Čustović: U mom svijetu granica je samo ljudska želja, volja i zakon fizike!

U intervjuu za BNN.BA o svom životnom putu i dostignućima Edhem (Eddie) Čustović

Čustović: U mom svijetu granica je samo ljudska želja, volja i zakon fizike!

18.04.2017 - 13:43
Intervjui

Posve interesantna priča veže za život Edhema (Eddie) Čustovića koji u razgovoru za BNN.BA otkriva svoj životni put od ranog djetinjstva, pa sve do izvanrednih dostignuća koje ovaj mladi profesionalac niže. Život nas vodi samo njemu znanim putevima, predan rad i upornost ka uspjehu, a život bez granica do neprocjenjivih iskustava... 

Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA

BNN.BA: Za Vaš odlazak iz rodnog grada (Tuzle) veže se nesvakidašnja priča. Vaš otac je takoreći protjeran iz sopstvenog grada, bio je primoran da napusti svoju svoju zemlju zajedno sa porodicom. O čemu se tu, zapravo, radilo? Možete li nam ukratko ispričati i reći kako danas, kao odrastao čovjek gledate na to što Vam se dešavalo?

Čustović: Godine 1991. situacija u bivšoj Jugoslaviji je već bila napeta. Dobro se sjećam da sam slabo viđao mog oca, ali nisam razumio zašto. Moj otac je bio doktor (pedijatar), bio je vrlo društven, ljudi u Tuzli i okolini su ga jako voljeli i poštovali. Bio sam sretno dijete i tek sam upisao prvi razred osnovne škole kada je naš svijet izmijenjen. U Hrvatskoj je već počeo rat i Jugoslovenska narodna armija (JNA) je redovno kupila rezerviste, ali malo je ko znao gdje idu. TV kuće nisu izvještavale kako je zapravo bilo, jer su bile pod kontrolom ljudi koji nisu željeli da se to zna. Moj otac je bio svjestan sta se dešavalo u Hrvatskoj, bio je dovoljno upućen u politiku i strogo se protivio sukobima. Mi smo živjeli u Tuzli, ali smo imali vikendicu na jezeru Modrac. Jednu noć u kasna doba su nam neki ljudi zakucali na vratima i otac je otišao sa njima. Bili smo svi zabrinuti jer nije ništa govorio kad je otišao. Kasnije sam saznao da je zajedno sa još trojicom napravio pobunu na aerodromu Dubrave. Te noći mu je zaprijetio pištoljem general Dubajić, jer je ubijedio par hiljada rezervista da ne idu u Hrvatsku na takozvane “vježbe”, zapravo - ratište. Sutradan je masa rezervista pred vladom bacila oružje u znaku protesta da idu u Hrvatsku, a moj otac je zvanično proglašen neprijateljem Jugoslavije uz svoje kolege. Taj trenutak je promijenio moj cijeli život.

Moj otac je par dana kasnije morao da pobjegne van Jugoslavije. Neki su ga savjetovali da ostane da se preda JNA, a drugi da napusti zemlju, jer je vladala takva politička klima da je bilo upitno da li bi se ikada vratio iz vojnog zatvora. Prijatelj naše porodice Adil Zulfikarpašić koji je živio u Cirihu, u Švicarskoj, primio je tada moga oca. Zatim, u potrazi za njim (mojim ocem), javljeno nam je da je JNA bila spremna da iskoristi moju mamu, mene i mog mlađeg brata da bi ucijenila mog oca da se vrati. Mama i brat su ubrzo nakog toga napustili Bosnu i Hercegovinu, potom se pridružili tati. Ne sluteći da će situacija postati sve opasnija, ja sam ostao sa nenom i dedom u Tuzli gdje sam nastavio da idem u prvi razred. Ali, situacija se pogoršala i moji roditelji se više nisu mogli vratiti u zemlju u kojoj je trajao rat. Naravno, više ni za mene nije bilo bezbjedno da ostanem u Tuzli, te je tako jedino rješenje bilo da me djed prokrijumčari iz Bosne u Švicarsku, što se i desilo.

