Režiser Sali Saliji za BNN: Radeći na sevdalinci shvatio sam koliko se ljudi na prostorima bivše Jugoslavije vole

Film i muzika kao most između različitih kultura na Balkanu

Režiser Sali Saliji za BNN: Radeći na sevdalinci shvatio sam koliko se ljudi na prostorima bivše Jugoslavije vole

08.09.2017 - 15:03
Intervjui

Sali Saliji rođen je u Gostivaru (Makedonija). Svoje djetinjstvo proveo je u Prijepolju, studirao u Sarajevu, potom živio u Skoplju, otišao u Njemačku. Na kraju i u Tursku. Trenutno je jedini strani profesor na fakultetu umjetnosti u turskom Izmiru, gdje je ujedno i profesor režije. Za BNN.BA govori o svojim novim filmskim ostvarenjima. Za vrijeme Sarajevo Film Festivala (SFF-a) boravio je u Sarajevu gdje je predstavio i svoj film „Sevdalinka, alhemija duše“, inače njegov drugi film iz trilogije o balkanskoj muzici. Prvi je bio posvećen trubi, a u pripremi je i treći dokumentarac o vojvođanskoj tamburici.

Dokumentarni film koji je predstavljen i pred sarajevskom publikom „Sevdalinka, alhemija duše“ priča priču o pjesmi duše, sevdalinci. To je priča bez narativa, gdje gledalac kao da razgovara sa akterima filma. Samo neki od njih su Predrag Cune Gojković, Miroslav Ilić, Mirko Rondović, Rambo Amadeus, dr. Nele Karajlić, Ljubiša Samardžić, Nedžad Salković, Hanka Paldum, Abdulah Sidran...

Sarajevska publika u sklopu 23. Sarajevo Film Festivala mogla je uživati u filmu i vidjeti nešto drugačiji pristup sevdalinci. Njene vrijednosti su neminovne, i to u mjeri da izlazi iz svojih okvira, svojih granica, gdje ljepota i srž sevdalinke sada postaje univerzalna. No, kako se odvijao sam proces snimanja filma, kako je film prihvaćen i u drugim zemljama, gradovima u kojima je predstavljen, te koji su dalji planovi režisera, za BNN.BA govori sam režiser Sali Saliji.

Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA

BNN.BA: U sklopu SFF-a predstavljen je i Vaš film “Sevdalinka, alhemija duše”, o čemu se tu, zapravo, radi?

Sali Saliji: Jeste, tačno je. U oficijelnom dijelu SFF-a bio je prikazan film “Sevdalinka, alhemija duše”. To je, kao što i sam naslov govori, film o sevdalinci. Dakle, o muzici koja potiče iz Bosne i Hercegovine. Jeste da je ona imala uticaja sa raznih strana, ali to nisu detalji u koje bih ja volio da ulazim, niti ima potrebe da za tim. Međutim, kada me pitate o čemu se radi u samom filmu, moram prije svega reći, da je to film koji pripada balkanskoj muzičkoj trilogiji. Dakle, radi se o jednom projektu koji se sastoji od tri dugometražna filma. Priča u filmu sastoji se od tri vrste muzike na osnovu kojih jedan stranac može doći do zaključka i uopšte predstave, šta je to Balkan, kako ljudi na Balkanu razmišljaju, kako se zabavljaju, kako se hrane i šta se tu sve dešavalo. Ipak, muzika je epicentar projekta, ali istovremeno kroz muziku pokušavamo da damo sliku o Balkanu. I tako sam ja, kao reditelj i kreator ideje balkanske muzičke trilogije, htio da sa tri vrste muzike ljudima pričam o Balkanu. Tako sam shvatio da bi to trebalo da bude truba koja predstavlja jednu energiju Balkana. Zatim, sevdalinka koja ima uticaja više sa Istoka, te ima i veze sa jednom muslimanskom kulturom i tamburica iz Vojvodine koja ima dosta jače kontakte i veze sa Zapadom. To su te tri različite kulture, ali tri struje koje su veoma snažne na Balkanu i nevjerovatno koliko su izmiješane. Najbitnija stvar je što pokušavam da gradim most između različitih kultura i ljudi na Balkanu, kao i to da dam mogućnost da ljudi širom svijeta, koji žele da nešto saznaju o Balkanu i kulturama na Balkanu, to mogu i da pogledaju upravo kroz ova tri filma. Dakle, u filmu sevdalinka je sam centar i ja sam to nastojao da predstavim na jedan originalan način. Na osnovu reakcija koje sam dobio, na raznim internacionalnim festivalima, u što ubrajam i Sarajevo, mislim da sam i uspio u tome, što mi je posebno drago.

