Ženska gimnazija u Sarajevu, prva škola u kojoj su se djevojke mogle školovati nakon Prvog svjetskog rata

"101.MEDIJSKA PRIČA O NACIONALNIM SPOMENICIMA U SARAJEVU"

Ženska gimnazija u Sarajevu, prva škola u kojoj su se djevojke mogle školovati nakon Prvog svjetskog rata

01.12.2017 - 14:17
Ostalo

Objekat Ženske gimnazije u Sarajevu, izgrađen u duhu neorenesanse tokom austrougarskoga perioda posjeduje visoku ambijentalnu vrijednost u sklopu središnjeg gradskog jezgra Sarajeva. Ovaj objekat prvobitno je imao funkciju Mjesne vojne komande, da bi, početkom dvadesetih godina 20. stoljeća, u njega bila smještena Prva ženska gimnazija. Ta obrazovna ustanova za djevojke predstavljala je prvu školu, iz austrougarskoga perioda, gimnazijskog tipa, koja je postala poznata po tome što je veliki broj učenica nakon polaganja mature tokom perioda između dva svjetska rata, nastavilo školovanje i steklo akademsko znanje.

 

Ženska gimnazija u Sarajevu smještena je na lijevoj obali Miljacke u neposrednoj blizini Drvenija mosta. Ova zgrada u kojoj je bila smještena  austrougarska Vojna komande izgrađena je prije 1898. godine prema projektu Hansa Niemeczeka. Nastanak Ženske gimnazije u Sarajevu vezan je  uz austrougarski period i različite društvene prilike, kada je vaspitno–obrazovna institucija bila pridružena Realnoj gimnaziji smještenoj u zgradi sa druge strane rijeke Miljacke.

Na samom početku austrougarskog perioda, nova uprava posvećuje se osnivanju državnih srednjih škola. Pored gimnazija, otvaraju se učiteljske, trgovačke, zanatske i poljoprivredne, te više djevojačke škole. Za većinu škola građeni su namjenski objekti prema tadašnjim evropskim standardima sa kabinetima prirodnih nauka i školskim knjižnicama, a profesori su dolazili iz svih krajeva tadašnje monarhije.
Austrougarska vlast je, prema svojoj politici, osnivala multikonfesionalne obrazovne institucije čime je nastojala postupno liberalizovati bosanskohercegovačko društvo, a sve u cilju stvaranja sloja obrazovanih ljudi koji će biti kadri ispuniti ciljeve monarhije na tlu BiH. Modernizacija školstva je imala dugoročan uticaj na politički, ekonomski, socijalni i kulturni razvoj. Takva obrazovna politika dovela je do određene emancipacije društva.





Unaprjeđenje cjelokupnog obrazovnog sistema u to vrijeme nije dovelo do toga da ženska djeca pohađaju nastavu gimnazijskog tipa, već će to ostati privilegija muške djece.

Austrougarska monarhija, koja je počivala na tradicijskoj patrijarhalnoj društvenoj matrici, već 1879. godine osniva Realnu gimnaziju, na osnovi naredbe tadašnje Zemaljske vlade BiH.  Nakon toga, osnovana je multikonfesijska državna Gimnazija za mušku djecu 1893. godine u Mostaru, a dvije godine kasnije i Gimnazija u Banjoj Luci. Muške gimnazije su osnovane u Tuzli i Bihaću 1899. odnosno 1911. godine.

Djeci ženskog spola nije bio dopušten redovan upis u Realnu gimnaziju u Sarajevu, smještenu u zgradi na suprotnoj obali Miljacke, do 1909. godine, od kada su ženska djeca mogla dobiti status hospitanata ili privatista, odnosno polagati ispit na kraju školske godine.

Redovno pravo upisa u gimnaziju u Sarajevu djevojke su dobile tek nakon završetka Prvog svjetskoga rata, početkom školske 1919./20. godine. Broj upisane ženske djece se neprestano povećavao, tako da je školske 1923./24. godine od ženskih odjeljenja pri muškoj Gimnaziji osnovana posebna škola pod imenom Prva državna ženska realna gimnazija u Sarajevu.

Godine 1923., institucija Ženske gimnazije je dobila svoje konačno sjedište u zgradi nekadašnje Vojne komande iz austrougarskoga perioda. U prvoj godini rada, u Ženskoj gimnaziji je bilo sedam razreda, dok je osmi razred radio u sastavu obližnje Prve muške gimnazije. Već u drugoj godini broj učenica je narastao na 500, a bilo je 40 nastavnica, s tim da je kasnije otvorena mogućnost upošljavanja profesora muškoga spola. Neposredno prije Drugog svjetskoga rata, Ženska gimnazija je po broju đaka bila među najvećim ustanovama u zemlji, s obzirom da se u njoj školovalo oko 1.500 učenica. Broj maturantkinja se godišnje kretao između 30 i 40, a neposredno pred Drugi svjetski rat taj broj se popeo na 80. Zahvaljujući predanom radu veliki broj učenica je kasnije nastavio školovanje i stekao univerzitetsko zvanje..

Kontinuitet vaspitno–obrazovne aktivnosti u objektu na lijevoj obali Miljacke kod Drvenija mosta će biti prisutan i u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Tokom druge polovine 20. stoljeća objekat ne mijenja funkciju, ali je umjesto Ženske gimnazije otvorena Poljoprivredno–veterinarska i prehrambena škola, koja je i danas aktivna.
U istom periodu vršeni su manji enterijerski građevinski zahvati koji nisu bitno uticali na autentično stanje objekta. U istom periodu je izvršeno i uređenje školskog igrališta na istočnoj strani.

Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992. – 1995.) objekat ženske gimnazije je granatiran, usljed čega su oštećeni krov i fasade. Nakon rata su izvršeni popravci objekta i adaptacija podruma, a škola je nastavila sa svojom redovitom aktivnošću. Danas djeluje pod nazivom Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti.

Povijesna građevina – Ženska gimnazija u Sarajevu 2012. godine proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Ovaj spomenik jedan je od 101. nacionalnog spomenika koji se nalazi na području Sarajeva. Priče o tim spomenicima dio su projekta "101. medijska priča o nacionalnim spomenicima u Sarajevu" kojeg provodi Udruženje "Bosanski stećak" s ciljem promocije kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Projekat podržava:


 

Pripremila: A.Zornić/BNN.BA

 

BNN.BA