Kada pogledam na sve to što se tada dogodilo, mogu reći da imam pomiješana osjećanja, jer preko noći se može desiti da ti sve lijepo krene nizbro. Malo mi zvuči nevjerovatno šta smo sve prošli i šta su sve ljudi prošli u tom periodu. I zaista, moramo raditi na tome da se nikada ne ponovi ono što se događalo u bivšoj Jugoslaviji tokom 90-ih.

BNN.BA: Je li istina da je domovinu nemoguće zaboraviti, te da se „svoj svome“ uvijek vraća, na ovaj ili onaj način? Je li se to u Vašem ličnom primjeru dokazalo?  - Bez obzira na to što ste otišli mladi iz Bosne i Hercegovine i u tako teškim okolnostima, da li ste se (možda) osjećali kao stranac u tuđoj zemlji? Je li Vam nedostajala Vaša domovina?

Čustović: Bosnu i Hercegovinu sam napustio sa sedam godina, ali nikada nisam zaboravio svoje porijeklo. Uvijek je nosim u srcu. Ponosan sam Bosanac i Hercegovac i aktivno radim na tome da predstavim naše ljude i našu državu na što bolji način. Teško je objasniti nekom anglo-skasonu u Australiji, zašto nakon toliko godina gajim takvu ljubav prema rodnom kraju, ali ona postoji i uvijek će biti tu. Ja sam državljanin BiH. Često sam u posjeti. U zadnje dvije godine sam bio u posjeti sedam puta. Možda to ne zvuči značajno, ali kada živite u Australiji i imate posao kao moj, onda je to velika stvar. Ideja da pomognem mladima u BiH postoji već više od deset godina. Dosta sam maštao da ću biti u prilici da češće budem u BiH, da pružim pomoć mladima i dam doprinos svojoj domovini. Vidio sam priliku da kroz moje iskustvo u Australiji i kroz moja putovanja širom svijeta mogu da prenesem to znanje na mlade u BiH. Nije potrebno da budete stari sa velikim bogatsvom da pomognete ljudima. Potreban je razum, nesebičnost i volja da napravite neku pozitivnu promjenu. U Australiji se nisam osjećao kao stranac, jer je ovo istinska multi-etnička država. Međutim, nostalgija je čudna stvar. Vrlo sam emotivno vezan za Bosnu i Hercegovinu.

BNN.BA: Kasnije, kao poziv, stručno usavršavanje birate inženjering? Zašto baš ovaj poziv?

Čustović: Još kao mali bio sam puno radoznao i željan znanja. Sjećam se ljetovanja na Jadranskom moru i da se kasno navečer puštala emisija „Zvjezdane staze“. Za neku djecu je to bilo dosadno, ali za mene je to bila naučna fantastika koja je probudila moju maštu. Po kući sam rastavljao igračke i ostale predmete pokušavajući da saznam kako oni ustvari funkcioniraju. U našoj kući u Tuzli bilo je jako puno knjiga koje sam stalno listao i čitao, a pošto je moja nena bila nastavnica matematike odatle se stvorila ljubav za brojeve i tehnologiju koja me fascinirala. Nikada nije bilo velikih pitanja čime ću se baviti, ili medicina ili inženjering. Na kraju sam izabrao inženjering jer sam smatrao da tu mogu da dam najveći doprinos čovječanstvu. Nikad nisam želio da budem dio mase i uvijek sam se trudio da se izdvojim od ostalih, a u ovom slučaju znanjem.

BNN.BA: Šta je tajna vašeg uspjeha, danas? Razmijemo da je to podrška porodice, predan rad, zalaganje, jedan konstantan proces rada na sebi. Ipak, činjenica je da nam nerijetko ponestane energije. Gdje Vi crpite energiju zarad novih dotignuća? Šta je Vaša motivacija?