BNN.BA: Kako ste došli na ideju da snimite ovaj film? Što je ono na što ste željeli ukazati samim filmom?

Sali Saliji: To kako sam došao na ideju da snimim film o sevdalinci dotakao sam se i u odgovoru na prethodno pitanje. Dakle, to je drugi film o trilogiji o balkanskoj muzici. Sevdalinka mi je bitna zato što predstavlja dodir Balkana sa islamskom religijom, što je isto tako važan segmenat Balkana. Znači, Balkan, šta je Balkan? To je pravoslavna religija, islamska religija, katolička, jevrejska, i to je ono što Balkan čini tako specifičnim. Ja ni u jednom momentu, spominjući religije ne pokušavam da kažem da sve šifre i sve kodove Balkana možete da odgonetnete, ako samo budete to gledali kroz religiju. Ni najmanje to ne mislim, to je samo mali dio svega onoga što Balkan jeste. Mislim da ako biste socio-antropološkim ili nekim kulturnim kodovima pokušavali da odgonetnete Balkan, mislim da biste više dobili kodovima za religiju. Religija je jako bitan pokretač, ali je istovremeno i manipulativna. Nažalost, dešavale su se grozne stvar upravo koristeći se ovim kodovima, vezanim za religiju, jer oni mogu najlakše da pokrenu narod i mase. Sada da ne bi skretali sa teme, film o sevdalinci i sevdalinka poklapa taj dio moje muzičke trilogije koji zamišljam kao cjelinu, iako se radi o tri posebna dugometražna filma.

BNN.BA: Kakve su bile reakcije publike na film, sa jedne, te kako je prihvaćena Vaša poruka, sa druge strane?

Sali Saliji: Poruka filma uvijek ima subjektivnu i objektivnu stranu. E sad,  i sama objektivnost sama u sebi ima tu neku subjektivnu stranu. Ali, hajde sad da kao autor ovog projekta i filma kažem  par stvari o tome šta sam je želio da uradim sa ovim  filmom… Prvenstveno kao neko ko preko dvadeset godina živi u Turskoj iritira me to što npr. ljudi iz Turske na Balkan gledaju orijentalističkim pogledam, što je meni fascinantno, ali u onom negativnom smislu. Osmansko Carstvo na Balkanu je bilo prisutno tu prije 500 godina,  što je zasigurno ostavilo traga, ali posljednjih godina Turci posebno gledaju na Balkan orijentalističkim pogledom koji potiče sa Zapada, a što sa druge strane nije objektivno. Smeta mi kada se iz Turske na Balkan gleda očima jednog Engleza, Amerikanca..., ili kada se sa Balkana gleda na Tursku na sličan način. Dakle, suština je da nemamo zdrav pogled jedni prema drugima, što je izuzetno tragično ako pričamo o zajedničkom dijeljenju života od nekih 500 godina. Ovo trilogijom pokušavam da nam otvorim mogućnosti da jedni druge bolje upoznamo. To je jedna od  bitnih stvari, a druga je da pripadam onim ljudima koji  nikada, niti u jednom periodu života nisu bili za rat. Uvijek sam bio protiv rata, čak i u onim najgorim momentima želio sam da budem neko  ko će da doprinese tome da razumijemo da moramo živjeti zajedno, da moramo da razumijemo i shvatimo da nam demokratija dozvoljava da slobodno uživamo u svojoj kulturi, adetima (običajima), te da sa time možemo zajedno da živimo. Kada se opustimo i to shvatimo kao šnasu, mi ćemo biti tri puta bogatiji. Naizad, najbitnija je stvar što ovim projektom želim graditi most između Turske i Balkana, te most između Turske  i svijeta. Istovremeno pokušavam svijetu da pokažem koliko je Balkan lijep i koliko je bogat, naročito u kulturnom smislu.

