Priča o zgradi Predsjedništva BiH: Arhitektonski dragulj izgrađen po uzoru na firentinske palače iz 15. vijeka

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Priča o zgradi Predsjedništva BiH: Arhitektonski dragulj izgrađen po uzoru na firentinske palače iz 15. vijeka

02.03.2018 - 13:35
Ostalo

U vrtlogu svakodnevnice i gradske gužve u Sarajevu, ljudskoj pažnji često promiču građevine koje nepomične, godinama, streme i nad šetalištima i saobraćajnicama ćute svoje višedecenijske priče. U nizu velelijepih zgrada, tržnih centara, visokih nebodera i osrednjih kuća, Sarajevo u svojoj šarolikoj arhitekturi čuva 101. objekat - nacionalni spomenik od kulturne i historijske važnosti.

Jedan od takvih spomenika je i zgrada državnog predsjedništva smještena u centru grada, uz jednu od najvažnijih ulica, a stara je 134 godine.

Priča o nastanku ovog historijskog i arhitektonskog dragulja Sarajeva seže u davnu 1884. godinu kada grad na Miljacki buja i raste rame uz rame sa važnim gradovima Evrope...

U periodu Austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1917. godine Sarajevo je doživjelo preobražaj u pravi moderni evropski grad

Sarajevo je tada bilo centar Zemaljske vlade (današnja zgrada Predsjeništva BiH), Vrhovnog suda i centar glavnih institucija vjerskih zajednica. Uspostavljene su institucije poput Zemaljskog muzeja, Zemaljske bolnice, Direkcije bosanskohercegovačkih željeznica, Zemaljske finansijske direkcije, bosanskohercegovačkog Sabora i drugih. 

Zalaganjem tadašnje Zemaljske vlade podignute su zgrade Zemaljska vlada I, II i III, Šerijatska sudačka škola, gimnazija i učiteljska škola, Zemaljska bolnica, Zemaljska štamparija, sudska palata, Zemaljski muzej, tvornice duhana i ćilima, zgrada filijale Austro-ugarske banke, izgrađen je gradski park, podignuti mnogi objekti vojnog karaktera, omogućena je regulacija Miljacke, izgradnja vodovoda, uređenje kanalizacije, javne rasvjete, gradskog tramvaja, željeničke stanice, gradske tržnice, gradske vijećnice i drugih objekata u Sarajevu.

Zgrada Zemaljske vlade I u Sarajevu građena je u periodu od 1884. do 1886. godine. Projektant ove prve vladine palače bio je arhitekt Josip Vancaš

Bio je to prvi administrativno-upravni objekat državnog značaja i jedan od najreprezentativnijih i gabaritom najvećih objekata u Sarajevu.

Početkom 1879. godine, nakon kraćeg perioda vojne uprave, počinje djelovati Zemaljska vlada u BiH. Dolaskom austrougarskog historičara i političara Benjamina Kalaja za ministra Zajedničkog ministarstva finansija u Beču 1882. godine počinju pripreme za izgradnju Zgrade Zemaljske vlade u Sarajevu.

Prilikom posjete Sarajevu 1882. godine ministar Kalaj je vidio u kakvim uslovima rade vladine službe i lično se zainteresovao za izgradnju nove zgrade. Složio se sa izborom „Musale“ kao najpogodnije lokacije za izgradnju i naložio šefu Zemaljske vlade Wurtembergu da otkupi lokaciju.

Gazi Isabegovom vakufu je isplaćeno 4.000 forinti. Uvjeravajući cara u potrebu izgradnje Zgrade Zemaljske vlade u Sarajevu, Kalaj je naveo i političke razloge koji to diktiraju.

S obzirom na loš, a dijelom i nečastan smještaj centralnih organa vlasti, stanovnici BiH bi, smatrao je Kalaj - zaključili da se radi o privremenom karakteru nove vlasti. Ako bi ko htio da zatraži zaštitu od Vlade, teško će se orijentirati jer su vladini departmani rasuti po cijelom gradu, što, također, po mišljenju Kalaja, ruši ugled vlasti. 

Na prijedlog višeg građevinskog savjetnika Schmidta, Kalaj je angažova arhitektu Josipa Vancaša za glavnog projektanta. Vancašu je određen honorar u visini od 16.000 forinti. Nakon što je u decembru 1883. godine stiglo carsko odobrenje, počelo se sa izradom tehničke dokumentacije i pripremama za izgradnju.

