Samo čvrst režim donijet će stabilnost i mir arapskom svijetu

Historičar Šoja o dešavanjima i situaciji u Egiptu

Samo čvrst režim donijet će stabilnost i mir arapskom svijetu

06.06.2017 - 11:34
Intervjui

Egipat, nekad stabilnu arapsku zemlju, nisu zaobišle nestabilnosti koje sve češće potresaju region Bliskog istoka. U sjeni eskapalcije terorističkih napada, uličnih protesta, siromaštva i političke tranzicije, nema nade da nova egipatska vlast na čelu sa Abdel Fatahom al-Sisijem rješava probleme prethodnih režima...
O trenutnoj situaciju i dešavanjima u Egiptu za BNN.BA govorio je Slobodan Šoja, historičar i bivši ambasador BiH u Egiptu

 

Koliko pratite stanje u Egiptu gdje ste ranije djelovali kao ambasador BiH? Koliko se situacija u toj zemlji promijenila u odnosu na period prije, recimo, pet godina? Kako se dogodilo da jedna tako stabilna zemlja bude zahvaćena valom nemira koji pogađa zemlje Bliskog Istoka i sjevera Afrike?

"U čisto suštinskom smislu, ne mislim da se mnogo toga promijenilo, a sve ono što se pogoršalo dogodilo se jer je Egipat, kao i mnoge zemlje u svijetu, bio žrtva globalne krize u raznim svojim vidovima. Ono što se, međutim, u političkom životu Egipta dešavalo nakon svrgnuća Mubaraka i prije dolaska el-Sisija na čelo te velike i važne arapske države bilo je samo jedno tužno i upozoravajuće međuvlašće. Poslije te opasne političke avanture koja nije donijela ništa dobro zemlji, Egipat se, u političkom smislu, vratio na period prije pada Mubaraka. Doduše, u ekonomskom i bezbjednosnom smislu doživio je zabrinjavajući pad koji već neko vrijeme teško i sporo pokušava sanirati. Ali vratimo se u 2011. godinu i demonstracije iz januara i februara 2011. godine, nemire koji su doveli do promjene vlasti u Egiptu. Ja sam tada živio u Kairu i mogao sam sve pažljivo na licu mjesta pratiti. Prvo što treba uvijek imati na umu, vezano za tadašnju promjenu režima, je spontanost prevrata. Iako je bilo tvrdnji da je sve organizovano u inostranstvu, tvrdim da niko izvan Egipta nije organizovao prevrat. Čak šta više, oni za koje se sumnja da su stajali iza prevrata, ostali su u šoku i nevjerici i takav razvoj situacije im nije odgovarao. Ali brzo su reagovali i polako pripremali vraćanje u normalu. Najbolji dokaz za to je kasniji izbor el-Sisija za novog predsjednika Egipta. Mogli bismo kazati: i poslije Mubaraka - Mubarak. Zato sam se od početka javno protivio da se govori o revoluciji u Egiptu jer sam znao da je to samo privremeni prevrat. Mnogi su jedva čekali povratak na staro stanje. To se dogodilo iz najmanje dva razloga: zato što je tako želio bogati dio svijeta, ali i zato što se Mursi pokazao nedoraslim funkcije predsjednika. Uljuljkan u orijentalnu bezbrižnost i površnu nerealnost, Mursi je amaterski, brzopleto, ne razmišljajući mnogo i racionalno, povlačio nedržavničke poteze koji su ga lično zadovoljavali, ali koji su ga koštali gubljenja vlasti, a skoro i života. Ponavljam da je svrgnuće tog nesposobnog avanturiste planirano još prvog dana kad je stupio na vlast. Njegov dvostruki hendikep sastojao se u tome što nije bio vojnik i što pripada vjerski opasno ostrašćenoj grupaciji. Ne zna se šta je gore po kriterijumima današnjih moćnika. Za stabilnost cijele regije osnovni preduslov je stabilna vlast u Egiptu, a to znači da predsjednik mora biti neko ko je visoki vojni oficir, kome je svaka ideologija, naročito vjerska, strana, a čija je osnovna "ideologija" snažna sklonost ka autoritarnom režimu. Takav je bio Mubarak, prije njega el-Sadat, prije njega Abdel Naser, danas el-Sisi, sutra ko zna ko. I drukčije ne može i ne smije biti".

Koliko je u javnosti prikazano pravo stanje Egipta, političko i ekonomsko, i postoji li šansa da nezadovoljstvo tamošnjeg naroda eskalira nakon svrgavanja Morsija i vojnog režima koji je na trenutno vlasti uz najnovije džihadističke napade na području te zemlje?

