(Ne)ozbiljna politika ili igra sa državom: Mogu li BiH spašavati voditelji, glumci, bokseri, golmani i košarkaši?

Država za igru ili igranje državom - Izbori 2018.godine

(Ne)ozbiljna politika ili igra sa državom: Mogu li BiH spašavati voditelji, glumci, bokseri, golmani i košarkaši?

21.07.2018 - 12:04
Kolumne

Bosna i Hercegovina nalazi se između napretka i nazatka, opstanka i nestanka, rata i mira. Njeni rušitelji i napadači dobro su organizovani i usmjereni na cilj destrukcije države. Oni koji brane ili "brane" BiH uglavnom nisu organizovani, izuzetno su razjedinjeni, nerijetko i nekompetentni za posao kojim se bave. Stranke na vlasti, tek formirani politički projekti, ali i one koje dolaze iz opozicionih statusa vrlo često na izborne liste kandiduju ličnosti koje, ipak, nisu u stanju da vode ozbiljnije procese u državi. Postavlja se pitanje zašto ih kandiduju i da li političke stranke zaista misle da glumci bokseri, košarkaši, pjevači, svirači, voditelji itd., mogu ozbiljno voditi državne poslove. Iskustvo je pokazalo da ne mogu, ali su i dalje na listama. Zašto? Igraju li se stranke sa državom i misle li da u teškim vremenima sudbinu države i građana treba prepustiti ljudima koji nikako ne znaju šta je državni sistem!?

Analiza BNN-a koja ja pred Vama govorit će o ovom fenomenu - igranja stranaka sa državom i, sa druge strane, igra glumaca, boksera, sportista u državnom sistemu. 

politika, izbori

Mirsad Abdagić zvani "Kike Budalike" višedecenijski je TV voditelj. Simpatičan djeci, drag roditeljima Abdagić decenijama uveseljava mlade generacije Sarajeva kojima pruža pregršt šala i zabave. Cijeli život u šarenim kombinezonima, kapama sa životinjskom šarom i veselim naočarima, Abdagić je dječija atrakcija koju će, od ove godine, njihovi roditelji morati pokušati shvatiti ozbiljno. Zašto?

Abdagić je kandidat jedne od novoformiranih stranaka za Opće Izbore 2018. godine. Šta Abdagić "nudi"? Kako i šta će govoriti svojim glasačima? Kako će ga, nakon više decenija šarenila, sada shvatiti ozbiljno? To je, pak Abdagićev posao. Ukoliko se dogodi da Abdagić postane član parlamenta za koji se kandidovao mogao bi, tek tada, shvatiti da "svijet nije lopta šarena" i da odluke o državi i sistemu neće biti lako donositi. Ali kako Abdagić nije izuzetak, već pravilo unutar raznih parlamenata, tako vjerujemo da će, ako uđe u parlament, Abdagić umjeti da pliva u sistemu koji sve više podsjeća na močvaru.

Penzionisani bokser Salko Zildžić i njegov kolega džudista Amel Mekić ovogodišnji su članovi lista - prvi SDA, drugi ispred stranke nastale od SDA. Zildžiću je to prva stranka, Mekiću jubilarna treća jer je ovaj, nekada vrhunski džudista, u međuvremenu postao izverzirani budžetlija koji mijenja stranke, zavisno-nezavisne pozicije unutar vijeća i skupština, uspiješno zapošljava članove porodice u vrhiunske budžetske institucije i sl. Ukoliko pređu prag skupština šta mogu uraditi Zildžić i Mekić? Za Mekića se već zna - ništa jer, osim za svoj ozbiljan napredak unutar budžetskih institucija, Mekić nije vičan politici niti kao govornik, niti kao poznavalc materije o kojoj je godinama "glasao".

Što se tiče Zildžića - on je već profitirao. Zaposlen u MUP-u Federacije BiH, Zildžić je naplatio, unaprijed reklo bi se, svoj politički angažman. Pored toga, predsjednik je SDA-ove omladine što je, ipak, loša poruka da u vrmenima kada bi Bošnjaci trebali maksimalno obrazovanje, omladinu u najjačoj bošnjačkoj stranci predvodi jedan, ipak, bokser.

I drugih sportista ne manjka. Razija Mujanović od države nije dobila ništa, iako je rijedak sportista koja je hvale vrijedna - ima rezultat. Kao političarka? Ostaje da se vidi, ali Mujanovićeva zaslužuje respekt kao ličnost koja će, ako uđe u parlament, vjerovatno svoj posao obavljati na vrhunskom nivou na kojem je igrala i košarku. Kandiat je stranke nastale razlazom unutar SDA što je čudan Mujanovićev izbor ako je angažmanom u politici željela promjene za društvo. Ipak, treba reći da Mujanovićeva nije političar, niti poznaje državni sistem što znači da će njeno djelovanje biti osuđeno na "šaptanje" ili "dobronamjerno savjetovanje".

Gotovo isti slučaj je i sa Enidom Tahirovićem, nekadašnjim rukometnim golmanom reprezentacije BiH, a danas kandidatom SDP-a.Tahirović se nikada nije bavio politikom, te ostaje bojazan da bi mogao biti (zlo)upotrijebljen u cilju ostvarenja određenih političkih ciljeva.

Kada su u pitanju glumci - njih, sigurno, ne fali na listama: Zana Marjanović je već četiri godina bila u Parlamentu FBIH. Bez rezultata ili ozbiljnije kativnosti. Ponovo je kandidat i, iako se radi o obrazovanoj osobi, od nje se ne može očekivati profesionalni politički angažman. Njen kolega Emir Hadžihafizbegović prekaljeni je SDA-ovac. Ova stranka ga je, svojeremeno, postavila na čelo ministarstva kulture KS a skoro i na mjesto direktora Kamernog teatra 55. Glumačke uspijehe ne možemo i nećemo ocijenjivati ali možemo reći da Hadžihafizbegović pripada svijetu izvan politike iako se njemu, očito, itekako sviđa biti u njenoj blizini.

Sve stranke koje su kandidovale ove i druge javne ličnosti odlično znaju da oni, zapravo, posao u politici ne znaju obavljati niti igrati ozbiljnu ulogu u procesima koji se tiču države. Stranke ih kandiduju da sakriju svoja medijski oštećena i uprljana lica iza sportskih, glkumačkih i drugih javnih biografija.

Kakvu korist od toga imaju fudbaleri, košarkaši, bokseri, glumci, voditelji koji pristaju biti marionete političkih stranaka? Pa imaju dobru platu, puno bolju nego je mogu imati u svojoj profesionalnoj branši. Također, imaju priliku da riješe mnoga statusna pitanja kako svoja tako i svoje porodice i iskoriste svoj mandat kako bi makar riješili jedno državno pitanje - ono svoje.

Država Bosna i Hercegovina ima, zaista, velikih problema i vrlo malo ljudi koji smiju i znaju da pokušavaju rješavati iste. Većina kandidata neće smijeti da govore, a kamo li da se suprostave ozbiljno teškim procesima u državi i oni to znaju već sada. Ne treba postavljati pitanje čemu onda ovakav pristup i igra stranaka i medijski eksponiranih kandidata - izbori u Bosni i Hercegovini odavno su cirkus u kojem je igra uvijek ista, samo klovnovi mijenjaju maske.

Redakcija BNN

Izvor: 
BNN.BA