Historija kao priča o vremenu koja nas uči: Srednjovjekovni grad Dubrovnik u Bosni

FOTOPRIČA

Historija kao priča o vremenu koja nas uči: Srednjovjekovni grad Dubrovnik u Bosni

14.07.2019 - 14:52

Svako mjesto ima svoju priču. Prošlost koju nosi u sadašnjost i prenosi u budućnost.

Nepregledne šume, cvrkut ptica, žubor obližnje rijeke, neočekivani šum negdje u daljini i ništa. Međutim, ono što je danas, nije isto što i juče, niti ono što je danas mora biti sutra. Nekad stanište i počivalište značajnih plemića, danas gotovo netaknuta priroda 10 kilometara udaljenosti od Ilijaša. Stari grad Dubrovnik. 

Uzet će nas vrijeme, ali ostat će historija da pripovijeda o vremenu iza nas.

Stari grad Dubrovnik, Ilijaš, Kopošići

U blizini Ilijaša, nedaleko od Sarajeva, nalaze se arheološka nalazišta koja svjedoče o tome da se nekad na ovim prostorima nalazio stari srednjovjekovni grad Dubrovnik, tvrde historičari. To mjesto, zajedno sa selom Kopošići u kojem je pronađena Nekropola stećaka, danas je od posebnog značaja za izučavanje historije srednjovjekovne Bosne.

Fra Ivan Jukić navodi kako je srednjovjekovni grad Dubrovnik vjerovatno pripadao rodu Mirković kome je pripadao i knez Batić, a čija je nekropola pronađena u selu Kopošići, u neposrednoj blizini nekadašnjeg Dubrovnika u Bosni. Zanimljivo je i to da su se, kako fra Jukić navodi, na ovom mjestu nekad topila srebrna i željezna ruda, te da je grad podignut uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.) 


Stari grad Dubrovnik, tačnije ostaci srednjovjekovnog grada Dubrovnika u Bosni, nalaze se na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj. brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče.

Postoje dva pristupa ovim ostacima srednjovijekovnog grada Dubrovnika. Prvi je moguć velikom strminom od korita rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima, što je od Ilijaša udaljeno 10 kilometara. Drugi pristup Dubrovniku u Bosni, kako ga nazivaju, je iz sela Kopošić koje je udaljeno 1 km, kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. Nažalost, danas je taj put zarastao, dok je njim vodila i linija razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine, zbog čega ovo područje još uvijek nije sigurno.

Jedan od prvih istraživača koji su posjetili Nekropolu kneza Batića bio je Kosta Hörmann, direktor Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu koji je u Kopošićima bio 1891. godine. U Glasniku Zemaljskog muzeja, on je oktobru te godine napisao: "Kraj sela Kopošića, na previji između brda Krsta (1148 m) i Kičelja (1037 m) ima desetak srednjevjekovnih nadgrobnika, među njima spomenik u obliku stećka na šljeme, koji natpisom svojim kazuje, da ondje počiva Batić, milostiju Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka, knez bosanski.“


Tokom juna 2015. godine, Nekropola stećaka u Kopošićima bila je centar arheoloških istraživanja najboljih bosanskohercegovačkih stručnjaka iz ove oblasti. Iskopavanje i istraživanje lokaliteta u Kopošićima, trajalo je 15 dana, kada su otkriveni izuzetno vrijedni nalazi za izučavanje ovog dijela historije Bosne i Hercegovine. 

Na Nekropoli kneza Batića tako stoji: 

”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen. Ovdje leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj. Milošću Božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka  knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Dubovome mi dan dođe (dan smrti). Ovaj biljeg (znak, spomenik) postavi gospođa Vukava. S mojim dobrom mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži”. 

Jedan od najvrijednih pronalazaka bio je brokatni plašt, kojim je bio pokriven pronađeni pokojnik, bosanski knez Mirko Radojević, otac velikog kneza bosanskog Batića. Radi se o izuzetno rijetkom platnu rađen od teške svile, protkan zlatnim i srebrenim nitima. 

Knez Radojević je od 1380. do 1404. godine bio među prvim kraljevim savjetnicima i suradnicima. Sudionik je važnih diplomatskih misija, a obnašao je i dužnost dvorskog kneza ili pristava - što bi značilo da je uživao najviši stupanj povjerenja kralja i velikaša, bio i garant za izvršenje ugovorenih obaveza koje je kraljevska kancelarija uspostavljala s domaćim i stranim faktorima. Službovao je u vrijeme četiri kralja: Tvrtka I, Dabiše, Ostoje, Tvrtka II, a potpisnik je 8, po nekima i 9 kraljevskih povelja. Od tri originalne povelje u Muzeju na dvije se može naći i njegov potpis.

Kako se plašt smatra iznimno važnim otkrićem za ovaj dio historije naše zemlje, on se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Sama reustauracija plašta trajala je oko godinu dana, dok se danas čuva u posebnim uslovima, zajedno sa Sarajevskom Hagadom i orginalnim poveljama bosanskih kraljeva. 

Prije godinu dana Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva, kao i grupa entuzijasta, pokrenuli su inicijativu za realizaciju projekta zaštite srednjovjekovnog grada Dubrovnika i nekropole stećaka u selu Kopošići kod Ilijaša. Restauracija same kule, kao simbola ovog nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Dubrovnika, kako ga nazivaju, djelimično je završena, dok se grupa entuzijasta i dalje nada i radi na tome da ovo mjesto ponovo oživi, kako bi mnogi bili u prilici da vide sve ljepote koje ovo mjesto skriva... 

 

Pripremila: Aldina Rovčanin/ BNN.ba 

 

Izvor: 
BNN.ba