Trguje li se optužnicama za ratne zločine?

BNN donosi ekskluzivno istraživanje o radu Tužilaštva i Suda BiH

Trguje li se optužnicama za ratne zločine?

02.06.2015 - 10:07
Politika

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine se preko deset godina bavi predmetima koji su, naime, velikim dijelom biti prethodno potpuno istraženi, izjave i dokazi prikupljeni, a neki od predmeta bili su i presuđeni na Međunarodnom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Haagu. Naime, radi se o predmetima “Srebrenica”, “Sarajevo”, Grabovica”, “Herceg – Bosna” dok je Haaška istraga obuhvatila i predmet “Trusina”. Dokaza i Haaških smjernica ima i previše ali, očito, ne i za Tužilaštvo BiH koje, sumnjamo, trguje optužnicama za ratne zločine!

Desetina lica koja su osumnjičena za najteže vrste ratnih zločina još uvijek nisu stavljena iza rešetaka već su, preko leđa žrtava, postali monete za trgovinu Tužilaštva BiH koje je otpočelo sa “politikom optuživanja”, odnosno reciprocitetom krivice sa jedne, tačnije dogovaranju historijskih krivica sa druge strane čime se urušava svaka mogućnost da Bosna i Hercegovina ikada postane normalna i sretna zemlja. Krenimo redom…

Predmet “Srebrenica” višestruko je presuđen pred Tribunalom u Den Haagu i okarakterisan kao krivično djelo genocida nad muslimanskim stanovništvom istočne Bosne. Zbog Srebrenice odgovarao je i još uvijek odgovara kompletan politički, vojni, policijski i bezbjednjački vrh ratne tzv. “Republike Srpske” te se tokom svjedočenja u predmetima koji tretiraju genocid u Srebrenici pominju na desetine imena izvršilaca genocida koje Tužilaštvo BiH još uvijek nije uhapsilo, procesuiralo niti je za mnogima raspiralo potjernice! Šta više, kako u Tužilaštvu BiH pišu optužnice za ratne zločine dovoljno govori i činjenica da im presude za genocid na drugostepenom sudu padaju dok im, sa druge strane, zbog aljkavosti hapšenja mnogi optuženici pobjegnu u susjednu Srbiju te Tužilaštvo BiH za njima ne brine previše. Porazna je činjenica da je Tužilaštvo Srbije do danas procesuiralo više izvršilaca genocida u Srebrenici nego što je to uradilo Tužilaštvo BiH! Rezultat Tužilaštva BiH u predmetima koji se vežu za genocid u Srebrenici više je nego sraman: Miladin Stevanović oslobođen optužbi za genocid, Božidar Kuvelija – nije osuđen za genocid, Momir Pelemiš oslobođen odgovornosti za genocid, Miloš Stupar oslobođen odgovornosti za genocid. Očito se radi o krajnje neprofesionalnom radu tužilaca Tužilaštva BiH, Odjel za rante zločine sa jedne, odnosno najgoroj vrsti pravosudne korupcije sa druge strane – onoj preko mrtvih ljudi i njihovoh porodica.

Kada je u pitanju predmet “Grabovica i Uzdol” treba kazati da je Tribunal u Den Haagu 2007.godine donio pravosnažnu presudu u ovim predmetima koja nedvobjeno kaže kako su za zločin u Grabovici, odnosno njegovo neprocesuiranje krivi: Zulfikar Ališpago “Zuka”, Salko Gušić i Enver Buza kao i nekolicina izvršilaca zločina. Uz presudu Tribunala u Den Haagu proloženo je na desetine izjava svjedoka i dokumenata koje je Tužilaštvo BiH odavno imalo u svom posjedu. I – nije uradilo ništa! Šta više, tužilac Vesna Budmir, poznata po koruptivnim i drugim sumnjivim radnjama, formalno je otvorila istragu za zločin u Grabovici protiv Ališpage i mjesec – dva nakon otvaranja isto tako je formalno zatvorila.

