Ukradena država, fabrike, ljudska prava, penzije, plate i, na kraju, izbori!

Analiza o nama i njima - kakvi zaista jesmo

Ukradena država, fabrike, ljudska prava, penzije, plate i, na kraju, izbori!

16.10.2018 - 20:59
Politika

Izbori u Bosni i Hercegovini nisu održani. Bio je to festival krađe glasova na kojem se, "mirno i dostojanstveno" pokralo sve što je moglo: Ustavno pravo da se bira i bude izabran, ljudska prava i preko 500.000 glasova koji su, uništavanjem, oduzeti od stranaka koje nisu SDA, SNSD i HDZ BiH. Kada se na ovu brojku doda i oko 5-7 posto ubačenih, lažnih glasova, a izbačenih stvarnih, kao što su radili u brojnim općinskim izbornim komisijama - od najprljavijeg Novog Grada, pa sve do "demokratskog" Širokog Brijega ili Banja Luke, dobijemo cifru od oko 700.000 glasova koji su lažirani na izborima. Dakle, izbora nije bilo - građani su izašli, glasove su im ukrali, oni se neće žaliti, a kradljivci će preuzeti vlast.

I? Nikome ništa. Ni prva, ni posljednja krađa koju su "građani Bosne i Hercegovine" odgledali s klupe čekajući da im neko drugi, a ne oni sami, donese pravdu, ekonomiju, puteve, fabrike, izbore i, na kraju, glasove. 

izbori, Bosna i Hercegovina

Nismo više Republika, sad smo samo Bosna i Hercegovina

Nije dugo trajalo, ali niko se nije ni bunio. Kada je Republika Bosna i Hercegovina, na letu Dejton - Paris, izgubila status republike (zbog kojeg je stradala najviše otkada postoji Bosna i Hercegovina), a taj prefiks prešao na entitet Republika Srpska, nijedan građanin Bosne i Hercegovine radi toga nije digao niti glas(ić). Gubitak statusa repubike, odnosno dodjeljivanje istog karadžićevskoj Republici Srpskoj, bi u svakom iole patriotski i državotvorno orjentisanom društvu izazvao stanje šoka, ali i ogromne pokretačke rekacije, ali se u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću nije dogodilo ama baš ništa!

Možete li na trenutak i zamisliti šta bi uradili, naprimjer, Turci kada bi im neko javio da je Kurdistan postala republika? Vjerovatno bi 50.000.000 Turaka odmah ustalo na noge. Kako je to izgledalo kada je Katalonija pomislila da postane nezavisna država mogli ste vidjeti skoro!? Madrid je reagovao vojnički i pravno surovo, do temelja progoneći svaku primisao da bi Španija mogla ostati kraća za Kataloniju.

Tako funkcioniše svijet i narodi koji vole svoju zemlju, dok je u Bosni i Hercegovini gubitak statusa republike, ako ima još onih koji se sjećaju, doveo do bacanja cvijeća za "našu delegaciju" koja nam je iz Dejtona donijela mir i, usput, ostavila republiku u miraz.

Gdje ti je fabrika, junače?

Nova država, nova pravila. U vrijeme kada je vladao "surovi komunizam" bez glasa radnika unutar nekog preduzeća, nijednom radniku nije moglo biti oduzeto niti najmanje radničko pravo, a kamo li da "neko", preko noći i u kojekakvim muljažama fino nazvanim "privatizacija", ostavi hiljade radnika bez njihove lične imovine. Ko bi, u tom vremenu, ljude ostavio bez posla i fabrike, država bi njega ostavila bez doživotne slobode a, vrlo vjerovatno i bez glave.

Ali u Bosni i Hercegovini je zakonom promijenjeno pravo radnika da budu vlasnici svojih fabrika koje su stvarali. Kao vlasnik fabrika upisala se država, odonosno vlast koja je, čim su potpisali da više nismo republika već samo Bosna i Hercegovina, brže - bolje ispotpisivali "proces privatizacije koji će privući strane investitcije". Radnici su šutjeli prvih 10 godina.

Bilo je to sasvim dovoljno vremena da gotovo svi radnici ostanu prvo bez fabrika, potom bez imovine, plata, penzija i bilo kakakvih radničkih prava. Njima je prikazano da nije država kriva što je omogućila uništenje i prodaju fabrika u bescijenje, već da su zato krivi "tajkuni" koji su, gle čuda, druga ruka stranaka koji su im obezbjedili da "povoljno" i "po zakonu" otmu sve tuđe.

Tek kada je sve pokradeno: fabrike, njihova imovina, vlasništvo radnika u fabrikama, njihove plate, penzije i prava u njihovim fabrikama, javilo se nekoliko štrajkova koji su, opet, iskorišteni da bi neka stranka na groblju fabrika i radnika ostvarila predizborni profit obećavajući da će oni, "čim dođu na vlast", sve riješiti u interesu radnika. I jesu. Nema fabrika - nema brige, ali ni pobune radnika.

Ako si čovjek, šta će ti ljudska prava!?

