Ohranović: Historijski arhiv Sarajevo vrijedno čuva blizu 11 kilometara arhivske građe

Direktor Historijskog arhiva Sarajevo, Fuad Ohranović za BNN

Ohranović: Historijski arhiv Sarajevo vrijedno čuva blizu 11 kilometara arhivske građe

06.03.2019 - 12:03
Intervjui

Historijski arhiv Sarajevo datira još od davne 1948. godine, kada je osnovan sa ciljem kolektovanja i čuvanja arhivskog materijala koji se odnosi na život, razvoj, ali i političku, kulturnu i privrednu prošlost glavnog grada Bosne i Hercegovine. Danas ovaj Arhiv vrijedno čuva preko 640 arhivskih fondova i zbirki, odnosno blizu 11 kilometara arhivske građe koja obuhvata period od 16. stoljeća do danas. O radu samog arhiva i značaju arhiviranja građe, te same historije za BNN govori Fuad Ohranović, direktor Hitorijskog arhiva Sarajevo. 

Historijski arhiv Sarajevo utemeljen je Aktom o osnivanju grada Sarajeva, koji je donio Narodni odbor grada Sarajeva 3. maja 1948. godine. Nakon što je odluka Narodnog odbora objavljena u Službenom listu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Arhiv je formalno osnovan kao ustanova čiji je zadatak da skuplja, sređuje, čuva, kolektuje i omugćava proučavanje arhivskog materijala koji se odnosi na život i razvotak, kao i na politički, kulturnu i privrednu prošlost grada Sarajeva.

Od 1948. godine do 1997. prava osnivača Arhiva imao je Grad Sarajevo, a od 1997. Kanton Sarajevo.  Gradska komisija za obrazovanje, kulturu i nauku 1986. godine Arhiv je proglasila radnom organizacijom od posebnog društvenog značaja, dok je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2009. godine proglasila 228 arhivskih fondova i zbirki te bibliotečki dio građe Histroijskog arhiva Sarajevo proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Arhiv trenutno čuva preko 640 arhivskih fondova i zbirki, odnosno blizu 11 kilometara arhivske građe koja obuhvata period od 16. Stoljeća do danas. Najvrijedniji su fondovi kategorizani u dvije grupe kulturne baštine: kulturno dobro od izuzetnog i kulturno dobro od velikog značaja. 

O radu samog arhiva i značaju kolektovanju građe i historiji za BNN.ba u nastavku govori direktor Historijskog arhiva Sarajevo Fuad Ohranović

BNN: Znamo da je Arhiv grada Sarajeva osnovan 1948., koliko je od tog vremena pa do danas Arhiv uspio da sačuva građe, dokumenata?

Ohranović: Kao što ste konstatirali sami, mi smo prošle godine obilježavali taj naš jubilej – 70 godina rada i postojanja Arhiva. Historijski arhiv Sarajevo osnovan je 3. maja 1948. godine, kao Arhiv grada Sarajeva,  a onda smo sedamdesetih godina promijenili ime u Historijski arhiv Sarajevo. Ono čime se mi posebno ponosimo jeste da smo uspjeli da u ovih proteklih 70 godina sačuvamo svu građu koja je došla u ovaj Arhiv. Čak smo u periodu granatiranja i opsade Sarajeva tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, uspjeli sačuvati kompletan arhivski fond i to je nešto čime se mi ponosimo. Naša zgrada koja je bila u toku rata gdje se nalazi sada Bošnjački institiut, bila granatirana, ali smo zahvaljujući kolegama koji su to vrijeme radili u Arhivu, njihovoj požrtvovanosti, kada je i spriječena katastrofa da arhivska građa izgori. Tako da je Arhiv uspio sačuvati sav fond koji je sakupio u prethodnom periodu i mislim da se radi oko 11 kilometara arhivske građe. Dakle, kada se poredaju arhivske kutije, jedna do druge, to je 11 kilometara. Radi se o građi čiji su najstariji primjerci, bilo rukopisi, bilo dokumenti, iz Osmanskog perioda vladavine Bosne i Hercegovine. Nažalost, nemamo niti jedan dokument iz perioda srednjeg vijeka, ali nadam se da ćemo imati priliku da nekad Arhiv otkupi ili dobije na poklon neki od tih dokumenata. 