Očito da je neka druga istražna agencija već odavno trebala istražiti odnos Budimirove i Ališpage pošto je jasno da u predmetu “Trusina”, u kojem je Ališpago također optužen, jedino on ne odgovara za zločin u Trusini pravdajući se teškom bolešću iako ga građani Sarajeva često sreću u centru glavnog grada BiH, odnosno na Bjelašnici, u Hercegovini – dakle sposoban je za suđenje ali mu se omugućuje da ne odgovara niti za jedan zločin koji mu se stavlja na teret. Time se nanosi strahovita nepravda žrtvama i hrvatskom narodu u BiH sa jedne, odnosno direktno se radi protiv odluka i presuda Tribunala u Den Haagu sa druge strane radi čega je prilikom posljednje posjete BiH glavni tužilac Tribunala u Den Haagu Serge Bramertz odbio da se sastane sa čelicima Suda i Tužilaštva BiH koji su, jasno je, odavno skrenuli iz sfere prava u područije trgovine i dogovora!

Kada je u pitanju predmet “Salko Gušić”, treba kazati to da je na teritoriju i pod jedinicama kojima je Gušić komandovao, počinjen čitav sijaset zločina: Grabovica, Trusina, Uzdol, Muzej Jablanica, Doljani, Donja Jablanica – zatvor, ali Gušić nikada nije optužen od strane Tužilaštva BiH jer ga štiti jedan dio radikalnog krila SDA kao i Selmu Cikotića I Dževada Mlaću koje i pored neoborivih dokaza o učešću i znanju u ubistvu bugojanskih Hrvata, do danas Tužilaštvo BiH ne poziva na odgovornost!

Kada je u pitanju predmet “Herceg – Bosna”, odnosno udruženi zločinački poduhvat koji je proveden protiv muslimanskog stanovništva Hercegovine i srednje Bosne, ni u ovom predmetu Tužilaštvo BiH ne radi gotovo ništa. Iako je Tribunal u Den Haagu donio presudu koja jasno ocrtava da su kompletni politički, vojni, policijski i civilni sektori, tj. njihovi vrhovi, bili uključeni u etničko čišćenje bosanskih Muslimana u Hercegovini i srednjoj Bosni, iako je jasno da je u ovom zločinu učestvovalo na stotine sitnijih komandira, komandanta i izvršilaca, Tužilaštvo BiH ne čini ništa da se ovaj predmet privodi kraju već umjesto da prioritet stavi na ovakve predmete, ono traži zapošljavanje osam novih tužilaca kako bi se pojačao odjel za borbu protiv terorizma u BiH što je ništa drugo nego pokušaj kupovanja podrške kod američke ambasade u pokušaju da se ostane na funkciji!

Potpuno ista stvar je u slučaju predmeta “Sarajevo”. Iako je u opkoljenom Sarajevu ubijeno oko 12.000 građana glavnog grada BiH, do danas su za brojne zločine nad opkoljenim gradom presuđene tek četiri osobe iako je potpuno jasno da je u kampanji terora nad Sarajevom učestvovalo na stotine ljudi koji su direktno okrvavili ruke ali protiv njih optužnica još uvijek nema. Umjesto pravih optužnica, Tužilaštvo BiH zabavlja javnost svojim “senazacionalnim akcijama” kojima “popravljaju imidž u javnosti” dok, u suštini, trajno narušavaju pravdu i međuljudske i međunacionalne odnose u BiH do kojih im, očito, uopšte nije stalo, već je u njihovom fokusu ostanak na funkcijama koje im omogućuju širok spektar poslovanja i, očito, lagodan život. S tim u vezi treba posmatrati i predmete raznih pretresanja stanova, slučaj “Dobrovoljačka”, slučaj "Halilović" i "Dudaković" (koji vođe Tužilaštva BiH drže kao zlatni novčić za potkusurivanje u trgovini funkcijama) i mnoge druge predmete koji podižu emocije u BiH ali iza kojih stoji obična tužilačko – sudska farsa i želja za ličnim beneficijama i promocijama!

 

 

 

Izvor: 
Redakcija / BNN