"Ako bude države, biće prava", "ako bude pobjede, biće i zlatnih kašika", "radnici su naša briga", "ne damo djecu da idu po svijetu"... samo su neke od parola koje su stranke, koje su uglavnom obnašale vlast od 1996. do danas, upućivale građanima Bosne i Hercegovine obećavajući im da će ova zemlja imati duplo više pravde od nepravde koju je preživjela.

Niko, ni zdrav ni lud, tada ni sada nije mogao vjerovati da će dražava i stranke koje njom vladaju, sopstvene građane ostaviti i bez osnovnih ljudskih prava, kao što su pravo na rad, pravo na liječenje, pravo na pravično pravosuđe, pravo na penzije, pravo na socijalna davanja, pravo na slobodu kretanja i, na kraju, pravo na život!

Danas, punih usta, može se reći da je Bosna i Hercegovina, odnosno stranke koje njom vladaju i usput je do temelja uništavaju, počela ubijati sopstvene građane! Kako? Sjetite se političkih ubistava, za koje se većina građana BiH ponašala kao da se nisu ni dogodila. "To se tamo nekom dogodilo", "to su oni nešto između sebe", moglo se čuti "objašnjenje" iz sarajevskih kafana u kojima je dim oduzeo svaki realitet.

Potom su se desila i druga ubistva pa se, ko hoće, može prisjetiti ubistava brojnih sarajevskih mladića i djevojaka u ratu i nekom poslije rata, u sred Sarajeva za koje niko i nikada niti je procesuiran, niti su sugrađani tražili pravdu za ono što bi se sutra moglo dogoditi njima.

Zatim su došla ubistva mladića i djevojaka, njihova gaženja po cestama širom Bosne i Hercegovine i Sarajeva, nestajanje dokaza iz MUP-ova, OSA-i, SIPA i sličnih agencija koje su čistile dokaze da bi tužilaštvo moglo "u skladu sa zakonom" osloboditi ubice i optužiti žrtve da lažu!

Na sve ovo građani Bosne i Hercegovine su, u najvećem broju, šutjeli i tako su, pored života, ostali i bez ljudskih prava - reklo bi se zasluženo jer šutjeti na ovaku količinu nepravde ne znači samo biti "slijep", već i saučesnik.

Biraj pa ću ti reći koga si izabrao

Bosna i Hercegovina svake dvije godina ima neke izbore. Smijenjuju se, kao na traci, lokalni i opći izbori na kojima se prikazuje "volja građana" koja izgleda kao da su građani, sve prethodno opisano i još barem 10 puta toliko, zaboravili.

Da li je moguće da građani kojima je jedna te ista vlast ukrala državu, fabrike, ljudska prava, ubijala njihove očeve, majke, braću i sestre, i dalje "omiljena među narodom"? Naravno da nije i tu dolazimo do krađe izbora kao osnovnog sredstva vladanja Bosnom i Hercegoviniom.

Bez apsolutno ikakve kontrole glasačkog procesa i samog brojanja glasova, bez elektronskog nadzora ili nadzora policije, izbori se formalno odvijaju na biralištima a, potom, se crtaju u kancelarijama opština u kojima stranka koja ima opštinu pod kontrolom, nacrta rezultate izbora po narudžbi.

Kako najveći dio općina kontrolišu SDA, SNSD i HDZ, jasno je da oni najviše kradu izbornu volju građana, pretvarajući je u njihove "pobjede" koje nisu ništa drugo nego najokorjelije krađe.

Isti oni koji su uništavali i zaista uništili državu, urnisali njenu privredu, uveli sistem ubistava u "legalne" tokove države, sada od izbora prave lakrdiju da bi pokazali da svi oni koji njih optužuju, zapravo "lažu" jer je "i narod prepoznao da lažu" - a "narod" to je zapravo opštinska izborna komisija koja, recimo, od SDA-ovh 6 dobijenih mandata u Skupštini KS, napravi 10 i upravo kradu 11 mandat, dok istovremeno ukradu 2 BPS-ova mandata u Skupštini KS, jedan SBB-ov, jedan NiP-ov i jedan NBL-ov.

Građaninu Bosne i Hercegovine, kojem je SVE što postoji oduzeto i koji je pretvoren i obično roblje vlasti koja, od otetog, poslije dijeli "milostinju", na kraju je uzeto i pravo da bira i bude izabran, da mijenja, nagradi ili kazni već i to, za njega, ruadi SDA - da se narod "ne muči". Tako je Bosna i Hercegovina ostala i bez demokratije, uvedena je teška diktatura u kojoj pored SDA učestvuju sve poluge sistema koji nije sistem koji štiti građane, već parasistem koji štiti ubistva, krađu, pljačku i prevare.

Pristanak na ovakav sistem je istovremeno odustajanje od države i od samog života pa ako je većina ljudi odustala od svega ovoga, onda se za takve ljude ne vrijedi ni boriti jer ko odustane od samog sebe, država, zdravstvo, pravda, posao ili osnovna čovjekova prava, zaista mi nisu potrebni!

Građani Bosne i Hercegovine su ljudi koji su imali previše gubitaka i ako, na kraju svega što im se dogodilo, odustanu i od svog prava da žive ili makar umru kao ljudi, onda je pobijedio stranački fašizam koji će nakon što je uzeo sve od Vaših očeva i majki, doći i po Vas.

 

Izvor: 
BNN.BA