Čustović: Ne postoji tajna. Jednostavno upornost, rad, rad i po treći put rad. Ne smatram se nekim izuzetkom ili da sam genije, ali, ono što me možda izdvaja je to da sam spreman na izazove. Volim nove izazove, prilike gdje mogu da se dokažem. Preuzimam odgovornosti gdje drugi izbjegavaju jer je rizično. U svakom projektu, istraživanju, a naravno i dijelovima vašeg života ima pada i podviga. Svako zna proslaviti pobjedu, ali slabo ko zna podnijeti poraz ili neku vrstu negativnog ishoda. Iz svake svoje greške i poraza učim. Učim da se nebi ponovilo i ne dozvoljavam da me to spriječava da dođem do onoga što želim. Mene motivira želja da se dokažem da mogu da se izborim, te da dokažem da je sve moguće kada se posvetite.

BNN.BA: Inovaciju ističete kao nešto što Vas je izdvojilo u poslovnom svijetu, okruženju. Šta biste izdvojili kao najuspješniji projekat koji ste uspješno realizovali?

Čustović: Moji radovi i inovacije su inspirisane potrebom da olaksam život čovječanstvu, direktno i indirektno. Svi moji projekti su pokrenuti na osnovu slušanja stručnjaka iz drugih oblasti i naravno običnih ljudi koji se suočavaju sa raznim poteškoćama u svom životu. Do sad sam imao čast i priliku da radim na dosta značajnih svjetskih projekata, ali daleko najveći i najuspješniji do sada jeste TIGER-3 Radarski sistem. Ovaj projekat je od samog početka bio strašno komplikovan za izvesti i radili smo sa vrlo malim grantom od 1.7 milliona australskih dolara. Možda to zvuči kao velika cifra, ali su slični vojni radarski sistemi ovoga tipa deset do dvadeset puta skuplji i isključivo se koriste za vojnu upotrebu. Uspjeli smo da razvijemo prvi digitalni radarski sistem visoke frekvenzije za istraživanje atmosfere. U 2014.godini smo za ovaj projekat osvojili nagradu u državi Viktoriji za najinovativniji projekat u toj godini. Te iste godine smo nominovani za istu nagradu, ali na nivou Australije gdje smo uz naše iznenađenje također osvojili nagradu. Ovo je strašno značajan rezultat, jer smo u konkureniciji imali projekte koji su imali budžete preko milijardu australskih dolara. Ovaj projekat mi je vjetar u leđa i dokazaju da je, kao što sam to i rekao, zaista, sve moguće.

BNN.BA: Planirate osnovati kompaniju u Bosni i Hercegovini? Da li je u pitanju Istraživački laboratorij i koji su Vaši trenutni angažmani?

Čustović: Mogu Vam reći da smo u Sarajevu pokrenuli kopiju mog labritorijuma “La Trobe Innovation & Entrepreneurship Foundry (LIEF)” u obliku kompanije LIEF Lab doo. To je ustvari naučno istrazivacki lab koji igra veliku ulogu u poslovanju sa kompanijama u BiH i van nje. Lab je multidisciplinarni tako da surađuje sa stručnjacima iz svih oblasti. Bavi se komercijalnim projektima i omogućava mladim ljudima da rade sa mojom ekipom iz Australije. Direktno su povezani i imamo veliku prednost jer ekipa u Australiji i Bosni i Hercegovini mogu da zajedno radne skoro 24 sata, dok jedni rade drugi spavaju itd.. Studenti koji budu stipendisani od fondacije automatski imaju radnu praksu u ovom labu. Želim da omogućim ljudima u BiH da osvajaju velike EU i non EU projekte na osonovu mog brenda, ali da se kasnije osamostale i razviju potencijal talentovanih inženjera i informatičara u BiH. LIEF lab je baziran na Internacionalnom Burch Univerzitetu, ali pristup opremi i labu je dozvoljen svim studentima i mladima širom BiH. Prof.Dejan Jokić predvodi moj tim u Sarajevu i otvoreni smo za saradnju sa svima.