"Iz raznih razloga, na raznim dijelovima planete, javnost je često pogrešno informisana o stanju o raznim zemljama. U BiH je teško tvrditi da li je stanje u Egiptu ispravno prikazano jer se ono skoro i ne prikazuje,  ali može se kazati da se o Egiptu u našoj zemlji mnogo više ne zna nego što se zna. A i ono što se zna je ponekad pogrešno, da ne kažem netačno. Prvo što treba znati je da o Egiptu nikad ne treba razmišljati kroz prizmu priče o demokratiji i ljudskim pravima. O Egiptu se o tome niko se ne brine i ne treba se brinuti, pa bi bilo logično da se tim pitanjem ni mi ne bavimo. Egipćani su odgojeni u drugim i mentalno njima bližim vrijednostima. Tom divnom i blagorodnom narodu velike tradicije, preslavne prošlosti, već dugo treba prije svega hljeba i stabilnosti. To je direktan odgovor na vaše pitanje. Mase Egipćana nikad se neće dići na ustanak zbog svrgnuća nekog samodršca kako god se on zvao, Mubarak ili Morsi. Egipćanin nije po prirodi nasilan niti sklon nasilju i terorizmu, dapače. Ovi nesretnici koji su se otuđili i od porodica i od sebe i koji, u ime nekog samo njima znanog boga, siju nemir i smrt po cijelom Egiptu – posljednji put kad su pobili 28 kopta koji su išli na hodočašće – samo su zatrovane te opsjenom i novcem izmanipulisane manjine sa kojima će se režim znati obračunati jer je to u opštem interesu Egipta i cijele regije. Ta će borba biti duga, krvava i mučna, ali mora se završiti pobjedom reda i zakona. Ovo ne znači da branim režim, već samo želim kazati da je čvrst režim, sviđalo se to nekome ili ne, bio on demokratski ili ne, bio on human ili ne, već dugo vremena velika potreba koja, naročito u arapskom svijetu, donosi stabilnost i mir. Kamo sreće da je bogati svijet svoju selektivnu politiku podržavanja samodržaca u nekim bogatim naftonosnim zemljama primijenio istu politiku u Iraku, Siriji, Libiji... Te zemlje ne bi doživjele pakao, agoniju ili smrt u koje ih je ugurao gramzivi i bešćutni dio zapadnog svijeta. Problem bi, međutim, mogao nastati kad jednog dana neki glasnik pakla, u jednom nimalo slučajno određenom trenutku, pokuca na vrata zasad stabilnih i prebogatih monarhija presiromašnog stanovništva. A to nije isključeno".



Koliko je politička nestabilnost u Egiptu ugrozila turizam kao jedan od najvažnijih privrednih sektora te zemlje?

"Upravo zato sam i govorio o stabilnosti kao osnovi ekonomskog prosperiteta Egipta. Ona je ujedno i ključna za razvoj  turizma koji Egiptu donosi milijarde dolara. Suludo bi i nedržavnički bilo da se olako izgube toliki novci i vlasti u Egiptu o tome vode računa, onoliko koliko je to uopšte moguće. Zato su, srećom, turistička mjesta mnogo bolje obezbijeđena od strane snaga reda, toliko dobro da bih ja prvi sutra, bez imalo oklijevanja, otišao u Egipat na odmor. Egipat ima dva mora, predivne turističke destinacije gdje se čovjek može realno opustiti i gdje će osjetiti ne samo prirodne ljepote nego i nevjerovatnu blagorodnost Egipćana o kojoj sam govorio. Velika je to zemlja, silna i bogata, za čiju budućnost ne treba strahovati".

Egipatska dijaspora u Sarajevu često upozorava na situaciju u Egiptu kriveći El-Sisija za nasilno rukovođenje zemljom?

"O dijaspori u svim zemljama svijeta ne treba mnogo govoriti, a i nezahvalno je. Dijaspora uvijek predstavlja zemlju u malom vani, sa svim svojim slojevitostima, bogatstvima i podjelama. Tako i u Bosni i Hercegovini danas žive Egipćani koji su bliži ili aktuelnom režimu ili starom, Mursijevom, režimu. Obje su pozicije legitimne i svako ima pravo na mišljenje, ali kad bih ja imao tu čast da budem Egipćanin, ja bih uvijek podržavao one snage koje se brinu o redu, miru i stabilnosti domovine. Ne bježeći pri tome od kritike prema svim dosadašnjim egipatskim vlastima za ekonomsku politiku koja se naslanja na nezdravu korupciju. To jest usud tradicije i nasljeđa, ali valja se protiv toga boriti. I Bosna i Hercegovina i Egipat bili su dio jednog carstva koje je od kurupcije napravilo nezaobilaznu državnu i socijalnu instituciju. Vijekovi su prošli, a ništa se nije promijenilo. Koruptivnost uništava ljudskost. Dok sam boravio u Egiptu najviše mi je smetala nehumana ravnodušnost bogatih Egipćana prema patnji običnog i poštenog čovjeka koji jedva preživljava u tuzi i dostojanstvu. A nekad toliko pati da vam i suze mogu krenuti. Vidio sam jednom na Nilu jednog siromaha izmučena lica kako pere svoju galabiju i obnažen čeka da mu se galabija osuši kako bi je mogao odmah obući jer drugu nema. Kao što, uostalom, taj nesretnik mnogo više nema nego što ima. Egipatsko sunce mu je barem brzo osušilo ono što neprestano nosi i to sunce je možda jedino bogatstvo koje ima. Ovakve scene siromaštva mogao bih vam redati. To su moje tužne i bolne uspomene iz Egipta. Tužno mi je bilo gledati u Egiptu, uostalom kao danas u Bosni i Hercegovini, bahato i bezosjećajno bogaćenje usred opšte i rastuće bijede praćene tugom i jaucima. Nesrećne su zemlje u kojima je poštenje sinonim za siromaštvo. Neophodni izlazak iz jednog tako zatrovanog i neplodnog sistema gdje su neodgovornost i nerad, nepoštivanje zakona i reda, gramzivost i beskrupuloznost, površnost i tvrdoglavost, podvale i fatalizam... genetski kodifikovane strašno je dug i spor proces. I Egipat i Bosna i Hercegovina, a i ko zna još koliko zemalja, moraju proći kroz taj proces jer uronjenost u zlo i neodgovornost nikad nije donosila dobro. To nam je zajednička sudbina i vidjećemo ko će se prije izliječiti".

Pripremila: A.Zornić/BNN.BA

Izvor: 
BNN.BA