Stranka demokratske akcije se nalazi u dubokoj krizi, koja još uvijek nije eskalirala u javnosti

Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane za BNN

Stranka demokratske akcije se nalazi u dubokoj krizi, koja još uvijek nije eskalirala u javnosti

14.06.2015 - 06:34
Intervjui

Postoji mogućnost održavanja prijevremenih izbora u Turskoj * Turska vodi državotvornu politiku: pred izbore 2010., Erdogan je odbio primiti Bakira Izetbegovića, što se promijenilo nakon što je izabran u Predsjedništvo * Reforma UN je ključna za uspostavljanje novog svjetskog poretka * Promašaj sa izborom Fadila Novalića za premijera Federacije BiH razbit će se o glavu Izetbegoviću, jer je to operativno najvažnija pozicija u bošnjačkoj političkoj hijerarhiji * SAD su ključni igrač na Balkanu, a od balkanskih političara to je Aleksandar Vučić *

Razgovarala: Medina Delalić/BNN

 

Možete li prokomentirati rezultate izbora u Turskoj?

Rezultati izbora su očekivani. To smo najavili i u našoj predizbornoj analizi. Nesporno je da je AKP, Stranka pravde i razvoja, vodeća politička stranka u Turskoj. CHP, Republikanska narodna stranka, je stranka sa najdužom političkom tradicijom. Osnovana je daleke 1919. godine. MHP, Stranka nacionalnog pokreta, je treća stranka po veličini. HDP, Demokratska stranka naroda osnovana je 2012. godine, je ljevičarska i prokurdska. Deklarira se, da zastupa interese ljudi, koji su na margini društva kao što su žene, manjine, homoseksualci, itd. Suprotstavlja se kapitalizmu i vjerskoj netoleranciji. Upravo je uspjeh HDP odnosno prelazak izbornog praga od 10% onemogućio vjerovatno uvjerljiviju pobjedu AKP. Iako je AKP navikla već 13 godina da samostalno vlada Turskom sada će morati pronaći koalicione partnere.

Već se pojavljuju problemi sa stvaranjem vladajuće koalicije.

To će biti težak zadatak, jer su upravo ostale tri stranke svoju kampanju gradile na konfrontaciji sa AKP. Ulazak u koaliciju sa AKP je rizičan za ostale stranke, jer može predstavljati za neke od stranaka uvod u njihovo minimiziranje, pa čak i nestanak sa političke scene. Tako da se opravdano otvara i mogućnost održavanja prijevremenih izbora. U ovom trenutku je najvažnije zadržati stabilnost i mir i pokazati opredijeljenost da Turska i dalje napreduje u svom razvoju. Bilo kakav eksperiment može dovesti u pitanje postignuti napredak, koji je ta zemlja napravila pod vladavinom Recepa Tayyipa Erdogana.

Koliko se rezultati izbora u Turskoj „tiču“ Bosne i Hercegovine?

Generalno sve stranke u Turskoj gledaju sa simpatijama i naklonošću prema Bosni i Hercegovini. Turska će i dalje nastojati izgrađivati tijesne veze sa Bosnom i Hercegovinom, a bilo bi najbolje kada bi povećala svoj do sada skroman ekonomski angažman u BiH. Turska država vodi državotvornu politiku i surađivat će sa svim legalno izabranim predstavnicima u BiH. U fokusu turske vanjske politike su Balkan, Bliski istok i centralna Azija. Ne zaboravimo činjenicu, da je pred izbore 2010.godine Erdogan odbio primiti Bakira Izetbegovića, iako je to on tražio. Kasnije je Izetbegović izabran u Predsjedništvo BiH. Znači Turska „ne tipuje“ na prolazne pojedince nego se prema BiH odnosi državnički.

Koji su aktualni izazovi u suvremenim međunarodnim odnosima?

Osiguranje globalnog mira i sigurnosti je sasvim sigurno najveći izazov u suvremenim međunarodnim odnosima. Kako ga osigurati? Jedan dio zemalja ima jak vojni sektor i tome prilagođava i svoju politiku, jer je vojna industrija pokretačka snaga privreda pojedinih država. Iskorjenjivanje siromaštva i osiguranje uravnoteženog razvoja značajno bi doprinijeli uspostavljanju društvene harmonije. Svijet postaje sve kompleksniji, broj konflikata će se povećavati, a odgovorni će morati pronaći odgovore kako uspostaviti svjetski poredak koji će biti pravedniji i manje diskriminatoran od postojećeg. Zbog toga je sveobuhvatna reforma UN-a ključna za uspostavljanje novog svjetskog poretka, koji će zamijeniti postojeći, koji je uspostavljen nakon 2. svjetskog rata, 1945. godine.

