Bosanac Naim Logić za BNN: Kako sam neprohodnim džunglama i zonama smrti osvojio najviše vrhove svijeta

Rođeni Sarajlija sa adresom u Arizoni

Bosanac Naim Logić za BNN: Kako sam neprohodnim džunglama i zonama smrti osvojio najviše vrhove svijeta

25.05.2018 - 11:11
Intervjui

Naim Logić, Bosanac u Americi, doktor elektrotehničkih nauka i alpinista, osvojio je najviše planinske vrhove svih sedam kontitenata i prvi je Bosanac kojem je to uspjelo.

Ovaj rođeni Sarajlija sa adresom u Phoenixu u Arizoni u intervjuu za BNN.BA ispričao je na koji način se u njemu probudila želja da osvoji najviše 'krovove' svijeta i na njima razvije zastavu BiH, kako izgledaju nepregledna planinska prostranstva i neprohodni putevi kojima je prošao te zašto je upravo planina - učiteljica života.

BNN.BA: Kako biste ukratko napisali svoju biografiju. Znamo da ste rođeni Bosanac - kako ste se našli u Americi, doktor ste elektrotehnike, a planinar - kako se to dvoje nadopunjuju i kako ste se uopće počeli baviti osvajanjem planinskih vrhova?

Logić: Da, po rođenju sam Sarajlija, uostalom kao i moji roditelji, supruga i kćerka. Početkom agresije na našu domovinu uspio sam svoje najmilije posljednjim vozom poslati van Sarajeva. Nakon toga, dugo vremena nisam znao ni gdje su ni kako su. Imam tetku u Arizoni i nakon gotovo tri godine uspjeli smo se tamo naći.

Doktorat u Sarajevu (ETF Lukavica) mi je uništen (nisam stigao odbraniti doktorat) pa sam doktorirao na ASU (Arizona State University). Autor sam dvije stručne knjige, dva US patenta i profesionalni elektro-inžinjer. Da bi se postigli ovakvi rezultati potrebno je zaista naporno raditi, a tu priroda i planina značajno pomažu – potrebno je samo naći pravilan balans između rada u struci (intelektualnog rada) i boravka u planini.

U planini ja se relaksiram, pročistim pluća i mozak svježim planinskim zrakom, 'napunim svoje baterije' i na posao se vraćam pun radnog elana i energije. U planini se razvija i kreativnost tako da povratkom na radno mjesto čovjek postaje i znatno efikasniji otkrivajući nova, efektna i originalna rješenja (potrebno za doktorat , patente,...). Poznato je da čestim boravkom u prirodi i planini čovjek neosjetno poprima njene osobine kao što su postojanost, smirenost, pravednost, poštenje, samokontrola, samopouzdanje i vjera u vlastite snage i mogućnosti i time izgrađuje pozitivne crte svog karaktera.

Konačno, na planini čovjek svoje životne probleme može vidjeti i 'iz drugog ugla' i tako razlučujući šta je više, a šta manje važno u životu spoznati pravu mjeru života. Dakle, planina je prava učiteljica života.

Planinarstvom se bavim više od 60 godina, a alpinizmom i visokogorstvom preko 40 godina i oni su zaista, jednostavno dio mog života. U Americi sam se nakon dugog vremena povezao sa svojim prijateljima iz planine iz Bosne. Uželjeli smo se zajedničkih tura i odlučili da zajedno odemo u ‘obližnju’ Južnu Ameriku na njihovu najvišu planinu - Akonkagvu. Bila je to po mnogo čemu nezaboravna tura. Ono što me je naročito zaintrigiralo je “7 Summits Challenge” o kome su dole gotovo svi planinari pričali. Radilo se o izazovu da se izađe na najviše vrhove svih 7 kontinenata svijeta. Probudili su i u meni klicu radoznalosti… i tako sam se i ja zainteresovao za ovaj zahtjevan projekat.

Rongbuk manastir – najvisočiji (4.980m) stalno nastanjeni vjerski objekat na svijetu

BNN.BA: Pohodili ste najviše vrhove svih sedam kontinenata. Prvi ste Bosanac kojem je to uspjelo i spadate među 400 ljudi kojima je to ikada uspjelo. O kojim vrhovima je riječ, kakvi su ti pohodi bili te koji od njih je bio najteži?

Hronološki je to izgledalo ovako:

1. Aconcagua, Argentina – 6.962m  (27. dec 2005.)

Spomenuh već - Izuzetno zahtijevna planina – najviša planina svijeta izvan Himalaja. Može se desiti da se na vrh izađe bez snijega, što mnoge i zavara te krenu nedovoljno spremni. Sjećam se izuzetno snažnih, hladnih i prodornih vjetrova te strmih, napornih sipara u kuloarima u pristupu vrhu iznad Kanalete.

