Sarajevska naselja kroz historiju i njihova imena

U Sarajevu sve ima svoju priču i ništa nije slučajno

Sarajevska naselja kroz historiju i njihova imena

20.05.2016 - 13:34
Zanimljivosti

Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj, ali ovaj bosanski, obedemljeni grad Sarajevo, je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih, Evlija Čelebija.

Sarajlije svoj grad najčešće zovu Šeherom, imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković. Zbog svog orijentalnog izgleda nazivano je i imenom Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jeruzalem. Naselja u Sarajevu su specifična, svako na svoj način. Specifična i nezamjenjiva. Kako su Bistrik, Sedrenik, Mejtaš, Ciglane, Marijin Dvor, Koševo, Čengić Vila, Grbavica, Mojmilo i ostala naselja dobila svoja imena, pročitajte u nastavku.

MARIJIN DVOR

Marijin dvor je zgrada u Sarajevu. Ona se nalazi u naselju koje nosi isto ime, naselju Marijin Dvoru. Ali, s obzirom da su Sarajlije poznate po gutanju glasova i pojednostavljenju izgovora riječi, Marijin dvor je ubrzo postao i Marindvor. To je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi se između četiri ulice: ulice maršala Tita, ulice kralja Tvrtka, ulice Augusta Brauna i Doline. U biti je stambeno-poslovna zgrada. Izgradio ju je, kao i cijelo to naselje, koje se smatra i dan danas jednim od naljepših dijelova Sarajeva, austrijski poduzetnik August Braun, a nazvao je po svojoj supruzi Mariji. Projektovao je češki arhitekta Karlo Paržik.

MEJTAŠ

Mejtaš je naselje nazvano po kamenu mrtvaca. U pojedinim zapisima navedeno je da je žena Dudi-bula izdvojila novac za gradnju mesdžida na Mejtašu i to u periodu između 1528. i 1540. godine, ali se ne zna do kada je postojao. Uz džamiju se nalazio harem u kojem su se ukopavali mrtvi. Običaj je bio da se prije ukopavanja umrli sa tabutom položi na pravougaoni kamen okrenut prema Kibli i tako se klanja dženaza. Taj kamen se zvao “mejtaš” ili “kamen mrtvaca” po čemu je cijelo naselje i dobilo ime.

DOLAC MALTA

Maltu uokviruju tok rijeke Miljacke i tri važne ceste koje povezuju istočne i zapadne, te sjeverne i južne dijelove Sarajeva. Naziv naselja potiče od njemačke riječi Maut (carina, carinarnica), a razlog se krije u ne tako dalekoj prošlosti. Naime, na Malti je za austro-ugarske vlasti postojao punkt gdje je kontrolisan kvalitet prehrambenih proizvoda koje su ljudi iz okolnih sela prodavali u gradu, a na istom su mjestu plaćali i neku vrstu poreza.

GRBAVICA

Naselje Grbavica je dobilo ime po Mehmed begu Mehmedpašiću-Grbavici, koji je bio blizak prijatelj vezira Hećim Oglua Alipaše.

ČENGIĆ VILA

Naselje je dobilo ime po osmanskom vojnom zapovjedniku Derviš-paši Dedagi Čengiću, sinu Smail-age Čengića, koji je u Sarajevu izgradio vilu, pa su tokom turske vlasti Sarajlije to područje kolokvijalno zvali Dedagini konaci.

ILIDŽA

U sarajevskoj kotlini, na osam kilometara od centra Sarajeva, nalazi se nadaleko poznata Banja Ilidža koja je ime dobila po turskoj rijeci "Iladža" što u prevodu znači lijek. Smještena u podnožju Igmana i u blizini izvorišta rijeke Bosne, a okružena velikim lijepo uređenim parkom i čuvenom Velikom alejom, ilidžanska banja predstavlja mjesto na kojem se idealno mogu kombinovati liječenje i svi vidovi odmora. Ljekovitost vode koja iz dubine zemlje izbija na području Ilidže poznata je jos iz doba Rimljana i Turaka.

