David - moralni poraz države i ljudi: Ni mrtav u Bosni...

Tragedija jedne zemlje

David - moralni poraz države i ljudi: Ni mrtav u Bosni...

12.03.2019 - 09:51
BiH

Slučaj smrti Davida Dragićevića nije prvi a, nažalost, izgleda ni posljednji u kojem se Bosna i Hercegovina pokazala kao slaba država kojom vladaju ljudi za koje ne vrijede zakoni dok, istovremeno, tim istim zakonima tuku po glavi građane ove zemlje koji nemaju načina da se riješe svih oligarha koji su kidnapovali Bosnu i Hercegovinu. U situaciji kada traži pravdu za smrt svoga sina, Davor Dragićević doživio je da se, na kraju, umjesto ubica njegovog sina, on mora skrivati od policije koja štiti ubice a progoni preživjele. Nakon višegodišnje borbe za istinu o smrti svoga sina Davida, njegov otac Davor i majka Suzana odlučili su se na očajnički korak - odnošenje kostiju svoga sina iz Bosne, zauvijek. To je krik koji, nažalost, ovdašnji ljudi većinski ne razumiju jer, suštinski, većina ovdje ne saosjeća sa žrtava već se solidariše sa režimom i ubicama. Zato smo ovdje gdje jesmo. 

David Dragičević

Kada su Davor i Suzana Dragićević podnijeli zahtjev za ekshumaciju tijela njihovog sina, ubijenog 21-godišnjeg mladića Davida, a sve željom kako bi ga sahranili u austrijskom gradiću Viner Nojštad, bilo je jasno da će sam taj čin, u očima svih normalnih ljudi i cijelog svijeta do kojeg dopre ova informacija, imati strašne posljedice sa porukom koja ledi krv u žilama - Ni mrtav u Bosni.

I zaista, ko bi imao bilo kakav motiv da ostane u zemlji u kojoj vam ubiju najbližu osobu, potom zataškaju dokaze o ubistvu, ubicama dozvole potpunu slobodu, a porodici ubijenog "omoguće" progon svih struktura vlasti do te mjere da se otac ubijenog mladića, umjesto danas na grobu svoga sina, mora skrivati od policije koje je trebala istražiti Davidovo ubistvo, a ubice privesti pravdi.

Mali broj ljudi koji se usudio ostati dosljedan u podršci Davidovim roditeljima, da dobiju pravdu za ubistvo sina, postao je jednako progonjen kao i sam Davidov otac pa su, tako, redom dobijali prekršajne i krivične prijave, policiju na kućnim vratima a, poneko, kako tvrdi, i batine prilikom hapšenja (Draško Stanivuković).

Bosna i Hercegovina šuti na Davidovo ubistvo. Nije jedino i u tome ovdašnji ljudi ali i sistem vide "normalnost" sopstvene šutnje i prihvatanja života obojenog krvlju nevinih ljudi. I

Do danas, a protekle su decenije, Bosna i Hercegovina nije riješila nijedno ubistvo sa kojim je direktno povezan dio sistema pa se, tako, od političkih ubistava, pa sve do Davidove smrti, cijeli bosanskohercegovački sistem pokazao ne nemoćnim, već involviranim u ubistva koja ne mogu istraživati jer bi, u tom slučaju, morali uhapsiti sami sebe i osuditi se na kazne zatvora.

Ljudi, jednakih moralnih slabosti u oba bh.entiteta, odlučili su se da između žrtava i dželata (sistema) uvijek daju podršku sistemu koji ubija i štiti ubice jer, kako su interesno zaključili brojni "birači", od mrtvih nemaju nikakve koristi a mogu, ako budu na toj strani pravde, dobiti samo probleme. Bolje je, kako je očito iz rezultata izbora u oba bh.entiteta, zaigrati na kartu "daj šta daš".

Kada je Davidov otac u roli dugoj dvije godine, koliko je trajala užasno teška borba sa sistemom, shvatio da živi u zemlji sa ljudima kojima je ubistvo tek ritual prinošenja žrtve aktuelnoj vlasti, odnosno kada je uvidio da će sistem, pored njegovog sina, pokopati i njega samoga, odlučio je, skupa sa Davidovom majkom, Suzanom, da svoga sina odnese iz Bosne i Hercegovine jer njemu, zaista, ni mrtvom nije mjesto u ovakvoj, moralnoj propaloj Bosni i Hercegovini.

Zato danas David Dragićević odlazi iz Bosne i Hercegovine. Neće više smetati ovdašnjim ljudima i sistemu da izigravaju "moral", fingiraju "pravnu državu", razigravaju ulogu "slobodnih medija i pravosuđa", rasturaju kao drogu, ideju o "nezavisnoj policiji" itd..

Nakon što je Bosnu i Hercegovinu masovno počelo napuštati domaće, uglavnom mlado stanovnoštvo, odavde su počeli odlaziti i mrtvi ljudi. Čak i njima je teška današnja država Bosna i Hercegovina koja ne postoji radi naroda jer upravo taj narod, i živ i mrtav, bježi glavom bez obzira od Bosne i Hercegovine. Ostaje, ko mora.

 

 

Izvor: 
BNN.ba / Foto: Avaz