Vancaš je predložio idejno rješenje u tri stilske varijante: firentinska rana renesansa, italijanska gotika i italijanska kasna renesansa. Na Vancaševo insistiranje, ulaz u zgradu koji je previđen za južnu stranu okrenuto je na Ćemalušu ulicu (danas ulicu Maršala Tita). U periodu 1883/84. godine u Vancaševom bečkom birou rade se izvedbeni projekti za Zgradu Zemaljske vlade i Katedralu Srca Isusova u Sarajevu. 

Inače, dolaskom arhitekte Josipa Vancaša u Sarajevo 1884. godine započinje razvoj zapadnoevropske arhitekture, koja će, prvenstveno zahvaljujući njemu, biti jednako vrijedna onoj u drugim srednjoevropskim zemljama. Punih 37 godina on živi i radi u Sarajevu, stvorivši na arhitektonskom i uopće umjetničkom planu nedostižan opus. Stoga je arhitektura Sarajeva austrougarskog perioda neposredno ili posredno, neodvojiva od imena i djela Josipa Vancaša.

Na prijedlog iz Beča za izvođača radova za zgradu današnjeg Predsjedništva BiH izabran je Karlo Schwarz, a cigla je nabavljana uglavnom iz Braunovih ciglana i iz firme Finci i Banić u Sarajevu.

Gradnja objekta je otpočela u martu 1884. godine, a Vancaš se sa svojim ateljeem preselio iz Beča u Sarajevo. Zemaljska vlada mu je povjerila i stručni nadzor nad izgradnjom objekta. Čitav tok izgradnje Zgrade Zemaljske vlade pratio je za to posebno formiran građevinski odbor, čijom zaslugom su radovi završeni 13 dana prije ugovorenog roka i sa konačnim troškovima koji su od ugovorenih 400.000 forinti smanjeni na 393.000 forinti.

Nakon godinu i po dana gradnje, objekat je predat na upotrebu Zemaljskoj vladi u oktobru mjesecu 1885. godine. Bio je to gabaritom tada najveći objekat u Sarajevu, a sastojao se od podruma, prizemlja i dva sprata.

Zgrada je namjenski građena i tu su bile smještene uprava i administracija Zemaljske vlade za BiH. U prizemlju zgrade su bile smještene zemaljska kasa, katastarska direkcija, neke službe političkog odjeljenja, poštanski i telegrafski ured i stan za čuvara. Na prvom spratu se nalazila svečana sala i prostorije vladinog odjeljenja. Na drugom spratu su bile smještene prostorije ostalih odjeljenja i Vrhovni sud. U početku su u prizemlju zgrade bile smještene prostorije Muzejskog društva, zatim uredništvo „Sarajevskog lista“, a u podrumu Zemaljska štamparija.

Kako je upravno-administrativni aparat uvećavan, ukazala se potreba za novim prostorom. Godine 1911. na Zgradi Zemaljske vlade I je nad cijelom osnovom dograđen treći sprat koji je projektovao arhitekt Karlo Paržik.

Austrougarska uprava u Sarajevu je nakon deset godina od izgradnje prve vladine zgrade, počela graditi novu zgradu. Zgrada Zemaljske vlade II (danas se tu nalazi Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Direkcije željeznica Federacije BiH) je izgrađena 1896. godine kao druga vladina palača.

Objekat se nalazi u neposrednoj blizini Zgrade Zemaljske vlade I, na njenoj istočnoj strani. Godine 1905. sagrađena je Treća vladina zgrada, (Zgrada današnje Općine Centar i Kantona Sarajevo), a nalazi se u neposrednoj blizini prve vladine palače, sa njene zapadne strane.

Od 1929. do 1941. godine (banovina Kraljevine Jugoslavije) u Zgradi Zemaljske vlade I je bilo sjedište Drinske banovine, a od 1945. do 1963. godine u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji bilo je sjedište Vlade Republike BiH, a poslije 1963. godine sjedište Predsjedništva Vlade Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Izvršnog vijeća Skupštine Bosne i Hercegovine.

Konstituisanjem Predsjedništva BiH, u oktobru 1996. godine, nastavljen je kontinuitet boravka članova kolektivnog šefa države u ovoj historijskoj zgradi.

