Dok se Banja Luka trese radi jednog ubistva, u Sarajevu niko ne diže glas radi njih dvadeset

Dvije strane medalje

Dok se Banja Luka trese radi jednog ubistva, u Sarajevu niko ne diže glas radi njih dvadeset

27.12.2018 - 09:28
Politika

Draško Stanivuković i Branislav Borenović, iz PDP-a, izložili su sebe na Trgu Krajine u Banja Luci, brutalnosti policije RS-a, u pokušaju da pomognu Davoru Dragićeviću da sazna istinu o smrti njegovog sina Davida. Priključio im se i Vukota Govedarica iz SDS-a. Stanovukovića i Borenovića su uhapsili, s tim što je Stanovulović prošao sa povredama vrata, ruke i krivičnom prijavom. Ova dva opoziciona političara iz RS-a su, sa banjalučkog Trga Krajine, održala lekciju sarajevskim političkim komformisitima koji, njih 99 posto, decenijama šuti o cijelom setu ubistava počinjenim u sred Sarajeva. Oni tako postupaju jer odlično znaju da će za šutnju biti plaćeni, da se sistem, koji se izdaleka kritikuje, nikada neće promijeniti, te da je lakše ispaljivati floskule za neuke "o obaveznom putu ka EU", nego stisnuti petlju i reći sitinu u vrijeme kada ona košta sve koji je preture preko usta.

Trg Krajine, pravda za Davida

Poruka sa Trga Krajine

Banja Luka nije bila na nogama samo jučer, prekjučer ili danas. Ona ne stoji već mjesecima otkada Davor Dragićević, otac ubijenog Davida, vodi borbu da se stvarne ubice i stvarni prikrivaoci ubistva njegovog sina, adekvatno kazne.

Smrt mladića Davida pokrenula je cijeli talas, čini se za sve "Davide" koje je, do sada, pojeo crni mrak režima u entitetu Republika Srpska. Građani ovog dijela Bosne i Hercegovine ustali su u potrebi za pravdom, istinom kao i protiv sistema koji je toliko postao bahat da misli da može (a pokazuje da može), mirno ubijati i prolaziti nekažnjeno.

Minimum koji se u takvim okolnostima mogao uraditi jeste nedopustiti moralnu propast pred licem takvog režima, odnosno ponašati se kao da se ništa ne događa. To građani Banja Luke sebi nisu dopustili a u tome im, mjesecima, pomažu i opozicioni političari poput Branislava Borenovića, Vukote Govedarice, Adama Šukala, Draška Stanivukovića i drugih.

Shvatajući da, radi naroda, čiji je Davor jedan dio s kojim se identifikovala velika većina građana, moraju podmetnuti svoju "glavu" na nemilost policije Milorada Dodika, Borenović, Stanovuković i družina, odlučili su stati uz narod, bivati poniženi, hapšeni i progonjeni radi borbe koja je, u temelju, moralna jer, naime, pokušava se rasvijetliti jedno ubistvo i ubice privesti licu pravde - ako ga ima u Dodikovoj paradržavi.

Priča iz Sarajevske učmale sredine

Više od 25 godina u Sarajevu su potpuno žive priče o desetinama ubistava koje su se dogodile u ovom gradu. Dokaza, samo onih koji su izneseni u javnosti, jako je puno, kao i svjedoka koji su javno, ili putem izjava, iznosili dokaze radi kojih je mnogo ko, a do sada nije niko!, trebao biti uhapšen. Građani su, prateći sve ovo, uglavno, složni: "sve se zna" ali, pri tome, ni 2 posto njih nije spremno uraditi bilo šta više od pukog kafanskog komentara. 

Politička ubistva, ratna ubistva, ubistva iza kojih su stajali sistemi na čijem čelu su bili kadrovi SDA, ubistva dječaka, djevojaka i mladića u Sarajevu, nisu mogli pokrenuti ovu sredinu da, barem jednom i nakon svega, podignu svoj glas i kažu: ne želimo više ovako živjeti već, paradoksalno, šuteći pristaju na zločin kao dio sistema u kojem žive čekajući svoj red.

Ovdašnji, sarajevski političari, "gadljivi" su na teške teme jer, kud i kamo, lakše je zaluđivati narod jeftinim izjavama, perifernim događajima i svađati se oko banalija na javnoj sceni jer sve to, skupno, služi kako bi se skrenuo pogled sa pravih tema a one su najteže. 

Kako za najteže teme, treba jak kalibar politčara, ali i ljudi sa moralnim kvalitetima, tako u Sarajevu svega 3-4 političara (prvi je o tome govorio Sefer Halilović. O ovoj temi govorili su, još, jedino Fahrudin Radončić i Semir Halilović. Ostatak cijele "političke elite" uredno šuti decenijama.) su do sada govorila o nasušnoj potrebi da Sarajevo riješi politička ubistva, ratna ubistva, ubistva mladića i djevojaka jer, ako sve ostane kako sada jeste, praktično to znači da su izliveni temelji grada u kojem je zločin legalizovan i institucionalno zaštićen.

S druge strane, građani Sarajeva ne misle da bi, radi "tričavih 20-30 mrtvih glava", trebalo izlaziti na ulice, protestovati protiv vlasti koja ubija i sakriva ubistva (i dokaze!) jer, naravno, nevolja još nije pokucala na njihova vrata a ovima što jeste - to je njihov i samo njihov problem sve do onoga trenutka, kada nepravda postane itekako rasptostranjena. 

Dok građani Sarajeva u toplini svojih domova, u kojima ima-nema vode, i sa minimumom zraka za njihova pluća, pišu Facebook komentare i, nerijetko, učestvuju u progonu i vrijeđanju onih koji traže istinu za članove svojih porodica (to se vrlo često događa u Sarajevu!), za to isto vrijeme neki ljudi u Banja Luci, na Trgu Krajine, se realno, svaki dan, bore za istinu. Bore se protiv sistema, protiv policije, hapse ih. optužuju ali oni i dalje ne pristaju da žive u laži i zatvore oči dok ljudi nestaju bez traga i suđenja. Sarajevo je, nažalost, to sebi dopustilo.

A.R./BNN.ba 

Izvor: 
BNN.BA