BNN.BA: Osim u Sarajevu, gdje je još film prikazan?

Sali Saliji: Film je prikazan u nekoliko zemalja do sad. Igrom slučaja prva projekcija bila je u Srbiji, iako sam želio da prva projekcija bude u Bosni. Međutim, zbog dešavanja koja su se desila prošle godine u Turskoj, nisam bio u mogućnosti da se organizujem. Morao sam hitno da se vratim u Tursku, tako da je film bio prikazan u Srbiji. Radeći na sevdalinci shvatio sam koliko se svi sa prostora bivše Jugoslavije nevjerovatno vole i začudilo me to koliko se sevdalinka poštuje. Ljudi sa prostora bivše Jugoslavije sevdalinku doživljavaju kao jednu od najkvalitetnijih vrsta muzike koju imamo, a koja se veže za tradicionalnu muziku. Podijelit ću sa vama i nešto što mi se desilo za vrijeme projekcije filma „Sevdalinka, alhemija duše“ u Turskoj, a što je bilo prije otprilike dva-tri mjeseca prije nego što sam došao u Sarajevo. Nakon što se završila projekcija filma u Turskoj, prišao mi je čovjek koji odokativno gledajući ima pedesetak godina. Radi se o čovjeku koji je Turčin, govori turskim jezikom, živi u Turskoj. Kada mi je prišao vidio sam da je plakao. Čestitao mi je na filmu, potom samo rekao: „ Profesore, ja Vam se iskreno zahvaljujem na ovom filmu, jer sam tek večeras shvatio da je meni moja baka kada sam bio mali, zapravo, pjevala sevdalinke. Ja to nisam znao. Zahvaljujući vašem filmu ja sam to saznao." To je jedan momenat koji često prepričam i što je jasno ostavilo utiska na mene.

BNN.BA: Koliko je sagovornika u filmu, da li Vam je bilo teško da dođete do njih, te kakve su bile njihove reakcije kada ste im rekli da želite snimati film o sevdalinci?

Sali Saliji: Ne bih mogao da vam kažem tačan broj jer nisam niti brojao koliko sagovornika ima, ali mogu da spomenem da npr. iz Beograda imamo Miroslava Ilića, Merimu Njegomir i pokojnog Predraga Cune Gojkovića, zatim iz Bosne Hanku Paldum i Seju Pitića, te od nove generacije Damira Imamovića, Božu Vreća, zatim tu si i Ljubiša Samardžić, Nele Karajlić, Rambo Amadeus. Tako da mislim da sa tim imenima imamo dosta bitnih sagovornika. Mogu vam reći da su me njihove reakcije i iznenadile kada sam rekao o kojem filmu je riječ, te da ćemo pričati o sevdalinci. Pokazali su jako veliko poštovanje prema samoj sevdalinci, tako da su vrlo rado ušli u taj projekat. I u samom filmu kada gledate, jedna legenda kao što je Cune tako lijepo govori o sevdalinci da vi poslije njegove priče nemate šta da kažete, osim da iskažete poštovanje. Zaboravio sam da je tu i profesor Esad Bajtal koji je po meni jedan od onih koji je u teorijskom smislu napisao jednu od najboljih knjiga („Sevdalinka, alhemija duše“), po kojoj i sam film nosi naziv. I također, tu je i Abdulah Sidran. Nevjerovatno je koliko se ljudi takoreći uzbude kada pričaju o sevdalinci.

BNN.BA: Koliko je trajao sam proces stvaranja filma, snimanja, montaže?