Danas su u Zgradi zemaljske vlade I smješteni kabineti članova Predsjedništva BiH, Ustavnog suda BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Arhiva BiH, Uprave za geodetske poslove i imovinsko - pravne poslove BiH, predsjednika i potpredsjednika Vlade Fedreacije BiH, Federalne uprave za geodetske poslove i imovinsko-pravne poslove, Arhiva Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2008. godine ovu zgradu proglasila nacionalnim spomenikom BiH.

Osim historijske građevine, nacionalnim spomenikom proglašeno je i pokretno naslijeđe unutar ove zgrade, a koje čini zbirka od 59 umjetničkih slika:  MOTIV IZ MOSTARA, autor: Franz Leo Ruben; PEJZAŽ SA MOSTA, autor: Franz Leo Ruben; MOTIV IZ PARIZA, autor: Peđa Milosavljević; PORTALI, autor: Nada Pivac; POD PLANINOM, autor: Đoko Mazalić; PEJZAŽ, autor: Stojan Aralica; SVIJEĆNJAK, autor: Franjo Likar; SNIJEG U VRDNIKU, autor: Petar Tiješić; PROZORI, autor: Mustafa Pezo; IZGRADNJA, autor: Radenko Mišević; REMINISCENCIJA, autor: Ibrahim Ljubović; TAMNI UGAO, autor: Ibrahim Ljubović; IGMAN, autor: Boško Risimović; UNA, autor: Enver Krupić; SUTJESKA, autor: Ismet Mujezinović; PORTRET PRIJATELJICE, autor: Fehim Avdić; KRAVA, autor: Sead Musić; U ATELJEU, autor: Ahmet Karić;  STARI MOST, autor: Mirko Kujačić: PARTIZANSKI VOZ, autor: Franjo Likar; DJEVOJKA NA BALKONU, autor: Ljubo Lah;

MRTVA PRIRODA, autor: Franjo Likar; MRTVA PRIRODA, autor: Nusret Pašić; ATELJE, autor: Mario Mikulić; SUTJESKA KOD SUHE, autor: Ivo Šeremet; PROBOJ, autor: Ismet Mujezinović; SCENA LOVA, autor: Vojo Dimitrijević; PARK, autor: Vojo Dimitrijević; KORČULA, autor: Sabahudin Hodžić; SUTJESKA, autor: Branko Šotra; MRTVA PRIRODA, autor: Ljubo Lah; DUBROVNIK, autor: Ivo Šeremet; IZ POČITELJA, autor: Salim Obralić; BEZ NASLOVA, autor: Ratko Lalić; POGLED KROZ PROZOR, autor: Vera Čohadžić; MRTVA PRIRODA, autor: Aleksandar Kumrić; ČAROLIJA UNE, autor: Enver Krupić; MARINA, autor: Mario Mikulić; BAŠČARŠIJA, autor: Rizah Štetić;  JELENA, autor: Mersad Berber; OMLADINSKA PRUGA, autor: Rizah Štetić; VRATNIK, autor: Petar Šain

PEJZAŽ, nepoznati autor; SKICA KUPARA, autor: Zdenko Grgić; SELJACI TOVARE ŽITO, autor: Ivan Radović; OGLEDALO UNE, autor: Enver Krupić; STOLICA, autor: Salim Obralić; BORAČKO JEZERO, autor: Vojo Dimitrijević; U PLAVOM, autor: Milorad Ćorović; SJEĆANJE NA PUT NA SJEVERNI POL, autor:   Mehmed Zaimović; ROMANTIČNI PREDIO, autor: Mehmed Zaimović; TROGIR, autor: Cata Dujšin Ribar; SELJANKE, autor: Špiro Bocarić; MOTIV SA SAVE, autor: Sabahudin Hodžić; POČITELJ, autor: Ksantipa Gorgoljatos; STARA MASLINA, autor: Oton Postružnik; PLEMENITAŠI II, autor: Dževad Hozo; PLEMENITAŠI II, autor: Dževad Hozo i slika SAM autora Dževada Hoze.

Zgrada Zemaljske vlade I je najizrazitiji primjer neorenesanse u BiH koji je nastao po uzoru na firentinske palače 15. vijeka (Palata Pitti, Palazo Ruccelai). Od njih su preuzeti rustika, stepenovane jačine po etažama, kao i podjela fasade vijencima i prozorima.

Objekat je izgrađen u duhu historicizma, u neorenesansnom stilskom izrazu, kako je građena većina reprezentativnih objektata tog perioda u Austrougarskoj monarhiji.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:



 

A.Zornić

BNN.BA