BNN.BA: Govorili ste kako će organizacija kongresa IEEE Student and Young Professional Congress BiH 2016 (IEEE SYPC BiH 2016) u Sarajevu pod nazivom Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost, „stvoriti moćnu mrežu poduzetnika koji će biti mentori studentima koji imaju potencijal da postanu inovatori i poduzetnici u BiH.“ Kako ste zadovoljni rezultatima, radom, angažmanom kako mladih ljudi, studenata, tako i Vaših poslovnih partnera?

Čustović: Kongres je postigao dosta toga i navest cu vam par bitnih stvari. Naziv ovog kongresa “Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost“ i sam govori o potrebi da se mladim ljudima, studentima u Bosni i Hercegovini pruži uvid u razne mogućnosti  i prilike koje postoje u najvećoj svjetskoj profesionalnoj organizaciji, IEEE. Da se izvuku iz trenutnog limitiranog, letargičnog stanja, da razmišljaju o novim idejama i da su upravo oni sami nezaobilazan faktor i pokretačka snaga promjena koje se mogu i trebaju desiti. Profesionalni i društveni networking je od krucijalnog značaja. Kroz razne radionice i predavanja oni stvaraju nova poznanstva, brišu etničke granice i povezuju se industrijom u BiH i širom svijeta jer tehnologija nema granice, a najveći dokaz tome je IEEE. Kongres je podigao nadu mladima da kroz nas proces mogu da stvaraju sebi radna mjesta. Samozapošljavanje je vrlo popularno u ekonomsko razvijenim državama, želimo da stvorimo isti ekosistem u BiH.

Pokrenuli smo proces saradnje između univerziteta i fakulteta u Bosni i Hercegovini koji su vezani za inženjering i informatiku. Studenti su vrlo aktivni i nakon kongresa sarađuju na raznim projektima. Uspostavili smo saradnju izmedju IEEE, najveće profesionalne organizacije u svijetu sa lokalnom organizacijom "Projekat zapošljavanja mladih" – "Youth Employment Project" koji podržava Švicarska ambasada u BiH. Ova saradnja je vrlo značajna, jer smo definisali cijeli proces edukacije, investiranja, inkubacije i pokretanja biznisa baziranih na inovacijama koji mladi smisle. Prva faza ovoga procesa je obuka mentora (profesora, docenta itd.) i studenata na temu 'Od ideje do inovacije'. Sadržaj ove obuke je baziran na predmetu koji ja predajem na La Trobe Univerzitetu u Australiju. Sarađivali smo sa Stanford University Design School da bi stvorili materijal koji je potreban inženjerima i informatičarima da razmišljaju kao dizajneri i inovatori. Studenti rade na projektima/inovacijama tri mjeseca, gdje potom predstavljaju svoje inovacije na samom kongresu. Žiri od svjetskih stručnjaka i investitora ocjenjuje njihove inovacije na osonovu čega IEEE, YEP i ja lično ulažemo tehničku i finansijsku podršku. Inovacije koje su procjenjene da imaju veliki potencijal ulaze u dalju obuku sa biznis stručnjacima u BiH.

Nakon 2016.godine, šest od trinaest inovacija koje su bile predstavljenje na Kongresu su ušle u dalju fazu. Ono što Vam mogu otkriti jeste da je ekipa iz Banja Luke naš prvi uspjeh, jer su pokrenuli start-up, Dev Studio. Prošle sedmice sam bio u Banjoj Luci gdje sam bio oduševljen sa onim što je ova ekipa postigla u kratkom periodu nakon Kongresa. Također, tim sa ETF Sarajevo je predstavilo svoj projekat “Feel the space” koji će pomagati slabovidnim osobama da mogu da se kreću bez problema. Ta ideja je nedavno podržana od Mozaik fondacije za dalji razvoj. Još pet ideja sa Kongresa su trenutno u pripremnom procesu inkubatora.

BNN.BA: Koji su Vaši dalji ciljevi u vezi sa Kongresom?

Čustović: Vjerujem da ćemo do kraja godine imati još barem jedan, ako ne i više „start-up“ biznisa na osnovu onoga što je predstavljeno na Kongresu 2016.godine. 