Zašto međunarodna zajednica „glumi“ nijemog posmatrača u BiH?

Zato što je međunarodna politika u BiH splet pojedinačnih interesa. Sada je na snazi inicijativa Njemačke i Velike Britanije, koja može doživjeti fijasko. Međutim bez većeg uključivanja SAD-a ne može biti snažnijeg napretka u BiH i toliko priželjkivanih promjena. Građani BiH moraju biti na oprezu. Šutnju ili reakcije međunarodne zajednice treba sagledavati  cjelovito i sa određenom dozom opreza. Odnos susjednih država prema Bosni i Hercegovini mora postati test za njihovu veću integriranost i podršku međunarodne zajednice. Toga je potpuno svjestan srbijanski premijer Aleksandar Vučić i zbog toga je napravio zaokret u politici Srbije prema BiH.

„Analitičari su do sada upozoravali na postojanje tajnih lokacija sa naoružanjem i vojnom opremom posebno širem području Banja Luke kao i na području Romanije. Trgovina ljudima, narkoticima i oružjem ka Zapadnoj Evropi odvija se značajnim dijelom i preko RS... Dio novca namijenjen je i za financiranje (para)sigurnosnog aparata“, navodi se u jednoj analizi IFIMES-a. 

To nije nikakva tajna. Sam Milorad Dodik je već javno priznao da stalno dobiva obavještajne podatke, a poznato je da Republika Srpska nema obavještajne službe, koja je na nivou BiH. Također, otkrivanje skrivenih lokacija sa naoružanjem i vojnom opremom s vremena na vrijeme nas upozorava na postojanje tajnih lokacija oružja. Upitajte vodeće svjetske obavještajne i sigurnosne agencije po ovim pitanjima i uvjeren sam da vam nijedna neće negirate te informacije. Kako bi drugačije Dodik forsirao svoj paralelni aparat koji mu još uvijek omogućava ostanak ili preživljavanje na vlasti. 

Kako biste analizirali politiku koju prezentiraju bošnjačke političke vođe?

Teško bi mogli reći da postoji neka sistemska, osmišljena i sveobuhvatna bošnjačka politika u BiH. Mogu slobodno reći da ta politika ukoliko i postoji ne zna šta hoće, ona uglavnom zna šta ne želi, a to je disolucija Bosne i Hercegovine. Ta politika se u osnovi svodi na talove određenih pojedinaca i može se nazvati „taldžijska politika“. Oni znaju šta neće, ali ne znaju šta hoće. To je pokazao i nedavni kongres Stranke demokratske akcije, a pogotovo postkongresna dešavanja, koja potvrđuju da se ta stranka nalazi u dubokoj krizi, koja još uvijek nije dovoljno eskalirala u javnosti. Pogrešna kadrovska politika dovest će u sunovrat tu stranku, a što je i najžalosnije i državu Bosnu i Hercegovinu. Promašaj sa izborom Fadila Novalića za premijera Federacije BiH razbit će se o glavu upravo Bakiru Izetbegoviću, jer je ta pozicija koja je operativno najvažnija u bošnjačkoj političkoj hijerarhiji u BiH.

Da li su Srbija i Hrvatska istinski priznale suverenitet i integritet BiH?

Formalno pravno su priznale. Srbija priznanje koristi još uvijek na osnovama Daytonskog sporazuma, dakle uvjetno. To je priznanje do naredne mogućnosti, da dio teritorija pripoji sebi. Srbija nije, a Republika Hrvatska drži svoju politiku toplo-hladno prema BiH. Nedavna izjava premijera Hrvatske Zorana Milanovića o BiH potvrđuje upravo takvu politiku prema BiH.

Ko su danas ključni igrači na Balkanu?

To je na prvom mjestu SAD. Sve ove države ne bi nastale da nije bilo SAD i generalno volje većine velikih sila. Većina država nije nastala kao rezultat unutarnjeg konsenzusa nego prije svega zbog volje velikih sila i povoljnog međunarodnog trenutka kao što je bio pad Berlinskog zida i raspad SSSR-a. Svi pokušavaju ušićariti. Tu su Austrija, Italija, Grčka, Njemačka, Francuska, Turska, Rusija, ali ne treba zaboraviti i Veliku Britaniju. Vučić je jedan od ključnih igrača, a u BiH svi su izgleda ključni igrači, jer nema napretka. Tek kad uslijedi napredak onda možemo pričati o ključnim igračima, jer će doći do jasnije diferencijacije među političarima. Puno je aktera na balkanskoj sceni što predstavlja odličan teren za potkusurivanje i podmetanja, često na tuđem terenu.

 

 

Izvor: 
Redakcija / BNN