Saburina kuća, svjedok raskošnog života gradske bosanske porodice iz 18. vijeka

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Saburina kuća, svjedok raskošnog života gradske bosanske porodice iz 18. vijeka

09.03.2018 - 11:40
Ostalo

Saburina kuća smještena je u ulici Saburina broj 6, u sarajevskom starogradskom naselju Kovači. Ova kuća izgrađena je u 18. stoljeću kao porodična kuća Sabura, stare sarajevske esnafske porodice kazandžija i trgovaca kazandžijskom robom. Prvobitno je bila izgrađena kao stambeni kompleks koji se sastojao od ženske i muške kuće, dvorišta, bašte i pomoćnih objekata. Saburina kuća jedan je od rijetkih sačuvanih primjera stambene arhitekture osmanskog perioda u Sarajevu. Sačuvan je originalni enterijer, kuća je opremljena tradicionalnim namještajem ručne izrade, a u njoj su izložene replike tradicionalnih nošnji bega i begovice, čiji se originali nalaze u Brusa bezistanu.

Saburina kuća je raskošna, bosanska kuća, građena u osmanskom stilu i prema islamskom konceptu življenja i kao takva svjedoči o životu naših predaka...

Sarajevo je nastalo na mjestu srednjovjekovnog trgovišta i naselja Vrhbosna još u 15. stoljeću, ali se njegova struktura oblikuje tokom 16. stoljeća.

Urbana struktura grada u osmanskom periodu temeljila se na principu organizacije više stambenih grupacija mahala, prostorno i funkcionalno povezanih, sa zasebno organiziranim poslovnim zonama grada. Mahalu je činilo 30 do 40 stambenih kuća, džamija, mekteb, osnovna škola, pekara i česma. Prema popisu iz 1895. godine, u Sarajevu je bilo 106 mahala. 

Sarajevska čaršija je bila formirana sredinom 15. stoljeća, i veoma se brzo razvijala, a svoj najveći uspon dostigla je u drugoj polovini 17. stoljeća. U sarajevskoj čaršiji je egzistiralo oko 80 raznih vrsta obrta, organizovanih u jake cehovske organizacije - esnafe.

Ti obrti bili su i organizovani po vrstama obrta, odnosno esnafa, tako da su u jednoj ulici bili dućani samo jednog ili više srodnih obrta, Kazandžiluk, Kujundžiluk, Kazazi, Franačka čaršija, Halači, Mudželiti... sve skupa 45 takvih ulica činilo je sarajevsku čaršiju. Proizvodi sarajevskih obrtnika zadovoljavali su potrebe, ne samo Sarajlija, nego su se i izvozili u druge krajeve svijeta.

U Sarajevu je između ostalih esnafa, postojao i kazandžijski esnaf kojeg su sačinjavale kazandžije, kalajdžije i trgovci kazandžijskim proizvodima. Prvi pisani tragovi o kazandžijskom esnafu u Sarajevu su iz 1632. godine, iako se pretpostavlja da je on postojao još u 16. stoljeću. Godine 1848. ovaj esnaf je imao 60 članova. 

Stambeni dio grada razvijao se po okolnim padinama, idući od centra prema periferiji. Prilikom izgradnje stambenih objekata, težilo se da se za nijh osigura što više svjetlosti i zelenila.

O ljepotama sarajevskih bašti, pisali su mnogi putopisci. Tako je, prolazeći kroz Sarajevo 1550. godine, italijanski putopisac Katarino Zeno zapisao da svaka kuća ima svoj vrt i čardak, a vrtovi su lijepi poput onih u Padovi.

Posebno su bili bogato uređeni enterijeri kuća. Tom enterijeru ljepotu i ugodnost stvarali su rezbareni namještaj, raznovrsne tkanine i ćilimi, te mnogobrojni predmeti od srebra i bakra izrađeni u dućanima sarajevskih kujundžija i kazandžija.

Mahale, a kasnije i ulice dobijale su nazive po uglednim obiteljima koje su u njima stanovale dugi niz godina (nekada po 100 ili 200 godina). Tako su tri mahale u Sarajevu dobile naziv po uglednim kazandžijskim obiteljima koje su u njima stanovale. Bile su to obitelji Ramić, Sabura i Hadžišabanović.

Saburina kuća je izgrađena namjenski kao obiteljska kuća Sabura, stare sarajevske esnafske obitelji kazandžija i trgovaca kazandžijskom robom.

Najstarije Sabure su bili braća Hadži Mehmed i Hadži Sulejman. Hadži Mehmed je umro prije 1769. godine. Hadži Mehmed je imao pet sinova: Hadži Mustafu, Begu Ibrahim-agu, Hadži Smaila, Saliha i Hadži Abdulaha.

Braća Hadži Mustafa i Bego Ibrahim-aga su naslijedili očevu radnju i bili su suvlasnici, skupa sa stricem Hadži Sulejmanom, čitave imovine obitelji Sabura. Nakon smrti Hadži Mustafe, napravljen je popis i cjelokupna imovina je procijenjena na 9612938 akči ili 400533 groša.

Osim kuće, bašte i mlina imali su još jednu baštu u Medresetima, magazu u Tašlihanu, dućan sa magazom kod Careve ćuprije, dućane, magaze, kao i zemlju i zgrade u selima oko Sarajeva.

Posljednji muški potomak obitelji Sabura bio je Hadži Ibrahim-aga koji je umro 1867. godine, a njegova kćerka Hasiba je posljednji potomak, koja je umrla 1905. godine. 

Na groblju prema Saburinoj ulici, bilo je devet grobova sa isklesanim nišanima i natpisima osmorice Sabura, koji su ukopani između 1769. i 1867. godine. Saburina kuća je mirazom došla u posjed obitelji Žiga.

Saburina kuća je prvobitno bila izgrađena kao stambeni kompleks koji se sastojao od više objekata: ženske i muške kuće, zatim dvorišta, bašte i pomoćnih objekata. Ženski dio kuće je potpuno propao nakon 1918. godine. Neki dijelovi enterijera iz ovog objekta preneseni su u etnografski dio Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Danas je od čitavog kompleksa Saburine kuće ostao samo jedan objekt, tzv. muški dio sa dvorištem,  koji je sagrađen oko 1750. godine.

Jedna od bitnih karakteristika ove stambene arhitekture su istaknute strehe i otvorenost objekta prema dvorištu. Kuća je građena od tradicionalnih materijala – kamena, drveta i čerpića. Konstruktivni sustav kuće je tipičan za staru sarajevsku stambenu arhitekturu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 2006. godine Saburinu kuću proglasila nacionalnim spomenikom BiH. Danas se koristi za prijeme delegacija i gostiju, a otvorena je i za posjete turista.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:

BNN.BA