POFALIĆI

Historija Novog Sarajeva, odnosno nekih dijelova današnje općine Novo Sarajevo, kao službenog gradskog teritorija počinje devedesetih godina XIX stoljeća, kad austrougarska uprava reorganizira dotadašnji teritorijalni ustroj grada i novonastalo naselje ujedinjuje sa mahalom Pofalići. Cijelo područje dobiva naziv Gradski Pofalići i postaje dijelom Kotara Koševo, jednog od sedam gradskih kotareva. Od tada, tokom narednih više od sto godina, ovo naselje prati sudbinu Grada i prolazi brojne reorganizacije u administracijskom smislu.

ŠVRAKINO SELO

Švrakino selo dobilo je ime po porodici Švraka, koja je porijeklom iz Hercegovine. “Krajem 17. stoljeća ova porodica se iz Glamoča raselila širom BiH, a dio je došao i u Sarajevo. Švrake su bile aginskog porijekla, poznate po bogatstvu i vojnom angažmanu. Tako se jedan od predaka Emira Čelebije, Sejid Muhamed efendija Švrake, naselio u ovo mjesto i po njemu je cijeli lokalitet dobio naziv.”, kazao je arhitekta Mufid Garibija, dobar poznavalac historije našeg grada.

VRATNIK

Vratnik je predio na desnoj strani Miljacke, obuhvaćen gradskim bedemima. Ime Vratnik slavenskog je porijekla i izvedeno je od oblika Bratnik, koji se pojavljuje u turskim dokumentima u drugoj polovini 15. stoljeća. Preko Vratnika je stoljećima vodila takozvana “Carska džada” (divan-yoli), drum od Sarajeva, preko Višegrada do Carigrada. Vratnik je nazivan i Careva avlija i Sahin džirani (Susjed sokola). Mada, postoji i priča da je Vratnik dobio ime po tome što predstavljao vrata Sarajeva, kako kaže Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije Sarajeva.

BISTRIK

Bistrik je dobio naziv po Bistrici, Bistričkom potoku koji je jedna od brojnih pritoka rijeke Miljacke koji se ulijeva kod Latinske ćuprije. Nekada se na njemu nalazilo nekoliko mostova. Bistrik je i gradsko naselje koje leži na lijevoj obali Miljacke, na uzbrdici koja se uzdiže i vodi prema željezničkoj stanici.

SEDAM ŠUMA

Sedam šuma je vezano za legendu o „Sedam braće“, braće po sudbini ubijene na bigajri hak – na pravdi Boga, a posthumno od krivnje oslobođeni čija se turbeta nalaze na Bistriku.

ALIFAKOVAC

Ime je nastalo po Ali Ufaku ( „Alija Niski“), legendarnom šejhu iz starije historije Sarajeva, koji je, po tradiciji i pokopan na alifakovačkom groblju. Ali Ufaka ovjekovječio je u našoj književnosti Vladimir Tmuša. Slijedeći ipak puteve nauke, ta etimologija nije tačna zbog jednostavnog razloga, zato što u turskom jeziku nije moglo postojati ime sa pridjevom iza imenice. Uistinu, naselje je dobilo ime Alifakovac po Ali-Fakihu, sarajevskom pravniku i učenjaku iz druge polovine 15. vijeka, koji je u svojstvu svjedoka naveden u Gazi Isa begovoj zakladnoj povelji 1462. godine. Najstariji poznati naziv ove ulice u sastavu predjela Alifakovca je Carina. To ime je ubilježeno u prvom planu grada iz 1882. godine, a nastalo je mnogo prije po tome što se negdje na dužini saobraćajnice sličnog imena carinila roba koja je sa istočne strane donošena na sarajevsko tržište.

