Za atomsku bombu treba 1.050KG uranijuma, Iran već ima 11.500KG

Šta kažu brojke?

Za atomsku bombu treba 1.050KG uranijuma, Iran već ima 11.500KG

14.07.2019 - 22:38
Politika

Međunarodna agencija za atomsku energiju potvrdila je 1. jula da je Iran prešao zalihe od dozvoljenih 300 kilograma nisko obogaćenog uranijuma, čime su prekršili granicu postavljenu nuklearnim sporazumom iz 2015. godine između Irana i svjetskih sila. Ovi događaji doveli su u pitanje već otežanu budućnost sporazuma koji je imao za cilj osigurati da Iran ne može razviti nuklearno oružje te su vođeni time ograničili zalihe nisko obogaćenog uranijuma za 98 posto, odnosno 300 kilograma. Daryl Kimball, izvršni direktor nestranačkog udruženja za kontrolu oružja iz Washingtona, istakao je da je prije potpisivanja sporazuma u julu 2015. godine Iran imao zalihe od 11.500 kilograma nisko obogaćenog uranijuma.

"Potrebno je otprilike 1.050 kilograma nisko obogaćenog uranijuma u formi gasa koji bi se obogatio na 90 posto kako bi se proizvela značajna količina (25 kilograma) za pravljenje jedne bombe," napisao je Kimball u svom komentaru za Engleski servis RFE/RL.

Sedam dana nakon što su objavili informaciju o prekoračenoj granici dozvoljenih zaliha, iz Teherana su najavili da se pridržavaju upozorenja kojeg su izdali dva mjeseca ranije, te da su počeli obogaćivati uranijum iznad granice od 3,67 posto koliko je bilo dopušteno sporazumom.

Ova najava, koju su 8. jula potvrdili i u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, alarmirala je bivše i sadašnje potpisnike nuklearnog sporazuma, zvaničnog naziva "Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja" (JCPOA).

Iz Evropske unije su saopštili da su "veoma zabrinuti" zbog posljednjih dešavanja, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je Iran "da bude oprezan".

"Prelazak preko dozvoljene granice zalihe od 300 kilograma i obogaćenje iznad 3,67 posto čistoće uranijuma, smanjilo bi vrijeme potrebno Iranu da proizvede materijal dovoljan za bombu," smatra Matthew Bunn iz Belter centra za nauku i međunarodne odnose Harvard univerziteta.

"Vrše pritisak na Evropljane i ostale da se pridržavaju svojih obećanja o oslobađanju od sankcija potvđenih sporazumom, no na neki način, ako bi dobili ono što žele, to bi im omogućilo da se lakše vrate izvršavanju sporazuma," kaže Bunn.

Najnovija kontroverza može biti povezana sa neslaganjem oko poštivanja ili nedostatka poštivanja obaveza dogovorenih sporazumom kojeg je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Rezolucijom 2231 u julu 2015. godine.

Ova rezolucija je omogućila svjetskom upravnom tijelu da provjerava i nadgleda obaveze Irana prema sporazumu, te se od strane Vijeća sigurnosti smatralo "fundamentalnom promjenom u razmatranju iranskog nuklearnog sporazuma."

Sporazum oko kojeg su svjetske sile i Iran pregovarali dvije godine, dao je garanciju da će Iran biti spriječen da potencijalno proizvodi nuklearno oružje postavljanjem fizičkih ograničenja na sposobnost ove zemlje da proizvede materijal.

U zamjenu, Teheran, koji negira da želi proizvesti nuklearno oružje, dobio je olakšice od ekonomskih sankcija koje su mu nametnule Sjedinjene Države, Evropska unija i Ujedinjene nacije. Sankcije su ozbiljno ugrožavale iransku ekonomiju.

Veći dio dogovora usmjeren je na ograničavanje sposobnosti Irana da obogati uranijum 235, koji se može podijeliti kako bi se oslobodila energija i, u zavisnosti od njegove koncentracije, može se koristiti za gorivo nuklearnih reaktora ili potencijalno oružja. Kada se uranijum 235 izoluje pomoću kaskade centrifuga, može se sve više obogatiti.

Richard Nephew stručnjak iz Centra za kontrolu oružja iz Washingtona rekao je za RFE/RL da je određivanje gornje granice od 3,67 "bilo manje značajno od ideje da je, što manje obogaćenja, bolje."

"Ova količina se obično koristi za pogonsko gorivo reaktora," rekao je Nephew, istraživač Kolumbija univerziteta. "Tako da je to bila prikladna brojka."

