Dao život za domovinu: Na današnji dan poginuo je Izet Nanić

U noći s 4. na 5. august 1993. Nanić gine kao šehid

Dao život za domovinu: Na današnji dan poginuo je Izet Nanić

04.08.2017 - 09:03
BiH

Na današnji dan prije 22 godina, 4. augusta 1995. godine, poginuo je brigadir Izet Nanić, dobitnik najvećeg ratnog priznanja značke ”Zlatni ljiljan”, posthumno odlikovan ”Ordenom heroja”, te unaprijeđen u čin brigadnog generala - u srcima Krajišnika heroj i legenda, ali jedan od najhrabrijih i najboljih boraca minulog rata u BiH.

Izet Nanić rođen je u Bužimu, od majke Rasime i oca Ibrahima kao drugi od sedam sinova. Osnovnu školu završio je u Bužimu sa odličnim uspjehom, a srednju vojnu (opštu) školu završio je u Zagrebu 1984. godine. Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smijer RV PVO) gdje provodi dvije godine (1984-1986) te jednu godinu u Sarajevu, da bi Vojnu akademiju završio u Zagrebu 1987.godine.

Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), a istinska legenda svog naroda Nanić će postati nakon što se početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu priključio odbrani zemlje. Nanić je početkom 1992. napustio je JNA i vratio se u Bužim. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane (ŠTO), a 1. augusta 1992. godine postavljen je na dužnost zapovjednika ŠTO Bužim.

Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade (kasnije 105. BUMB - 505. Viteška mtbr). Formira i specijalne jedinice ČSN-BSN "Hamza" te DIV "Gazije".

Strateški cilj svih jedinica 5. korpusa Armije RBiH bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske. 505. viteška brigada razbijala je srpske linije na Čorkovači i krenula prema Dvoru na Uni. Nekoliko sati prije konačne deblokade, u noći s 4. na 5. august Nanić gine u borbi.

Noć prije, u svom ratnom dnevniku, zapisao je: „Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. Sretno!“

O liku heroja Izeta Nanića i njegovom značaju u zoni jednog og najuspješnijih bosanskohercegovačkih korpusa najbolje govori svjedočenje pratioca Izeta Nanića, Sehudina Aleševića:

“Naišli smo na jedno selo gdje su nas čekali žene, djeca, stari ljudi. Kao i obično mi smo iz pratnje bili ispred komandanta. Izašla je jedna stara nena i upitala me: ‘Sinko, koji je Nanić?’ Ja sam uzeo nenu za ruku i doveo je do Nanića. Tu su s nama bili svi komandanti brigada i komandant Petog korpusa. Ta nena, kad sam je doveo do komandanta, rekla je Izetu Naniću: ‘Sinko, nisam muško da ti skinem kapu, skidam ti maramu.'”

Bužimljani i Krajišnici su Izetu Naniću i njegovom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima, a već dvije decenije obilježavaju njegovu tragičnu pogibiju. 

Izvor: 
BNN.BA