KOŠEVO

Tadašnje selo dugo je nosilo ime Košava, dok ga mještani nisu promijenili u Koševo, kako se i danas zove. Vjetar je dolazio sa planine Zvijezde i išao sve do Miljacke, gdje se udruživao sa vjetrom Bakijašem. Vjetar je bio nešto jači, pa je dobio naziv Košava, što na turskom znači brzi vjetar. Poznato je da je jedan dio vojske sultana Mehmeda Fatiha po zauzimanju Sarajeva ovuda prošao, spuštajući se prema ušću Koševskog potoka u Miljacku. Današnja ulica Koševo počinje tačno između Malog i Velikog parka, takozvane Čekrekčinice, po osnivaču Muslihudinu Čekrekčiji, koji je uvakufio ovo zemljište. U nekadašnjem selu Koševo izgrađen je mesdžid davne 1533. godine, čiji je osnivač i vakif bio Kemal-beg, pa tako ovo selo postade sarajevska mahala. Odatle se počeo razvijati jedan lijep sokak koji se pružao prema današnjim olimpijskim objektima.

CIGLANE

Kao što samo kaže, ime je dobila po ciglani koja se tamo nalazila. Ciglane su sjeverozapadni dio Sarajeva i obuhvataju ulicu Hasana Kikića do Alipašine ulice. Nalazio se na tom mjestu još 1973. pogonski objekat Gradske ciglane. Status ulice dobila je za vrijeme stare Jugoslavije. Prvu ciglanu sa ručnom proizvodnjom i kapacitetom do 2 miliona komada cigle podigao je 1879. godine na Koševu (na mjestu današnjeg naselja Ciglane) August Braun, koji je 1878. godine osnovao preduzeće za gradnju i građevinski materijal.

VOGOŠĆA

U domaćim izvorima srednjeg stoljeća, termin Vogošća nikada se ne spominje, ali ga ima u formi Vogošta i Godošta već u najstarijim turskim defterima  polovinom XV stoljeća.

KOBILJA GLAVA

Na granici između Vogošće i grada nalazi se brdo koje je narod prozvao Kobilja Glava. Arhitekta i dobar poznavalac historije grada Mufid Garibija ističe da su za vrijeme Osmanlija, cijelim tokom rijeke Bosne bili građeni hanovi, a jedan je bio i u Vogošći, oko kojeg je nikla zavija, odnosno zadužbina. "Ti hanovi su se nastavljali i preko Kobilje Glave, na kojoj nekada davno niče Kobilji han. U njegovoj su konjušnici većinom bile kobile, pa po njima narod prozva ovo brdo Kobilja Glava. Vojska Eugena Savojskog u našu zemlju je upala tokom rijeke Bosne, a u svom krvavom pohodu je popalila sve na što je naišla. Tako nestade prvi Kobilji han, kao i mnogi drugi hanovi i karavan-saraji po Sarajevu" rekao je.

ALIPAŠINO POLJE

Alipašino Polje svoj naziv vuče iz XVI stoljeća, a taj dio grada zapravo je bio poznat po Alipašinom mostu iz koga se razvio naziv Alipašino Polje. To je bio dio grada koji nije bio osobito naseljen, pa odatle i taj toponim Alipašino Polje. Ime se uglavnom veže za jednog od bosanskih namjesnika, ali suštinski identitet Alipaše po kome je polje dobilo ime, nije utvrđen “zbog pojave nekoliko lica sa istim imenom”. Most poznat po imenu Alipašin most, bio je drveni, a sagradio ga je dakle Alipaša i to ime mosta poznato je unazad 400 godina.

DOBRINJA I MOJMILO

Dobrinja je dobila ime po rijeci koja je tu proticala. Podaci o tome kako je ova rijeka dobila ime, nisu poznati. Inače, rijeka Dobrinja izvire u Topliku i teče kroz Toplik, Lukavicu, Dobrinju Nedžariće, Gornji Stup, Donji Stup i Otes i uliva se u Bosnu niže Dogloda. Ubrzanom gradnjom formirana su naselja Mojmilo i Dobrinja, koja su prvobitno mogla udomiti privremene stanovnike u funkciji olimpijskog sela, da bi kasnije ti kapaciteti postali domovi Sarajlija. Mojmilo je namjenski bilo građeno za potrebe Olimpijade  - "Olimpijsko selo". Na Dobrinji su živjeli novinari i drugo službeno osoblje za vrijeme Olimpijade. Kad je završena Olimpijada, stanovi su dodijeljeni radnom narodu Sarajeva. Mnogi ljudi iz centra grada su tada došli na Dobrinju i Mojmilo.

