"Magareće godine", "Bašta sljezove boje", Orlovi rano lete"...: Prije 34 godine otišao je Branko Ćopić

Najveći dječiji pisac svih vremena sa prostora bivše Jugoslavije

"Magareće godine", "Bašta sljezove boje", Orlovi rano lete"...: Prije 34 godine otišao je Branko Ćopić

26.03.2018 - 11:53
Knjige/stripovi

Na današnji dan prije 34 godine, u noći 26. marta 1984., svoj život je skončao Branko Ćopić, bh. književnik koji se i danas smatra najvećim dječijim piscem svih vremena sa područja bivše Jugoslavije.

Nebrojeno je generacija odraslo na knjigama koje je napisao upravo Ćopić...

Rođen je u malom selu Hašani, ispod Grmeča, nedaleko od Bosanske Krupe... 

Iako je u ranoj mladosti otišao na školovanje, prvo u gimnaziju u Bihaću, potom u Učiteljsku školu u Banja Luci, onda u Sarajevo i Karlovac, a zatim na Filozofski fakultet u Beogradu, Ćopić se često vraćao svom rodnom mjestu.

Razlog čestih prekida školovanja bila je, kažu, Ćopićeva nemirna duša i potreba da ukaže na nepravilnosti i lošu socijalnu i političku situaciju tog vremena.

Izbacivali su ga zbog naprednih ideja i zbog riječi koje nije mogao da prećuti. A on ih je zapisivao.

Već za vrijeme studentskih dana Ćopić se istakao kao pisac od izuzetnog dara.

Upravo je njegov podgrmečki kraj bio inspiracija za neke od njegovih najpoznatijih priča koje su se čitale na svim prostorima Jugoslavije, ali i šire.

Ćopića su u njegovim pripovjetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadničari, i on je o svima njima pričao s brižnim i zaštitničkim razumijevanjem. Svi njegovi junaci iz priča živjeli su život zaboravljenih, usamljenih i odbačenih ljudi koji bezglasno tuguju zbog zla kome ne mogu i ne umiju da se suprostave.

Iako je životni vijek proveo u Beogradu, Ćopić je često putovao po zemljama Jugoslavije, a djela su mu prevođena na ruski, engleski, njemački, francuski, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, slovenački i mađarski jezik. 

U jugoslovenskoj književnosti stekao je status stvaraoca sa najviše odštampanih i prevedenih djela ikada zbog čega se i danas smatra najvećim dječijim piscem svih vremena rođenim na prostorima bivše Jugoslavije.

Njegova književna djela su obimna i raznovrsna: Pod Grmečom (1938), Bojovnici i bjegunci (1939), Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1947), Surova škola (1948), Odabrane ratne pripovjetke (1950), Izabrane humorističke priče (1952), Dragi likovi (1953), Doživljaji Nikoletine Bursaća (1955 ), Bašta sljezove boje (1969); Prolom (1952),  Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana stražo (1962); Orlovi rano lete(1959); Ognjeno rađanje domovine (1944), Pjesme (1945), Patnikovo proljeće (1947); Priče partizanke (1944), Pjesme pionirke (1945), Vratolomne priče (1947), Sunčana republika (1948), Armija, odbrana tvoja (1949), Priče ispod zmajevih krila (1950), Pijetao i mačka (1952),  Orlovi rano lete (1959), Slavno vojevanje (1960) Magareće godine (1962) Ježeva Kućica i druge.

Iako je po prirodi bio vedar i nasmijan, kako kažu oni koji su ga poznavali, Ćopić je tužno i tragično okončao svoj život. Nakon što je posljednje godine života proveo u samoći, odlučio je sam sebi presuditi u noći 26. marta 1984. godine kada je skončao skočivši sa mosta Branko Radičević u Beogradu. Do danas su ostala nagađanja o razlozima zbog kojih je počinio samoubistvo, ali jedno je potvrđeno - upravo je Ćopić bio prvo dijete u svom kraju koje je dobilo ime po pjesniku Radičeviću... 

Na kraju oproštajne poruke pronađene poslije njegove smrti pisalo je: "Zbogom lijepi i strašni živote!"

Bosanska Krupa, Novi Sad, Podgorica i Novi Pazar odali su počast ovom piscu dodijelivši mu ulicu s njegovim imenom. Sarajevo, kao glavni grad BiH i grad u kome se školovao i objavio veliki broj svojih djela, to nije učinilo. 

Sjećanje na njega u Sarajevu čuva Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti. Malo prije nego je skončao svoj život skokom u rijeku, ovaj veliki književnik čija djela su i danas jedna od najčitanijih, u svojoj preporuci za otvaranje Muzeja napisao je kako želi da se izložba posvećena njemu u tom muzeju nazove: "Živjeće ovaj narod!".

 

"Bilo mi je dvanaest godina,

prvi put sam sišao do grada,

iz mog sela, tihog i dalekog,

kada susretoh tebe iznenada.

Eh, dječačke uspomene glupe!

Mala moja iz Bosanske Krupe!

 

Jesi li me spazila il’ nisi,

zbunjenoga seoskoga đaka,

svjetlokosog i očiju plavih,

u oklopu novih opanaka,

kako zija u izloge skupe?

Mala moja iz Bosanske Krupe!..."   Branko Ćopić

BNN.BA