Sporazum je potpisalo pet stalnih članica Vijeća sigurnosti: Sjedinjene Države, Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija, Njemačka plus Evropska unija i Iran. Američki predsjednik Donald Trump, ocjenivši da Iran krši duh sporazuma te da nastavljaju da ciljaju ka nuklearnom oružju, povukao je Sjedinjene Države iz sporazuma u maju 2018. godine. Pored ponovnog vraćanja američkih sankcija koje su bile uklonjene sporazumom, Sjedinjene Države su uvele nove, sekundarne sankcije zemljama koje posluju sa Iranom.

Sporazum sadrži takozvane klauzule o zastoju koje su vremenom trebale ukinuti fizička ograničenja na iranske nuklearne aktivnosti. Harvardov Belfer centar iz kojeg su napravili vodič za sporazum, kažu da JCPOA kupuje barem 10 do 15 godina prije no što Teheran može značajno proširiti svoje nuklearne sposobnosti.

No Trump je naveo klauzulu o zastoju, koja bi ako istekne, mogla omogućiti Iranu da izgradi svoju nuklearnu infrastrukturu, kao jednu od "mana sporazuma".

EU 3

Nakon povlačenja Sjedinjenih Država, teret održavanja sporazuma pao je na Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku, zajedno sa drugim potpisnicima Kinom, Rusijom i Iranom.

"Evropske sile, plus Kina i Rusija, nastoje da sačuvaju sporazum tako što će obustaviti sekundarne sankcije SAD-a," dozvoljavajući legitimnu trgovinu sa Iranom, smatra Kimball.

​"Oni takođe pozivaju Iran da se uzdrži i ostane u granicama sporazuma", napisao je Kimball. "Oni se nadaju da će ove i druge mjere dovesti do toga da Iran ponovo razmotri svoj plan da nastavi kršenje uslova sporazuma."

Iznad 4,5 posto

Nakon obavještenja da su prešli granicu od 3,67 posto, Iran je saopštio da su prešli granicu od 4,5 obogaćenja uranijuma.

"Ono što bi bilo zabrinjavajuće jeste da Iran krene da obogaćuje uranij 20 posto ili više i da počne da akumulira veće i veće zalihe," smatra Kimball.

Međutim, on je dodao: "Naša je procjena da posljednji koraci Irana u kršenju određenih nuklearnih granica dogovorenih 2015. nisu pokušaj trke za nuklearnim oružjem, već je to pokušaj da se stvori politička prednost za pritisak preostalih stranaka nuklearnom sporazumu o Iranu 2015. da se udvostruče napori za ostvarivanje ekonomskog oslobađanja od sankcija koje je obećano Iranu u sklopu sporazuma.

Paragraf 36

Iz Teherana kažu da se pridržavaju nuklearnog sporazuma i da su slijedili mehanizam za rješavanje sporova koji je izložen u skladu sa paragrafom 36 sporazuma.

Paragraf djelomično navodi da ako nakon niza koraka "problem još uvijek nije riješen na zadovoljstvo strane koja se žali, onda ta strana može tretirati neriješeno pitanje kao osnovu za prestanak izvršavanja svojih obaveza iz sporazuma u cjelini ili djelimično."

Ministar vanjskih poslova Irana, Mohamad Džavid Zarif najavio je 7. jula u tweetu da će Iran povećavati nivo obogaćivanja uranijuma, uz ponavljanje stava da potpisnici sporazuma nisu uspjeli da poduzmu mjere za oslobađanje od obnovljenih i novih sankcija koje su uvele Sjedinjene Države.

Treći korak

Abbas Araqchi, zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova, obećao je 8. jula da će Iran napraviti treći korak u roku od 60 dana "ukoliko preostale zemlje, a posebno Evropljani ne budu ozbiljni prema svojim obavezama" i omoguće oslobađanje od sankcija SAD.

Iako nije precizirao koji će potez biti, Araqhchi je rekao da će biti "snažniji".

Ovo se u velikoj mjeri smatra prijetnjom o ponovnom pokretanju centrifuga i povećanjem obogaćivanja uranijuma do 20 posto čistoće, što je iranski najviši nivo obogaćivanja uranijuma postignut prije sporazuma iz 2015. godine.

365 dana

Prije sporazuma iz 2015. godine Sjedinjene Države su procijenile da je Iran postigao sposobnost da razvije nuklearno oružje u roku od dva ili tri mjeseca. Veliki dio sporazuma odnosio se na to da se taj period poveća na jednu godinu.

"Što više obogaćenog uranijuma imaju, kraći je period u okviru kojeg mogu proizvesti nuklearnu bombu. Sa 1.200 kilograma 3,67 posto obogaćenog uranijuma sa 5.000 centrifuga, bilo bi im potrebno pet, šest mjeseci, možda i manje," zaključuje Nephew.

Izvor: 
BNN.BA/DW