ŠIROKAČA

Ulica Derviša Numića, poznatija kao Širokača, dobila je naziv vjerovatno zbog prirodne širine gornje dionice, koja je činila neku vrstu trga. Širokača potiče još iz srednjeg stoljeća i predstavlja jednu od najstarih saobraćajnica u gradu. Naziv ulice se često mijenjao, a naziv "Za Beglukom" datira iz 1950. godine, što je imalo poseban historijski značaj, s obzirom da je u neposrednoj blizini bio stari Begluk-saraj, mjesto bosanskih sandžak begova i valija.

SEDRENIK

Kao seoski put prostor ulice Sedrenik postojao je još u osmanskom periodu, a u doba Austro Ugarske taj put je proširen i iz strateških razloga uređen za potrebe kolskog saobraćaja. Cijeli taj prostor poznat je po tom toponimu. Po prvi put taj naziv se spominje 1682. godine kao „Sedrenika“, a sam narod je koristio i naziv Sedrenik. Dobio je ime po jednom tamošnjem potoku koji se zvao Sedrenik. Inače niz sve padine Sarajeva slijevali su se razni potoci. Potok Sedrenik ulijevao se u potok Ramića banje, koja se nalazila u tom kraju ispod same ulice Sedrenik. Potok Sedrenik je dobio ime po sedra kamenu. Sedra kamen se koristio za grdanju, jer je veoma pogodan za oblikovanje. Status ulice, dobila je 1921. te naziv Sedrenik je od tada zvanični naziv.

LOGAVINA

Prijašnji naziv Logavine mahale bio je ulica "Kaukčije Abdulah efendije" po hadži hafizu Abdullahu efendiji Kaukčiji, imamom Gazi Husrev-begove džamije i muderisom istoimene medrese. On je bio jedan od tri gazije koje su vodile neravnopravnu borbu protiv Okupatorske vojske predvođene Hrvatom baronom Josipom Filipovićem i pretrpili su ogromne gubitke, te bili potpuno razbijeni po prelasku bosanske granice, tako da su se morali pregrupisati i udvostručiti broj vojnika (sa preko četrdeset na devedeset hiljada). U ponovljenom naletu, kada je ranjen i Hadži Lojo (hadžija hafiz Salih Vilajetović imam džamije u Logavijinoj mahali, poznatiji u narodu kao hadži Lojo), uspjeli su poraziti ustanike i doći do Sarajeva gdje su se suočili sa otporom svih njegovih građana Bošnjaka pa čak i žena i djece koji su na sve načine pomagali braniocima između ostalog, gađajući, u svojoj nemoći, kamenjem „švabe“ i sa munare Ali–pašine džamije. Svjedoci su pričali da su te žene i djecu austrijski vojnici po završetku bitke bacali, a prije pada na zemlju drugi dočekivali na bajonete (vojničke noževe) nataknute na vrhove pušaka. Među uhvaćenim braniteljima bili su i sedam braće Mulića.

Sarajevo uistinu pruža mnogo. Što pokazuju i mišljenja mnogih bitnih ličnosti. Naime, Ivo Andrić jedne prilike je kazao: "U koje god doba dana i sa koga god uzvišenja bacite pogled na Sarajevo, vi uvijek i nehotice pomislite isto. To je grad, grad koji dotrajava i umire i u isto vrijeme se rađa i preobražava. Danas, grad naših najljepših težnji i napora i najsmjelijih želja i nada." Dok je Terrence Howard, glumac, rekao: "Sarajlije su uradile nešto divno.Uzeli su velike čahure, s iste one municije kojom su gađani u ratu, na njima su izrezbarili sliku Sarajeva kakvo je bilo nekad, ispolirali ih i sad ih prodaju. Kupio sam ih puno. To je najljepši primjer kako možemo prevazići ono što nam se dogodi."

Jer ipak "U Sarajevu sve ima svoju priču i u Sarajevu ništa nije slučajno.“ - Nedžad Begović, režiser.

Piše: Aljukić E.

Izvor: 
BNN.BA