2. Kilimanjaro, Africa – 5.896m (2. aug 2008.)

Planina za svačije ukuse. Nudi sve: od Safarija u njenom podnožju do snježnih glečera na vrhu, ali zbog globalnog zagrijavanja pitanje je do kada će biti snijega na ‘krovu Afrike’.

3. Elbrus, Russia – 5.642m (15. jul 2010.)

Najviša planina Evrope u gorju Kavkaza sa veoma nestabilnim vremenom. Razlog su dva velika izvora vlage u blizini: Kaspijsko jezero na istoku i Crno more na zapadu. Na vrh sam izašao i spustio se na skijama.

4. Denali, Alaska – 6.194m (7. jul 2011.)

Surova planina sa vrlo nestabilnim vremenom. Najvišu planinu Sjeverne Amerike morate ispenjati barem dva puta zbog specifične tehnike prenosa tereta i šatora za logore. Sjećam se da sam izgubio 5,5 kg na težini – najviše od svih ovdje pobrojanih planina. Izašao sam i spustio se na skijama.

5. Everest, Nepal – 8.850m (19. maj 2012.)

Najviša planina Azije i svijeta. O kakvim ekstremnim uslovima se radi biće jasnije ako se zna da je na vrhu raspoloživo manje od trećine (31%) kisika u poređenju sa normalnim uslovima. Naravno i uspon na Everest je najteži, ali ne puno teži od onih na Akonkagvu i Denali.

6. Carstensz Pyramid, Indonesia - New Guinea – 4.884m (20. nov 2013.)

Pristup najvišoj planini Austraazije smatra se najtežom planinarskom stazom na svijetu. Šest dana u pristupu i pet dana u povratku kroz teško prohodnu džunglu Papue nikada neću zaboraviti.

7. Vinson, Antarctica – 4.897m (7. jan 2015.)

Sedmi kontinent i njegova najviša planina ostavljaju čovjeka bez teksta. Sve je toliko nevjerovatno, nikad viđeno, nezamislivo i konačno… teško za opisati. To jednostavno treba vidjeti i doživjeti.

Doduše, izašao sam i na još dvije planine koje neki smatraju da bi se mogle svrstati u ovu kategoriju:

- Mt. Blanc, France/Italy – 48.10m – jula 1978. godine

- Mt. Kosciuszko, Australia – 2.228m – 1. decembra 2013. Godine.

Everest sa Pumori

BNN.BA: Kako objašnjavate tu povezanost fizičke i mentalne snage koja je neophodna za Vaša planinska osvajanja?

Za postizanje određenih rezultata u planini nije dovoljno biti samo fizički jak, nego je potrebno biti i mentalno jak i stabilan. Što je planina viša to je mentalna snaga sve važnija od fizičke. Za ovako ekstremne planine čak bi se moglo reći da je mentalna snaga dominantna I presudna. Sa njenim glavnim komponentama treba se roditi, ali se ona može unaprijediti iskustvom (čestim odlaskom u planine) i postupnim pristupima sve višim i višim planinama.

A ako govorimo o najvišim planinama svijeta iznad 7.000 i 8.000 metara onda treba imati i odgovarajući genetski kod koji će vam omogućiti da preživite neljudske uslove koji vladaju u ‘Zoni smrti’. Ja to volim reći: Trebate dobro odabrati roditelje.

U kuhinji Geshe Lame u starom Pangbocheu (4.050m = 13,287ft) bure Jugoslovenske Everest Ekspedicije iz 1979. se još uvijek koristi.

BNN.BA: Kako je na Mount Everestu i opišite nam tu 'zonu smrti' na tom planinskom vrhu? Vama je to uspjelo u 60. godini života, a mnogima je takav uspon bio i koban.

Ljudski rod dugoročno ne može opstati iznad 20.000 stopa ili 6.100 metara i visine iznad toga mogu se smatrati Zonom smrti. Ipak, uvriježeno je da se tako nazivaju visine iznad 8.000 metara jer se gore može umrijeti u roku od jednog dana, najčešće od HACE ili HAPE (moždani ili plućni edem).

To su zaista krajnje ekstremni i neljudski uslovi:

- san i java se nejasno prepliću – čovjeku nije jasno je li sanja ili je budan,

- smrzotine i opekotine teško se razlikuju,

- između smijeha i suza je samo tanka nit, i konačno

- život i smrt su tako bliski!

Do sada je na Everestu svoj život ostavilo preko 290 ljudi  - penjačka sezona ove godine traje još desetak dana i konačan broj se još ne zna.

BNN.BA: Koliko često posjećujete BiH iako Vas je vihor rata '90-tih odveo daleko? Kako ovdje provodite svoje vrijeme?

Vrlo rado posjećujem Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu i činim to kada god imam malo slobodnog vremena. Tom prilikom posjećujem svoju mnogobrojnu rodbinu i prijatelje i vrijeme mi zaista vrlo brzo prođe. Nikad ga dosta. Volim i zaviriti u mnoge kutke moje domovine i vidjeti kako su se promijenili od moje posljednje posjete.