Cilj nam je da ovaj Kongres bude održan svake godine u BiH. U 2017.godini Kongres će biti održan na Internacionalnom Burch Univerzitetu od 1. do 4. decembra. Na ovom Kongresu očekujemo duplo veće učešće i mnogo više dobrih inovacija koje će biti podržane od stranih i domaćih investitora. Vež smo u pregovorima sa Banja Lukom, Tuzlom i Mostarom da budu domaćini 2018. i 2019. godine.

I zaista, kada čujemo sve ovo, svi učesnici, mentori i naši saradnici moraju biti ponosni na Kongres 2016.godine, jer je bio toliko uspješan da IEEE želi da prekopira ovaj model rada u još dvije države koje imaju nizak GDP. Kroz taj potez IEEE pokazuje da je vrlo zainteresovan za poduzetništvo i pružanje novih prilika mladim ljudima.

BNN.BA: U konačnici možemo reći da ste sa trideset dvije godine mnogo toga postigli. No, koji je Vaš krajnji životni cilj? Dokle je moguće pratiti put profesionalnog usavršavanja, ima li granica uopće?

Čustović: Mnogo sam postigao i mnogo žrtvovao da doguram dokle jesam. Mnogo toga sam se morao odreći za trideset dvije godine života. Privatni život je u zadnjih pet godina najviše nastradao, jer slabo se stigenem družiti sa ljudima van moje struke. Moj životni cilj je da unaprijedim čovječanstvo kroz razvoj tehnologije, da omogućim pristup zdravstvenim sistemima i tehnologijama, ljudima koji trenutno to nemaju, te da dam doprinos u rješavanju problema svijetske gladi. Također, jedan od mojih životnih ciljeva je da sve to što radim ima uticaj i na moju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Želim da zajedno sa drugim uticajnim ljudima izgradim modernu evropsku državu; državu u kojoj će svako imati ista prava, državu u kojoj će se konkurisati za poslove na osnovu znanja, a ne na osnovu poznanika, državu u kojoj će svi građani živjeti u miru i naravno državu u kojoj će mladi ljudi imati svijetlu budućnost. Pored mojih profesionalnih životnih ciljeva, imam i veliku želju da osnujem svoju porodicu i da prenesem svoje znanje i vrijednosti na slijedeću generaciju Čustovica. Granica? U mom svijetu granice ne postoje. Granica je samo ljudska želja, volja i zakon fizike!

BNN.BA: Je li Vam važnija ekonomska moć ili stručno usavršavanje? Može li to dvoje jedno bez drugog u savremenom svijetu?

Čustović: Obje stvari su jako bitne, ali i mogu jedno bez drugog. Većina naučnika ide za stručnim usavršavanjem i ne obraća pažnju na ekonomsku moć. Jednostavno vole svoj posao, uživaju u radu, otkrivanju nove stvari. Njihovo bogatstvo je broj radova objavljenih, priznanja svjetskih organizacija itd.. Međutim, nauka i stručno usavršavanje je skup hobi, ako ga već tako smatrate. Potrebna vam je ekonomska moć da bi se bavili svjetski relevantnom naukom. Neko vas mora finansirati ili morate sami sebe. Kada vas neko finansira onda ste pod uticajem te organizacije i morate da radite u skladu sa ciljevima te organizacije. Za mene lično, ekonomska moć je bitna, ne iz razloga što želim da imam sve na svijetu, već što želim da pomognem drugima koji nisu u mogućnosti da pomognu sebi. Svojim radom i zalaganjem sam to dokazao - da bi bili uspješan filantropista morate također biti uspješan biznismen.

BNN.BA: Za kraj nam recite, šta smatrate najvećim životnim vrijednostima?

Čustović: Ljubav prema porodici i dragocjeno vrijeme provedeno sa onima koje volite. Naravno, poštovanje prema svim ljudima i svjetki mir. Veliki sam borac za ljudsku ravnopravnost i smatram da je najveća životna vrijednost ljubav koju svi posjedujemo, ali često zaboravimo da je iskažemo jedni prema drugima. 

Izvor: 
BNN.BA