BNN: Ako bismo mogli izdvojiti neke od najvažnijih dokumenata Arhiva, koji bi to dokumenti ili arhivska građa bila?

Ohranović: Ono što daje vrijednost građi, generalno, jeste njena starost, zatim onoga ko je taj dokument napisao, odnosno značaj onoga što je napisano u dokumentu itd.. To su sve neki da kažem, razlozi zbog kojih se neka građa smatra vrijednijom od druge. U principu, Historijski arhiv Sarajevo ponosno čuva građu koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Sva naša arhivska građa do 1945. godine je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, pokretnim dobrom. I tu arhivsku građu dijelimo prema periodima nastanka. Najstarija građa je iz Osmanskog perioda, naravno sa stanovišta starosti očuvane građe Historijskog arhiva, ona je i najvrijednija, ali nećemo reći da je najznačajnija, jer imamo i drugih dokumenata koi su važni, a iz drugih je perioda, ali ako uzmemo starost, možemo reći da su najznačajniji dokumenti koje imamo u posjed upravo iz orijentalne zbirke. Ono što posebno izdvajam u našim razgovorima je ta emernama Gazi Husrev – bega iz 1531., koja je nastala na temelju emername sultana Mehmeda II Fatiha koju je on dao franjevcima prilikom osvajanja Bosne 1463. godine. Dakle, u tom dokumentu, Gazi  Husrev - beg naređuje lokalnim vlastima da postupe prema starom zakonu, a to „stari zakon“ se odnosi na ahnamu, sultana Mehmeda II Fatiha. Naravno, tu su i drugi dokumenti iz te orijentalne zbirke; sultanski fermani, berati, buruldije bosanskih namjesnika, defteri, sidžili, itd. Dakle, sve oni dokumenti koji su nastali radom Osmanske vlasti na prostoru Sarajeva i Bosne i Hercegovine tokom osmanske vlasti, od 1463. do 1987. godine. Ta orijentalna zbirka broji preko 14 hiljada arhivskih jedinica. Arhivska jedinica je jedan rukopis, jedan dokument, jedan sidžil itd.. To je ta brojka kojom mi danas raspolažemo i naravno govorimo otprilike da se radi o  tim dokumentima. Za tu građu, po svojoj starosti, možemo reći da je najvrijednija. Nažalost, opet, radi se fragmentima.  Dakle, mi od 1878. godine nemamo rad vlasti u kontinuitetu da se ta građa sačuva. To je ono što je, nažalost, takvo kakvo jeste. Dok poslije 1878. godine, to je sada  isto vrijedna građa. Od te godine pa sve do 20. stoljeća Historijski arhiv Sarajevo, odnosno do 1995. godine, ima sačuvanu građu u kontinuitetu, koja se odnosi na rad gradskih organa. Od 1878. godine, pa do 1918. godine je bio period Austrougarske vladavine na ovim prostorima i faktički formiranje gradske vlasti u onom, da kažem obliku, kako mi to danas poznajemo. Jer, gradske vlasti  u osmanskom periodu su bile koncipirane na drugačiji način, ali bez obzira, postojala je vlast na prostoru Sarajeva. Međutim, ured gradonačelnika i gradskag vijeća ili zastupništva, kako se to tada zvalo, formiran je sa dolaskom Austrougarske vladavine 1878. godine i Arhiv posjeduje i tu građu. Mi smo prošle godine, povodom dana grada Sarajeva, 6. aprila, promovisali zapisnike sa sjednica tj. prvog gradskog zastupništva koje je formirano 1878. godine i druge zapisnike iz 1882. godine, što predstavlja jako vrijednu građu i izvor kada je u pitanju izučavanje historije Sarajeva. Naravno, tu su dokumenti koji su nastali iz vremena kraljevine SHS, Jugoslavije, Prvog  svjetskog rata i naravno, dokumentacija koja je nastala u Drugom svjetskom ratu. Pored toga, imamo vrijednu zbirku mapa, karata, planova itd.. 