Sali Saliji: Proces snimanja filma trajao je oko dvije godine. Dakle, to uključuje i samo dogovaranje, odlazak iz Turske u zemlju gdje se vrši snimanje itd.. Proces montaže posebno je trajao dugo. Donio sam odluku da sva tri filma uradim u istom formatu, pa nije bilo jednostavno sve to uklopiti. U toku samog snimanja zanimljivo je da uopšte ne koristim bubicu, da nemam naratora, da nema neko ko će da vam priča sa dramatičnim tonom ili jednim tonom koji je u ravnoj crti. Želio sam da postignem efekat da kada gledate film, zapravo, ostanete samo vi kao gledalac i pričate sa tim ljudima koji učestvuju u tom filmu, slušate muziku i gledate te slike koje su vezane za Bosnu ili sevdalinku u ovom slučaju. I koliko mi se čini, to je bila odlična ideja, bar sudeći po tome kako su ljudi reagovali. A što se montaže tiče, vezano za sevdalinku, konkretno; Imao sam skoro pedeset sati snimljenog materijala i oko deset sati VTR. materijala. Dakle, radi se o materijalu od preko šezdeset sati koji sam ja, da bi se montiralo bez naratora, morao preko sto puta da pregledam, da bi mogao da sastavim jednu konstrukciju koja će da bude ono što bih ja nazvao „Sevdalinkom – alhemijom duše“. Jeste da je bilo teško i naporno, ali je ovo napor koji na kraju daje čovjeku zadovoljstvo koje ne može da se uporedi ni sa čim. Pogotovo kada dobijete  reakcije slične onima što sam vam ispričao.

BNN.BA: Šta Vam je bio najveći izazov u toku samog snimanja?

Sali Saliji: Pošto ja doživljavam svoj film kao živu materiju, meni je razgovor sa svokom osobom, od imena koja sam spomenuo bilo da ja njih od ranije poznajem ili ne, bilo da se ja sa njima družim ili ne, bio veliki izazov, naročito kada pričate o jednoj vrsti muzike koja je stvarno blago, prije svega Bosne, pa i cijelog Balkana. Eh sad, istovrmeno je za mene izazov bio ići i po Bosni i slikati Bosnu i snimati je. To je za mene bio jedan doživljaj, između mene i tih slika koje sam ja gledao i vezao u glavi sa pričama, historijskim momentima i slično. Samim tim ne postoji nešto što bih mogao da izdvojim kao najveći izazov, nego da je to bio lanac izazova za mene, jer ja svoj  film doživljavam, ne samo kao ovaj film  o sevdalinci, nego kao i svaki drugi koji radim, kao jedno živo biće, živu materiju i to je ono ustvari što me tjera da radim dalje i dalje. Ako nemate tog doživljaja, to se pretvori u mehanički rad koji se prije ili kasnije oslika u filmu i to publika može da osjeti. Iskrenost je jako bitna u našem poslu i mislim da u ovoj mojoj trilogiji ima, što publika cijeni i osjeća.

BNN.BA: Koji je nastavak, kakvi su Vam dalji planovi?

Sali Saliji: Nastavak je što trenutno snimam po Vojvodini, snimam film o tamburici koji bi početkom iduće godine trebao biti završen. Imamo fenomenalnu ideju i mogu da kažem da smo se čak dogovorili što se tiče svjetske premijere tamburice, ali pričat ćemo o tome kada dođe vrijeme. U Beogradu je na dva festivala prikazana sevdalinka i reakcije su bile fenomenalne. Tamo se sevdalinka jako cijeni i ja sam kroz svoj rad za film mogao da uvidim da ljudi koji se bave tim poslom (muzikom) su samo slušaoci i ja sam to lično vidio i osjetio. A što se tiče daljih planova, radeći tamburicu, već u produkciji imam i dva dokumentarna filma. Također, jedan je u planu da se snima iduće godine u Bosni. Radi se o historijskoj ličnosti, historijskom događaju u Bosni. Ne bih htio da ulazim u detalje, ali mislim da će se to ljudima jako dopasti, to je ono što želim da uradim. Drugi je vezan za muziku. Istovremeno imam i dva scenarija za dugometražne filmove, pa sam stalno u nekim kontaktima sa producentima, pokušavam da uđem u ono što sam oduvijek želio, a to je da uđem u jedan dugometražni igrani film. Eh sad, šta će biti od toga ne bih želio da ulazim u detalje, jer ja volim  više da pričam kada su stvari konkretne i urađene, a ovo je nešto što samo može da se spomene, i da se podijeli sa onima koji prate šta ja radim. To je to otprilike. Iduće godine je vrlo  vjerovatno da ću skoro dva mjeseca snimati Bosni,  što me već raduje i uzbuđuje.

Izvor: 
BNN.BA