Zašto čelnici države sjede dok im državljane hapse po svijetu!?

Analiza BNN-a

Zašto čelnici države sjede dok im državljane hapse po svijetu!?

22.06.2015 - 08:09
Politika

Kada je 2010. u Londonu uhapšen nekadašnji član Predsjedništva Republike BiH Ejup Ganić, iz Sarajeva se odmah u službenu posjetu Velikoj Britaniji uputio tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić pokazujući na taj način pravi diplomatski refleks

Silajdžićev potez u predmetu "Ganić" bio je, sasvim sigurno, ozbiljan i državnički, onakav kakav bi trebali da imaju svi funkcioneri u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju ma koji državljanin Bosne i Hercegovine kojeg potražuje druga zemlja, posebno u slučajevima kada Srbija juri naše građane radi navodnih ratnih zločina počinjenih na teritoriji naše zemlje.Odmah po dolasku u London Silajdžić se tada susreo sa ministrom vanjskih poslova Velike Britanije Dejvidom Milibandom te je ovaj pritisak brzo urodio plodom - Ganić se nakon 72 sata našao sa slobodi te proces po potjernici Srbije nije morao čekati iz ponižavajuće pozicije - u zatvoru. 

Bosni i Hercegovini se, očito, stalno ponavljaju iste stvari: Srbija progoni istinu o agresiji na našu državu kroz progon naših građana dok je istovremeno Bosna i Hercegovine uvijek nespremna za ovakve događaje te se gotovo sav angažman naših funkcionera svodi na "osuđujuća saopštenja za javnost", prijeme raznih delegacija s kojima nakon sastanaka ponovo osuđuju "ponašanje Srbije", te selektivno davanje novčane pomoći (kroz plaćanje advokata) samo onim koji se u Bosni i Hercegovini nisu zamjerili Stranci demokratske akcije (SDA). 

Kada je u pitanju afera hapšenja ratnog komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića, treba reći da je Srbija podigla sve svoje resurse na noge ne bi li preko hapšenja i izručenja Orića pokušala relativizirati genocid u Srebrenici u prvoj, odnosno dobiti opravdanje za isti u drugoj fazi kroz suđenje Oriću. S ovim se, bez sumnje, želi izravnati krivica između agresora i žrtve te potpuno poništiti historijski fakti a koje je Velika Britanija sa inicijativom o Rezoluciji o Srebrenici na globalnom nivou krenula da zapečati.

Baš tu je i nastao problem, tj. srbijanski angažman u sklopu čega spada i Orićevo hapšenje. Odmah nakon što je Orić uhapšen premijer Srbije Aleksandar Vučić otišao je u Švicarsku i pokrenuo se cijeli mehanizam ove države kako bi Orića odvukli u Beograd. Srbijanski mediji, diplomatska mreža, "švicarska veza" u koju spada u bivša tužiteljica Tribunala u Den Haagu Karla Del Ponte - svi su na nogama zbog Orića, odnosno zbog prilike da Srbija pokuša relativizirati genocid u Srebrenici. 

S druge strane u Bosni i Hercegovini povodom slučaja Orić svi sjede mirno. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u svom kabinetu prima srebreničke i pravne delegacije u vezi slučaja Orić ali nije otputovao u Beograd ili Ženevu da izvrši politički pritisak za Orićevo oslobađanje i to sa adutom dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici! U ovim poslovima pridružuje mu se i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. Niko od bh.funkcionera, diplomata ili izaslanika nije pomakao iz Sarajeva bilo do Švicarske ili do Beograda kako bi se diplomatskim kanalima, pritiscima i na kraju, zašto ne, pokušajem dogovora, spasio Orića od mogućeg izručenja Srbiji u kojoj bi mu sasvim sigurno bio ugrožen život dok o fer suđenju ne treba ni govoriti. 

Ovakvo ponašanje funkcionera Bosne i Hercegovine ne treba čuditi jer ono ima svoju duboku historiju čak i za vrijeme suđenja bh.generalima i komandantima u Den Haagu. Sjetit ćemo se brutalnog i ponižavajućeg hapšenja generala Mehmeda Alagića, Envera Hadžihasanovića i brigadira Amira Kubure za vrijeme vlasti Zlatka Lagumdžije. Alagić će kasnije od vlasti SDA biti osuđen u Bosni i Hercegovini za "kriminal" što će ga dotući. Ne treba nikako zaboraviti ni sraman odnos mnogih poluga SDA u vlasti koji su činili sve da prvog komandanta Armije Republike BiH generala Sefera Halilovića otpreme u Den Hag te mu maksimalno otežaju odbranu. 

Za to isto vrijeme Srbija radi punom parom a branioci Bosne i Hercegovine prepušteni su svojim prijateljima i uskom krugom ljudi koji ih spašavaju svojim znanjem i vezama po svijetu. Gotovo svi branioci Bosne i Hercegovine koje je potraživala Srbija spašavani su preko dvije advokatske kancelarije u Sarajevu koje imaju odlične, haaške, veze sa svjetksim advokatima. Država, po običaju, izdaje saoppštenja za javnost i potpuno je neorganizovana da odgovori da progone iz Srbije. A oni traju već preko pet godina...

 

 

Izvor: 
Redakcija / BNN