BNN.BA: Kakav je odnos nadležnih institucija prema samoj historiji ili kulturi, prema Vašem mišljenju, i kako biste okarakterizirali, u kakvoj se trnutno stanju nalazi Historijski arhiv Sarajevo? Znamo da je postojao određeni problemi kada je u pitanju skladištenje same građe? O čemu se tačno radi? 

Ohranović: Historija arhiva, kada se uzme u obzir historija seljenja, mijenjanja objekata itd. - pet ili šest puta Arhiv se selio u posljednjih 70 godina. S te strane ako ćemo gledati, odnos vlasti prema arhivu, ne možemo biti zadovoljni niti jednom vlašću u posljednjih sedamdeset godina. Danas Arhiv radi faktički na tri lokacije, upravna zgrada Arhiva je zgrada gdje su smješteni svi uposlenici Arhiva i gdje se odvija rad na arhivskoj građi. Nažalost, ti su prostori, zaista, prenapućeni. A imamo zgradu depoa koja se nalazi na Vrbanjuši, dakle u općini Stari Grad i jedan depo u Ferhadiji kojeg također iznajmljujemo od općine Stari Grad. Naši kapaciteti su u potpunosti popunjeni i to je ono na što smo mi upozoravali vlasti u Kantonu Sarajevo u posljednjih nekoliko godina. Ne samo za vrijeme ovog mandata, nego i puno prije; da ćemo doći u situaciju da nećemo moći vršiti ono što je naša zakonska obaveza, a to je da radimo prije arhivske građe. Srećom, ti rokovi za prijem građe još uvijek nisu do kraja iscurili, pa još uvijek ima prostora da se nešto uradi. Prošle godine je potpisan Ugovor sa Javnim preduzećem ZOI '84  iza kojeg je stajala Vlada Kantona Sarajevo, odnosno Ministarstvo kulture i sporta i Ministarstvo privrede da se u prostoru Zetre obezbijedi nekih 1000 kvadrata za potrebe Historijskog arhiva Sarajevo i to bi dugoročno rješilo pitanja smještaja građe. Naravno, ti prostori se trebaju opremiti u skladu sa standardima koje struka nalaže i sada je sve to na preduzeću ZOI '84 koji treba da izvrše potrebne radove da se taj prostor opremi, u skladu sa onim šta zakon nalaže i ono što kada je u pitanju arhivska građa se nalaže. Historijski arhiv Sarajevo tim ugovorom iz 2018. godine ima obavezu da napravi projekte, tj. idejna rješenja kako taj prostor treba izgledati. I projekat mašinskih instalacija što je vrlo važno, koja temperatura, vlažnost zraka treba da bude u om prostoru. To je naša obaveza bila i mi smo to uradili i predali preduzeću ZOI '84. Rok za izvođenje radova prema Anexu ugovora koji je potpisan prošle godine, je 1. april ove godine. Iskreno se nadam da će ZOI '84 taj Ugovor i rok ispoštovati, kako bismo konačno krenuli i u rješavanje tog problema. Prema zakonu o arhivskoj djelatnosti, rok za predaju arhivske građe je 30 godina. 2026. godine će biti veliki, da tako kažem, problem, ukoliko se ne budu našli smještajni kapaciteti, iz razloga što je 1996. došlo do formiranja kantona  i ustnova koje su pratile tu novu ustavnu preraspodjelu u našoj zemlji, za koji je nadležan historijski arhiv Sarajevo. Te godine očekujemo veliki priliv arhivske građe koja treba da se čuva u Arhivu i zato nam je pitanje smještajnog kapaciteta posebno značajno. Ali evo, imamo vremena da spriječimo da 2026. godine dođe do kolapsa kada je u pitanju rad arhiva i zakonitost rada ministarstava, zavoda i svega onoga što treba da se preda arhivu, u skladu sa zakonom o arhivskoj djelatnosti. Dakle, mučimo muku sa prostorom, to je nešto što je opće poznato što smo uvijek naglašavali. Nažalost, to nije problem koji Arhiv može sam riješiti, nego je to problem koji mora riješiti njegov osnivač, a to je Skupština Kantona Sarajevo.

