U Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj hapse i progone opoziciju, u BIH nemaju koga: Svi šute

Prlamentarizam u Bosni i Hercegovini privid je demokratije koja, zapravo, ne postoji

U Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj hapse i progone opoziciju, u BIH nemaju koga: Svi šute

05.04.2019 - 09:42
Politika

Crna Gora višestruko progoni predstavnike opozicije, Dekoratskog fronta i Pokreta za promjene, Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića. Potonji je iskusio i zatvor u Spužu, dok je Knežević sedmicama boravio u zgradi Parlamenta Crne Gore kako bi izbjegao nalog za hapšenje. Sve ovo nije ih ponukalo u sukobu sa crnogorskom vlašću koju optužuju za najteže oblike kriminala i nepotizma. Ko god da ima pravo, Medojević i Knežević dostojno brane ulogu parlamentarca - bore se. Jednako tako, ponašaju se i saborski zastupnici u Saboru Hrvatske, Ivan Pernar i Branimir Bunjac. Nema broja koliko ih je puta HDZ-ovo rukovodstvo Sabora izbacilo sa sjednice Sabora jer su, vrlo direktno, govorili o ogromnoj povezanosti HDZ-a sa kriminalom. Ista situacija je i u Srbiji. Opozicionari Dragan Đilas i Boško Obradović stalno su na ulici - sa građanima. Cijeli region traži i bori se za promjene samo je u Bosni i Hercegovini i opoziciji i vlasti dobro. Svi šute. 

Ono što je izjavio poslanik Pokreta za promjene Crne Gore, Nebojša Medojević, da je Crna Gora talac braće Mila i Aca Đukanovića, odnosno ono što je rekao Milan Knežević za glavnog državnog tužioca Crne Gore, Milivoja Katnića (da je učestvovao u ratnim zločinima i da zatašakava kriminal u vezi šverca droge, privatizacije), bilo tačno ili ne, u Bosni i Hercegovini nema ko da izjavi jer naša opozcija, očito, stanje u državi mjeri prema sopstvenoj plati. 

Medojević i Knežević su, zato, na stalnoj meti tužilaca i policije u Crnoj Gori dok, recimo, u Bosni i Hercegovini predstavnici opozicije više liče na vlast koja se licemjerno prikriva iza svog "kritičkog stava". 

Ivan Pernar i Branimir Bunjac su, upravo sinoć, oko pola noći, izveli cijelo show govoreći o kriminalu HDZ-a a u vezi presude bivšem predsjedniku te stranke Ivi Sanaderu. Pernar i Bunjac su kazali da je puštanjem Sanadera "niz vodu" zaštićen cijeli konglomerat drugih HDZ-ovih kriminalaca u Hrvatskoj nakon čega su, hitro, izbačeni iz saborske sale. Nije mi rpvi put već, sigurno, oko deseti. Istini za volju u Bosni i Hercegovini ovakve stvari nema ko da kaže u parlamentu jer kod nas parlament služi za trivijalnosti kojih se sjete oni koji traže način kako da zadovlje formu "parlamentarca" a izbjegnu suštinu svog pravog posla. 

U Srbiji Boško Obradović i Dragan Đilas upali su na RTS, potom blokirali zgradu Skupštine Srbij, zatim izvršili blokadu Predsjedništva Srbije da bi, jučer, upali u zgradu Skupštine Grada Beograda. Nema mira između vlasti Aleksandra Vučića i opozicije koju predstavljaju Đilas, Obradović i ostaili. U Bosni i Hercegovini nema ko da protestuje jer kod nas je opozicija češće "na kafi" kod lidera vlasti, umjesto što bi im trebali biti pod prozorima, skupa sa narodom.

Bez obzira koliko su i da li su u pravu u onome što govore i zastupaju Medojević, Knežević, Obradović, Đilas, Pernar i Bunjac, oni se bore i svoju ulogu parlamentarca, predstavnica naroda, ispunjavaju dosljedno. Oni su tu da govore, ukazuju, kažu više od običnog građanina jer, jednostavno, više i znaju. Zbog ovog njihovog angažmana, svi su, na razne načine, hapšeni, progonjeni, privođeni, maltretirani...jer teška riječ, zaista nije laka na današnjem Balkanu.

Dok traje bitka za slobodu i promjene u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini opozicija šuti, bavi se LGBT saopštenjima za javnost a svoje je djelovanje svela na tako nizak intelektualni i politički nivo da je teško izmjerljiv i udopšte se ne može analizirati.

Imitacija "demokratskog društva" u Bosni i Hercegovini dostigla je nivo, ne samo neistinosti, već licemjernosti jer ako je današnja opozicija u Bosni i Hercegovini maksimum "građanskog otpora", onda Bosna i Hercegovina zaslužuje ovakvu vlast koja je, ovako grozna, bolja od opozicije koja se pravi da je sve u redu i bra "europske teme" za raspravu jer, zaista, trebaimati petlju pa reći tešku riječ o teškim stvarima - a to fali.

Izvor: 
BNN.BA