Denali BC

BNN.BA: Na koji način biste podstakli i motivisali i druge da se bave planinarstvom? Šta Vas inspiriše budući da je Vaša fascinantna biografija poput putopisa. Vidjeli ste mjesta za koja mnogi ne znaju ni da postoje, da li je taj istraživački duh ono što Vas tjera naprijed.

Spomenuh već neke koristi i prednosti bavljenja planinarstvom. Svakodnevni život postaje sve brži i vodi nas u jedno stanje donedavno nepoznato – stanje napetosti i stresa koje je uzročnik začuđujuće puno bolesti. Boravak u prirodi i planinarstvo je nasušna potreba današnjeg čovjeka željnog izbavljenja iz gradske verve i psihičke napetosti savremenog života. Mnogi su pravilno uočili da fizička aktivnost dovodi do psihičke relaksacije, bistri um i stvara osjećaj sreće. Ako se uz to ta aktivnost obavlja u prirodi i planini na čistom zraku uz cvrkut ptica i huk planinskih potoka, svi pobrojani pozitivni efekti se još multipliciraju. Mislim da su toga mnogi sve više svjesni.

Dodatna motivacija za bavljenje planinarstvom je i ljepota planinskih vrhova. Fasciniran njihovom elegancijom ja sam tako izašao i na, po mnogima, najljepše vrhove: Evrope – Matterhorn (4.478m – 1978 god), Južne Amerike - Alpamayo (5.947m – 1986 god), Azije – Ama Dablam (6.962m – 2007 god),…

Ama Dablam visok 6.962 metra

Međutim, na vrh planine se ne može ‘pasti sa neba’.

Planini se na neki način mora pristupiti i sa nje se vratiti i ta putovanja predstavljaju posebnu draž. Čak šta više, utisci sa takvih putovanja ostaju duže u čovjeku nego utisci sa vrha planine. Tokom putovanja, uvidjevši kako ljudi žive u drugim dijelovima svijeta, kakva je njihova kultura i običaji, čovjek se dodatno obrazuje i proširuje svoje vidike. Čak bi se moglo reći da  izlaskom na vrhove planina čovjek zadovoljava svoj ego, a putovanjima do i sa planine zadovoljava svoju dušu.

Planina je stil i način mog života i skladno se upotpunjuje sa mojom strukom i istraživačkim radom. Neki misle da ove aktivnosti ‘ne idu’ jedna sa drugom, ali sam ih ja svojim postignućima na oba polja demantovao. Mislim čak da imaju i dosta zajedničkog:

- za slična postignuća bitna karakteristika čovjekovog karaktera treba da bude radoznalost. Usudio bih se reći da je radoznalost definisala cijeli moj život: od obrazovanja i naučno-istrazivačkog rada do aktivnosti u planini.

- u obje ove aktivnosti: alpinizam i visoki napon ‘jednom se griješi’ (moje usmjerenje u elektrotehnici je tzv ‘jaka struja’ i visoki naponi).

- stoga se u pristupu projektima u obje aktivnosti mora biti naglašeno studiozan: ne smije se potkrasti niti jedna greška!

Na vrhu Antarktika

BNN.BA: Imate li neostvarene i neosvojive vrhove, šta biste voljeli posjetiti i doživjeti?

Neosvojivih vrhova ima neizmjerno puno. Evo još jedne paralele između ovih mojih dviju aktivnosti:

- Što se penješ na viši vrh, vidiš sve veće prostranstvo i više vrhova koji trebaju biti istraženi.

- Potpuna analogija vlada u nauci: što više znanja stičes to sve više spoznaješ koliko ustvari još toga ne znaš!

Khumbu dolina u pristupu Everestu. U sredini je Ama Dablam (6.856m = 22,493ft), a lijevo od njega Lhotse (8.516m = 27,940ft) i proviruje Mt Everest (8.850m = 29,035ft)

Na kraju, volio bih dodati jos dvije stvari:

Jedna je apel da se pravilno obhodimo sa prirodom i izbjegavamo razna zagađenja i sve aktivnosti koje mogu nauditi prirodi. Budimo svjesni da Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, nego smo je posudili od svoje djece.

A druga je da se naučimo čuvati vlastito zdravlje u planini. U svakoj svojoj aktivnosti, ma kako naporna, intenzivna i ekstremna bila nastojmo ne preći granicu koja znači narušavanje zdravlja. Niti jedna planina nije vrijedna gubitka niti jednog vašeg prsta (smrzavanjem), a kamoli života.

Što se tiče budućih planova i ciljeva, nemam nekih određenih planova... Najvažnije je da zdravlje još uvijek 'sluša'... a za planove ćemo vidjeti.

Izvor: 
BNN.BA