"Vijesti iz sporta" u BiH: Kamenovanje trenera, udaranje sudije, psovanje države...

Da li u BiH igra fudbal ili se, ipak, izbacuje gnjev

"Vijesti iz sporta" u BiH: Kamenovanje trenera, udaranje sudije, psovanje države...

11.11.2018 - 09:40
BiH

Iako je sport sam po sebi miroljubiv i plemenit, iako se u njemu ljudi razvijaju, a ne destruiraju, "vijesti iz sporta" u Bosni i Hercegovini (BIH) već odavno liče na vijesti iz crne hronike. Razbijene glave, ispljuvane i izudarane sudije, kamenovani timovi, ubijeni navijači, uništavanje imovine, odavno su "vijesti iz sporta" u BiH. Nema nikakve dileme da je divljanje u i oko terena tek razlog da "ljudi" izbace iz sebe sve ono što natalože preživljavajući stanje u BiH. Država je nemoćna da zaustavi ovo divljanje jer je upravo ona, generator istoga.

Bosanskohercegovački fudbalski klubovi ne idu u Europu jer, razloga je mnogo. Ni fudbalska reprezentacije Bosna i Hercegovine decenijama nema, ako se gledaju plasmani za završnice svjetskih i europskih prvenstava, dobar skor - tek jedno kvalificiranje za 26 godina postojanja Nogotomenog saveza BiH i njene A reprezentacije.

Domaća Premijer liga postoji i u njoj je nekada bilo, pa i sada, tu i tamo, ima potencijala ali, kao i u svemu ostalom, nema sistema koji bi mladiće i djevojke gurao naprijed, već postoji dobro uštiman "red stvari" koji unazađuje sport i uništava talente. Od postanka Premijer lige, do danas, nijedan bh.fudbalski kulub nije izašao na europsku i svjetsku pozornicu fudbala, i tazv. grupno takmičenje, već bi ispadali u prvom, drugom i, samo jednom, trećem pretkolu Lige prvaka/Europske lige.

Gledajući ukupno stanje u bh.fudbalu, moglo bi se reći da bosanci i hercegovci igraju fudbal, uglavnom, sami sa sobom, u hermetički zatvorenom sporstskom prostoru u kojem su, kada već nema sportskih, "rezultati" nasilja i sukoba jedino šta se može pokazati.

"Sudija dobio batine", "pljunuo sudiju", "igračica nokautirala protivnicu", "kamenovan protivnički tim", "psovao državu i savez pa kaženjn sa 1.000KM", "ubijen navijač Sarajeva" samo su neki od naslova kojim se "okitio" bh.fudbal koji, sve više, izgleda kao borilišite za izljeve svih vrsta "politika" i frustracija, odnosno  pokazivanja pravog stanja države i društva, kakvi jesu.

Igrači Prmijer lige ne idu u inostranstvo jer taj proces, do prije desetak-petnaest godina, je imao svoje rijetke lastavice a već sada je, skoro pa okončan jer iz BiH se teško ide bilo kuda a kamo li na svjetske fudbalske pozornice.

Svlačionce bh.klubova izgledaju porazno, kao prepravljena atomska skloništa, većina stadiona je, do skoro, ličilo na prostor neposredno poslije granatiranja a sve ono što nisje uništio rat, poraće ili vrijeme, potrudili su se tzv. "navijači" koji za cijenu od 2-5 KM dobiju jedinstvenu priliku da psuju državu, majku, sistem, sudiju, fudbal, razbiju poneku stolicu, tu i tamo zafrljače kamen ili flašu na teren i, ispuhane duše, mirno i "dostojanstvenio" odu kući.

Stanje u bh.fudbalu, ono kakvo čitamo o njemu, jeste prenešeno stanje iz realnog svakodnevnog života koje se samo izkazuje na mjestima gdje je to moguće: ljudi ne smiju da psuju opštinu (može mu zatrebati) pa opsuje fudbal, ne smiju da bace flašu na kakvog ministra (lakše je na sudiju), ne pomišljaju da izbace gnjev na vlast jer, lakše je na nekakvog trenera kojem za 1.000KM plate, svi vrijeđaju cijelu familijarnu lozu, sa pristojne tribinske distance.

Ovakav kakav jeste, bh.fudbal ne treba nikome jer on ne prozivodi sport, već najnižu vrstu ponašanja koja jeste pravo ogledalo bh.društva sa kojim se, još uvijek, niko ne želi suočiti jer, daleko je lakše, pričati bajke i čekati da vrijeme uradi svoje - a već, itekako, jeste.

 

Izvor: 
BNN.BA