nehistorijski i mitski junak. Kasnije je njegovo ime prenijeto u sadržaje Bosne i Bošnjaka – u historijsku mapu njihove viševjekovne borbe za opstanak. 

Kuća koja je nazvana kućom Alije Đerzeleza u Sarajevu smještena je na sjevernoj padini grada, u naselju Vrbanjuša, između dvije mahale: mahale mesdžida Sarač Alije i mahale mesdžida Kadi Bali-efendije. 

Mahala mesdžida Sarač Alije je, vjeruje se, formirana prije 1528. godine. Džamija Sarač Alije se prvi put pominje 1528. O osnivaču džamije se, kako je vidljivo iz naziva, zna da je bio sarač (zanatlija, sedlar), a drugih podataka o njemu nema. 

Mahala mesdžida Kadi Bali-efendije je nastala u periodu od 1578. do 1582. godine kada je sagrađena džamija sarajevskog mule, Kadi Bali-efendije. Džamija je u narodu nazvana Pribjegnuta ili Pribjeguša zbog toga što je kameni munaret bio odmaknut od džamije 10 metara.

Svojim položajem graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza se naslanja na ambijentalnu cjelinu Hadži Sinanove tekije sa Sarač Alijinom džamijom i mezarjem uz nju. U ulici Sagrdžije, u neposrednoj blizini kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza nalazila se Semizova kuća, srušena krajem 20. vijeka, koja je predstavljala primjer stambene arhitekture visoke ambijentalne vrijednosti.

Kuća Đerzeleza izgrađena je kao jednospratnica, sa svim elementima koji karakterišu stambenu arhitekturu Osmanlija, a sagrađena je od tradicionalnih materijala – kamena, ćerpića, drveta i kovanog željeza. 

Kuća je nastala u 17. vijeku, a građena je namjenski kao porodična kuća za bogatiju zanatlijsku porodicu. Do danas nisu pronađeni tačni podaci o osnivaču i graditelju ovog objekta. Iako se kuća pripisuje narodnom junaku Đerzelezu, koji je u njoj navodno živio, historičari tvrde kako kompleks nije toliko star da bi mu mogao pripadati.

Kuća se skoro do kraja 20. vijeka nalazila u posjedu kazaske porodice Čevanija. U njihovom i posjedu njihovih nasljednika, kuća se nalazila više od 200 godina.

U požaru 1697. godine, u kome je gorjelo čitavo Sarajevo, vjerovatno je stradala i ova kuća. Međutim, tačnih podataka o stepenu oštećenja, kao i o eventualnoj obnovi nema.

Ova kuća predstavlja jedan od rijetkih očuvanih kao i jedan od najreprezentativnijih primjera stambene arhitekture osmanskog perioda u Sarajevu. Kuća pripada tipu objekata razvijene orijentalne arhitekture, s muškim i ženskim dvorištem i muškim i ženskim dijelom stambenog objekta i kao takav je jedan od rijetkih sačuvanih objekata takve vrste.

Tokom 1998. godine je urađen prvo program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije kuće Alije Đerzeleza, a potom i glavni projekat restauracije. 

Restaurirana je 1999. godine i tako je sačuvana od urušavanja. Uređeni su enterijeri i opremanje objekta, a slikar konzervator Nihad Bahtijarević uradio je rekonstrukciju i restauraciju zidnih slikarskih dekoracija, kao i slikarskih dekoracija na musanderama (od drveta skovani i rezbarijom ukrašeni zidni ormari duž cijelog jednog zida sobe).

U aprilu 2016. godine Kuća Alije Đerzeleza sa svim pratećim prostorima bez naknade na pet je godina ustupljena Upravi Grada Istanbula. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine ovu je kuću proglasila nacionalnim spomenikom zemlje.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:


 

A.Zornić

BNN.BA