BNN.ba: Možete li nam reći ko najčešće posjećuje Arhiv?

Ohranović: Mi u Arhivu imamo dvije vrste korisnika na neki način. Prvi su naši građani koji dolaze u arhiv da bi ostvarili razna svoja prava. Radi se o dokumentaciji kojom se dokazuju npr. vlasništvo nad zemljom, zatim potvrde o završenom školovanju, sada smo preuzeli i dokumentaciju Općinskog suda u Sarajevu do 1995. godine. Dakle, ta dokumentacija je također predmet interesa naših građana. Također, sarađujemo i sa institucijama koje se bave sigurnošću u našoj zemlji, to je prije svega SIPA i OSA koje imaju stalne provjere na osnovu naše arhivske građe raznih osoba koje imaju potrebu da budu provjeravani od strane tih službi. I to je ta jedna vrsta vanjskog rada arhiva i na godišnjem nivou Historijski arhiv Sarajevo ima preko 2000 zahtjeva koje riješi u tom smislu saradnje sa građanima i institucijama. Druga vrsta saradnje je istraživačkog karaktera. To su uglavnom istraživači koji se bave istraživanjem građe starijeg perioda, naviše građom koja je nacionalni spomenik do 1945.  a i periodikom, izdanjima koje mi imamo i čuvamo u biblioteci. Godišnje Historijski arhiv Sarajevo posjeti nekih stotinjak istraživača i ti istraživači, studenti, učenici, profesori, saradnici raznih instituta, gosti sa stranih institua upadaju u tu kvotu od  nekih stotinjak istraživača. Mnogi poznati istraživači boravili su u Arhivu, tako da možemo reći da je Arhiv sa te strane prepoznatljiva ustanova. I moram da napomenem, baš kada je u pitanju ova orijentalna zbirka, zbog toga što je nestala građa orijentalnog instituta tj. ona je zapaljena u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, ovaj Arhiv je institucija koja ima najbogatiju orjentalnu zbirku u Bosni i Hercegovini. Imamo Gazi Husrev - begovu biblioteku koja ima puno bogatiju zbirku, ali Historijski arhiv nije državna institucija, radi se o jednoj posebnoj vrsti institucije, tako da je faktički ovaj Arhiv na broju jedan, kada je u pitanju Osmanska vladavina u BiH i preko 50 posto ukupne zbirke ili ukupne dokumentacije iz tog perioda nalazi se u Historijskoh arhivu Sarajevo.

BNN.ba: Za kraj, recite nam nešto više o planovima Arhiva za narednu godinu?

Ohranović: Historijski arhiv u posljdnje vrijeme ima tradiciju da obilježava značajne datume koje se odnose na  historiju Bosne i Hercegovine i na historiju Sarajeva. To ćemo zasigurno uraditi i ove godine. Planiramo već 1. marta  da ugostimo izložbu muzeja Tešanj koja govori o  srednjovijekovnim poveljama i pečatima bosanske vlastele. Na taj način želimo se podsjetiti na kontinuitet srednjovijekovne Bosne sve do današnjih dana i to je nešto što je prvo kada je u pitanju realizacija. Zatim, tu je obilježavanje 6. aprila, dana Sarajeva, 3. maja dana Arhiva  i 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

Pripremila: Aldina Rovčanin/ BNN.ba 

Izvor: 
BNN.ba